Vedran Ljubej

17.07.2019 | 18.12

Kažete, bolji igrač je izgubio? A što s ovim podacima?

Jednostavnom matematičkom računicom, ugledni The Economist je utvrdio kako su poeni koje je osvajao Federer u prosjeku su imali vrijednost, tj. značaj za ishod finala od 7,2 posto, dok su Đokovićevi vrijedili 7,9 posto! Naš bloger interpretirao je te podatke...

Novak Đoković

Clive Brunskill Getty Images

Nakon gotovo pet sati igre i više od 400 odigranih poena, Đoković je osvojio 5. naslov u SW19. Krajnji rezultat bio je 7:6(5), 1:6, 7:6(4), 4:6, 13:12(3). Bilo je to najduže finale u povijesti Wimbledona i prvo u kojemu je peti set odlučen u tie-breaku.

Međutim, ono o čemu se dosta raspravlja još i danas, tri dana nakon tog fantastičnog sportskog događaj, jest je li Roger Federer zavrijedio izgubiti u meču u kojem je osvojio više poena, zabio gotovo dvostruko više winnera, asova, više pretrčao...

Danas smo mogli pročitati izjavu novog trenera Đokovića koji je i sam rekao kako je Švicarac u tom susretu bio bolji:

- Tri tie-breaka odigrao je za onu stvar. Kad je trebalo, Novakova glava je presudila - kazao je Ivanišević u svom stilu.

Pitam se, a pritom i pitam vas koji ste na tragu takvog rezoniranja - kako je Federer bio bolji ako je ključne poene igrao - lošije?

Američki The Economist bio je vrlo konkretan. Napravili su dubinsku analizu u kojoj su svakom poenu odigranom u susretu pridružili specifičnu težinu (leverage).

Na primjer, prosječan poen finala imao je specifičnu vrijednost od 4%, što znači da je igrač njegovim osvajanjem za toliko povećavao svoje šanse da na kraju i pobijedi. Vrijednost poena na break loptama i u tie-breaku prvog seta iznosila je 10 posto. U najvažnijim trenucima - u završnici petog seta - penjala se i do 30 posto!

S tako postavljenim razredima, jednostavnom matematičkom računicom utvrđeno je kako su poeni koje je osvajao Federer u prosjeku su imali vrijednost, tj. značaj za ishod od 7,2 posto, dok su Đokovićevi vrijedili 7,9 posto!

Osim toga, pobrojali su kako je Novak osvojio pet od šest najvažnijih poena u susretu. No, najfrapantnije od svega je pročitati sljedeći podatak:

U tri tie-breaka Roger je napravio 11 neprisiljenih pogrešaka, Đoković niti jednu jedinu! Baš kao što je Zec rekao...

The Economist je izračunao i Indeks uzbuđenja, on je za finale iznosio 7,5 posto po čemu je najbolje rangirana završnica bilo kojeg Grand Slama u posljednja četiri desetljeća, odnosno u eri modernog tenisa!

The Economist

Dakle, gledali smo najuzbudljivije finale ikad, no oko toga smo se svi uglavnom složili. A što će se nakon ovog teksta dogoditi s osobama koje i dalje tvrde kako je Federer 'bio bolji' pa na kraju izgubio meč?

Možda im mogu pomoći.

Naime, za početak važno je primijetiti specifičnost bodovanja u tenisu. Jedan poen, jedan pojedinačni potez ima prilično mali učinak na konačni ishod meča, dok primjerice u nogometu pojedinačne pogreške ili nadahnuti potezi mogu imati kolosalan učinak na konačni rezultat.

Već iz činjenice da su Đoković i Federer odigrali ukupno 422 poena može se iščitati da je vjerojatnost nekakvog nepravednog ishoda svedena na praktički infinitezimalnu razinu. Ili da pojednostavim - u krugovima tenisača i trenera opće je poznata stvar da samo pola razine razlike u kvalitete između dva takmaca u prosjeku donosi rezultat na tragu 6:0, 6:1.

Eto, to poštovani čitatelji znači "biti bolji" od suparnika. Kao što primjećujete, finale Wimbledona nije završilo ni izbliza takvim ishodom, bio je to izuzetno kompetitivan meč u kojemu je pobjednik osvojio 204 poena, dakle 204 puta je nekog vraga napravio BOLJE od protivnika.

Ako je 204 puta bio bolji od suparnika ili u prijevodu u više od 48% slučajeva, koliko je smisleno na tako velikom uzorku ukupno odigraih poena tvrditi da je ishod nepravedan?

