Nakon nešto više od tri mjeseca u Pamploni te prvog pogotka u reprezentativnom dresu, Ante Budimir za Sport Klub govori o početku nove sezone i kako se snalazi u novoj sredini. #SponzorPrenosa #DerbyBananas DERBY BANANAS

Prošle sezone bio je strijelac 13 prvenstvenih pogodaka u La Ligi. Postignuće koje dodatno dobiva na težini uz činjenicu kako je njegova Mallorca ispala iz lige, kako ipak nije igrao u klubu iz ranga onih najjačih, onih koji puno zabijaju svojim protivnicima.

Takav učinak donio mu je mnogo toga – prije svega, članstvo u reprezentaciji. Nakon toga i ostanak u Primeri iako je Mallorca ispala. Budimir je poslan na posudbu u Pamplonu uz pravo na otkup ugovora.

Osasuna je jedan od onih posebnih klubova u Španjolskoj. U njemu svoje prste nemaju ni političari ni biznismeni ulagači niti ikakvi drugi likovi sa skrivenim interesima. Klub je u stopostotnom vlasništvu navijača, jedan od rijetkih takvih. Imaju svog predsjednika, Luisa Sabalzu, čovjeka izabranog od naroda, koji odluke donosi čista srca i u ime tog naroda, odnosno – u ime navijača.

“Da, Osasuna je jedan od četiri kluba u Španjolskoj koji je u stopostotnom vlasništvu navijača. Baš ove sezone, ironično, kad na stadion ne smiju navijači, klub je ostvario rekord što se tiče broja članova. Trenutno imaju 20.000 članova, što je impresivna brojka kad se uzme u obzir da stadion prima nešto manje od 25.000 ljudi. Određeni broj karata ipak mora ostati za slobodnu prodaju.”

S obzirom na specifičnu situaciju, možeš li uopće osjetiti tu neku posebnost i veću familijarnost oko kluba?

“Nažalost, u ovim trenucima – samo po pričama. Čuo sam od suigrača koliko im znači podrška navijača na domaćem terenu, kad El Sadar zagrmi. Ja to nažalost, zbog okolnosti još nisam imao priliku osjetiti i iskusiti.”

Je li igranje bez navijača već postala nekakva navika i ono što često danas kažemo – novo normalno?

“Nikako, čak dapače. Postaje mi prilično neobično na taj način igrati utakmice, u novom sam klubu, a nisam ostvario taj pravi kontakt, tu neku sintezu na koju sam navikao. Da, igrao sam već u Mallorci pred praznim tribinama, međutim, godinu dana prije toga su navijači ipak bili prisutni pa sam prethodno osjetio tu povezanost i ona me nastavila držati i nakon izbijanja pandemije. Povezanost s navijačima je ipak stvar koja daje tu neku posebnost nogometu.”

Na osobnom planu start je bio odličan – pogodak odmah u debiju? 

“Debi je već daleko, ali da, bolji početak nisam mogao poželjeti, kad si napadač, a zabiješ u debiju za novi klub, ima li nešto bolje od toga? Što se aktualne situacije tiče, mislim da smo ipak u jednom periodu prilagodbe, dosta je novih igrača i ovih šest kola koliko sam u ekipi točno osjetim da se još uhodavamo i tražimo pravu međusobnu kemiju. Ali, stvarno naporno radimo s Arrasateom i uvjeren sam da će to doći na naplatu, to tijekom sezone negdje mora izaći na vidjelo. Da je ugodno, nije, ali strpljivi smo.”

Je li pozicija Osasune u ovom trenutku nesretna okolnost ili nešto što je ipak klupska realnost?

“Mislim da ipak nije toliko realna. Izjednačenost u ligi je strašna. Uzmite za primjer utakmicu s Betisom, moj pogodak je poništen jer sam koljenom bio u zaleđu, to su sitnice koje na kraju prelome utakmicu. Stvarno smo dobro otvorili i držali inicijativu, eh, da nije bilo tog mog koljena, uvjeren sam da bismo mi pobijedili 1:0 ili 2:0. Što se dogodilo? Spustio nas je poništeni pogodak, Betis odigra kontru, dvije i na kraju utakmica završi 0:2. Sad protiv Valladolida su neke stvari štimale u ofenzivnom segmentu, ali u nekim drugim stvarima nisu. Zabiješ dva, primiš tri i eto novog poraza.”

