Je li 2021. realna slika hrvatskog rukometa, pitanje je koje mi je stiglo nakon poraza Hrvatske od Rusije u generalki za ovogodišnji Euro u Mađarskoj i Slovačkoj koji nas čeka od 13. siječnja.

Nakon što su nas u prosincu 2020. razveselile rukometašice broncom na Europskom prvenstvu u Norveškoj i Danskoj, siječanj je donio debakl rukometaša na Svjetskom prvenstvu u Egiptu i tek 15. mjesto te odlazak Line Červara s klupe.

Na vrući stolac sjeo je Hrvoje Horvat, trener koji je radio dobar posao u Dubravi i Nexeu, te koji je kao pomoćnik u reprezentaciji bio nekako logičan slijed da naslijedi Linu.

Teško da je teži zadatak mogao dobiti od onog koji ga je prvi čekao, a to je bio u Francuskoj izboriti Olimpijske igre. Nije uspio, jer eto nismo izdržali protiv Francuske, iako smo vodili, a protiv Portugala smo se nekako izvukli i slavili jedan razlike, da bi na kraju ispali jer su Portugalci uspjeli što mi nismo, dobiti Francuze.

Olimpijske igre gledali smo na televiziji i čekali novi siječanj, da napokon vidimo koliko uistinu vrijedi danas hrvatska reprezentacija.

I kako već to obično došao je siječanj, a odmah i prvi problemi za izbornika Horvata. Taj toliko proklinjani covid-19 iz stroja je izbacio dva naša najbolja igrača Luku Cindrića i Domagoja Duvnjaka. Kada tome pridodamo da je Horvat u startu odlučio da u Mađarsku između ostalih neće voditi Igora Karačića, Manuela Štrleka, Marina Šegu, Marina Marića, čovjek bi pomislio da ima bazen kakvog se ne bi posramili ni Francuzi, Danci, Norvežani.

U rukometnim razgovorima često znamo spomenuti kako Hrvatska u Karačiću, Cindriću i Duvnjaku ima sigurno tri od top 10 srednjih vanjskih na svijetu. Nije nam bilo dovoljno posljednjih godina jer uvijek su neke ozljede krojile sudbinu hrvatske rukometne reprezentacije. U pripremi za ovogodišnji Euro izbornik je u startu odlučio otpisati jednog od njih, a onda novi problem, preostala dvojica su u izolaciji i kako sada stoje stvari propuštaju otvaranje i Francuze.

HRS je odlučio opet pomladiti reprezentaciju, pred novog izbornika je stavljen projekt Pariz 2024., kada će recimo Domagoj Duvnjak imati već 36 godina.

Klasična priča čelnih ljudi hrvatskog rukometa. Jeste li primijetili tko dominira na popisu izbornika? Igrači momčadi koja je do prije mjesec i pol bila uvjerljivo najgora u Ligi prvaka i samo se pisalo o negativnim rekordima koje ruši u tom natjecanju. Hrvatska ima sjajne mlade rukometaše u Halilu Jaganjcu i Ivanu Martinoviću, no je li to dovoljno za scenu kakva je Europsko prvenstvo u Mađarskoj i Slovačkoj.

Hoće li nam izgovor za novi eventualni neuspjeh biti koronavirus, ili ćemo napokon otvoreno reći da rukomet ide putevima hrvatske košarke.

“Teško je to reći, ali kako je krenulo, sve je moguće. Nadam se da do toga neće doći. Volio bih da se više ulaže u te klubove i da se to digne na jednu veću razinu”, jasan je nedavno u razgovoru za Sport Klub bio bivši kapetan Petar Metličić.

Hrvatski klupski rukomet nažalost je postao itekako sporedan na europskoj sceni, ponovi li se u Mađarskoj Egipat to ćemo moći reći i za reprezentaciju. A već skupina je tempirana bomba, jer Francuska, Srbija, Ukrajina nisu nimalo lagan zalogaj, a dalje prolaze samo dva najbolje. Eventualni put u drugom krugu do polufinala vodi još vjerojatno preko Slovenije, Danske, domaćina Mađarske…

Hrvatski navijači u siječnju su uvijek imali velika očekivanja, nekad s pravom, no pitamo li se danas s pravom je li 2021. realna slika hrvatskog rukometa? Odgovor će nam dati Horvat i dečki vrlo brzo.