- To je duboko u rasponu tzv. "lutrijskih mečeva", odnosno borbi u kojima malo sreće ili boljeg nošenja s pritiskom u ključnim trenucima može donijeti prevagu.

Ja bih dodao i - taktike!

Neću vas gnjaviti sa svojim pogledima na to kako je Federer taktički nastupio u finalnom susretu, ali i to je faktor koji je, uvjeren sam, imao utjecaj na konačni ishod.

Više od ičega, ne zaboravite - Roger je izgubio sva tri tie-breaka. Uvriježeno je mnijenje kako je riječ o "lutriji" ili sekvenci igre u kojemu uglavnom sreća presuđuje pobjednika. Što je prilično daleko od istine.

Za početak, možemo to pokazati upravo primjerom Novaka Đokovića koji je u karijeri pobijedio u ukupno 74% pripetavanja!!! Sreća? Odigrao ih je 326! To mora biti vraški moćna sreća kada je na tolikom uzorku odlučujućih igara Novak izlazio kao pobjednik...

Evo vam primjera i samog Federera, neuspješnog u sve tri takve igre u nedjelju - i on je na razini cijele karijere osvojio ukupno 74% TB-ova, baš kao i Nole! Neki dan, međutim, nije uspio niti do jednog...Imao je meč lopte i servis. Nije ubacio as, za razlika od dva poena prije toga kojima je dolazio do 40-15. Sreća?

A što je sreća uopće, kada je uvodimo kao argument u sportu? Nasumični slijed događaja ili su na Federerov nedovoljno precizan servis na meč loptama puno veći utjecaj imale neke druge komponente, toliko brojne i toliko kompleksne da je gotovo ne moguće osmisliti dovoljno preciznu formulu kojom bismo izračunali vjerojatnost za uspješno ubacivanje servisa kada pod petama gori najviše...

wimbledon.com

Je li (ne)sreća promašiti zicera s pet metara na prazan gol ili je riječ o, svedeno na krajnju konzekvencu - nekvaliteti?

Smjer je to u kojem ne želim odvesti ovaj tekst pri njegovu kraju, već je to tema koju ću ostaviti za neku drugu prigodu.

A vas ostavljam da kontemplirate otvorena pitanja i razmislite o podatku koji vam još nitko nije rekao:

Đoković je ubacio 'samo' 54 winnera u finalu za 52 neprisiljene greške - Federer ja imao omjer 94/62 i zaista se ne sjećam da sam ikada vidio da je netko s takvim diskrepancijom na kraju završio kao poražen.

Međutim, Đoković je imao i 36 prisiljenih pogrešaka, a Federer 52. Đoković je pretrčao gotovo 200 metara manje od svog protivnika. Razmislite malo i o tim vrijednostima. Najviše vremena, dok vam misli ionako besciljno lutaju, posvetite onome što je izračunao statistički sektor časopisa kojemu je posao dobro računati...

Komentari (2)

Komentar je uspješno poslan.

Slanje komentara nije uspjelo.

Neispravan kod, pokušajte ponovo

Joško Terzić

Meni je zanimljiva nedosljednost autora,gdje se u ovom članku poziva na brojke stručnost Economista a u tekstu o Goranu uzdiže praznovjernost.

Odgovori 0 0

Zigi

Cijeli svijet priča kako je Federer vise zasluzio pobjedu po svemu prikazanom na terenu jedino vi sa SK pokusavate na sve moguce nacine to prikazati obrnuto.

Odgovori 6 7

* Sva polja su obavezna

Kako je Rafter, meni pred očima, ismijavao Gorana...

Kako je Rafter, meni pred očima, ismijavao Gorana...

Kako je Rafter, meni pred očima, ismijavao Gorana...

Povodom umaške reprize finala Wimbledona iz 2001. koje nikada nećemo prestati emotivno proživljavati, ispričat ću vam jednu istinitu priču. Na vlastite oči gledao sam, ja i još nekoliko desetaka sretnika diljem svijeta, kako je Rafter pričao o Goranu iza leđa...

Ciklus Đokinih vračarija je završen! Što slijedi sada?

Ciklus Đokinih vračarija je završen! Što slijedi sada?

Ciklus Đokinih vračarija je završen! Što slijedi sada?

Meč koji nikad zaboraviti nećemo, a neki će se svojski truditi da u tom uspiju... Tek je završio, prepuni smo dojmova, najbolje je da ih podijelimo dok smo vrući! Naš BLOGER prisjetio se jedne situacije s početka desetljeća, jako simbolične...
Loading...