Kakvi su ciljevi postavljeni pred klub za tekuću sezonu?

“Želimo miran opstanak u ligi, to je početni cilj. Iduća stepenica, ako će se stvari razvijati u dobrom smjeru, je doći do sredine tablice. To sad ne izgleda dobro, zadnji smo, ali pogledajte, mi ako sad vežemo dvije pobjede, praktički skačemo u gornju polovicu, a to dovoljno govori o nijansama koje dijele klubove u elitnom rangu. Kao da ne postoji sredina tablice, postoji vrh i dno, odnosno gornji i donji dio, a ponavljam, jedna ili dvije pobjede čine razliku.”

Govori li se među igračima i oko kluba o čudnom startu La Lige ove sezone, o neuvjerljivom dvojcu Real – Barcelona?

“Kako ne, svi ih komentiramo gotovo svakodnevno, nitko ovdje nije navikao na to, i unatoč svim otegotnim okolnostima, baš zbog toga se nekako s posebnim uzbuđenjem gleda na ovu sezonu. Ja se uopće ne osuđujem prognozirati tko će biti prvak ni tko će se boriti za opstanak, jer ako potpuno promašim, kad dođe svibanj ispast ću amater.”

Igrao si ove sezone protiv Seville, kako ti osobno na suprotnoj strani terena djeluje Rakitić u novoj, odnosno staroj sredini?

“Vidi se već na pripremi utakmice, u odnosu s medijima koliko Ivan znači Sevilli. Pa onda kad istrče na teren i zagrijavaju se, jednostavno osjetiš tu neku posebnu energiju koja se stvara oko njega i koliku ulogu za klub ima njegov povratak. To mu je i blagoslov ali i veliki teret, jer za sve dobro, ali i sve loše što se Sevilli dogodi, odgovornost pada na Raketina leđa. Ne sumnjam da je to odličan potez za Sevillu, guraju dobro na oba fronta i on je već i zabio i namjestio neke pogotke, mislim da će biti samo bolji kako će sezona odmicati. Ipak je i njemu potrebno vrijeme prilagodbe jer ovdje ima puno širu i na neki način rasterećeniju ulogu nego u Barceloni.”

Kad smo već spomenuli pandemiju, i ti si bio pozitivan na COVID. Kakvo je tvoje iskustvo?

“Da, dan pred utakmicu s Eibarom sam imao testiranje, a isti dan sam trebao imati predstavljanje u klubu. Test je na kraju bio pozitivan, tako da je otkazano i predstavljanje, bio sam u svom hotelu, stopirano je moje upoznavanje sa suigračima i sve ostale aktivnosti koje su bile predviđene za mene kao za novog igrača. Bio sam blago šokiran, ali što se tiče samog virusa, mogu reći da sam jedan od onih sretnika koji je imao blage simptome, poput onih u lakše prehlade. Hvala Bogu, stvarno je sve ispalo dobro.”

Stigao je i prvi pogodak za reprezentaciju, doduše uz pomoć ruke. Kakvi su dojmovi?

“Bilo je to jedno okupljanje koje će mi uvijek puno značiti. Biti među tim dečkima je samo po sebi velika stvar, a još sam zabio i pogodak, tako da sam vrlo zadovoljan otišao kući. Da, igranje rukom bilo je evidentno, dogodilo se sve u brzini i priznao sam sve nakon utakmice, ali svejedno mi ostaje lijepa uspomena. Možemo raspravljati o rezultatu, možda smo mogli izvući više i biti bolje pozicionirani, ali sve je ovih mjeseci bilo nekako specifično i kad pogledamo unazad, osim onog Portugala, nemamo si nešto previše za zamjeriti.”