OSVRT Bio penal ili ne… nogomet je 'u banani'!

Vedran Ljubej 7. ožu 20191:45 > 1:47
Julian Finney/Getty Images

Ne stišavaju se reakcije na dramatični kraj utakmice PSG - ManU. Jednu takvu zapisao je i naš novinar/komentator...

Julian Finney/Getty Images

Uzbudljivo je bilo gledati završnicu utakmice Parisa i Manchestera. Kao da sam predosjećao da će posljednje sekunde izazvati naglu navalu adrenalina, prepustio sam sina da u san utone sâm… Liga prvaka ili crtići s klincem? Samo neiživljena budala izabrala bi ovo prvo, zar ne?

Večeras sam bio ta neiživljena budala. Jer, nešto mi je govorilo – ostani uz tekmu. Iako je PSG stalno imao loptu u nogama i ostavljao dojam da će uskoro riješiti sve dvojbe. Iako je Mbappé u završnici promašio mrtvaca jedan na jedan za uklanjanje svih sumnji…

…dogodilo se ono što je bilo neizbježno – drama. Skomina je već pokazao na korner, da bi mu se koju sekundu kasnije u slušalice javio The Voice. Ostalo znate. Penal za United, skamenjena Kimpebeova faca, čvrsto sakrivena u rukama.

Silva i još netko, kao da im život najmilijih o tome ovisi, apeliraju na ono ljudsko u duši Skomine. Ili barem što je preostalo, jer znate, sudac je to…

“Nemoj, molim te, ne možeš nam to napraviti sada, ne ovako!”, čitao sam s usana, iako pojma nemam o portugalskom, a još manje o interpretiranju riječi u odsustvu zvuka…

Kad sam odbio mališu, tako odlučivši izbrisati još jedno sjećanje kojeg ću prizivati dok ću ispuštati posljednje krikove na smrtnoj postelji, poduzeo sam najveći rizik:

“Mamicu vam vašu, sad imate napraviti spektakl”, pričao sam s akterima pariškog dvoboja potprostornim signalima.

Poslušali su. O kako su samo poslušali…

Kojih dvadeset minuta kasnije, naime, požalio sam. Toliko uzbuđenje, na rubu uzrujavanja, ipak nije bilo ono što sam tražio od ove srijeđašnje večeri…

Jesam, uzrujao sam se! A znate koji je razlog? Skominina odluka je detalj koji mi je spustio rolete na oči!

Jedanaesterac je, zaista, bio čist. Slovenac je, sukladno svom renomeu, suprotno Neymarovom vrućoglavom mišljenju, donio odluku u skladu s pravilima.

“Povećanje obujma tijela”, “Neprirodan položaj ruke”… Gradivo smo, hvala bogu, svih ovih godina dobro naučili. Beusan se možda maknuo s TV zaslona, ali njegov duh još je s nama i tko će nas uvjeriti da neki Englez, Francuz ili Nijemac bolje zna interpretirati sudačke odluke nego mi?

No, što nam to vrijedi kad oni koji u ovoj utakmici nisu navijali ni za koga, nakon odluke Skomine u 93. minuti više nisu imali želuca za dalje…

Za boga miloga, Kimpembe je – ako niste primijetili eto mene – skočio u zrak u pokušaju da blokira udarac igrača Uniteda. Okrenuo se pritom, svjesno ili nesvjesno, leđima.

Lokomotorni sustav reagirao je instinktivno, šteteći integritet tijela za koje odgovara, a ruka… Što ćemo s tom vražjom, lebdećom rukom?

Zar je nije mogao bolje kontrolirati? Zar je nije mogao držati uz tijelo? Za boga dragoga, zar Presnel Kimpembe u tako odsudnom trenutku nije mogao staviti obje ruke u gaće, za svaki slučaj zabraviti ih u anusu i tako spasiti svoju momčad od glupog, neobjašnjivo banalnog ispadanja? Puno bolnijeg i teže probavljivog od onog kad ih je Barca nakantala 6-1 i zabila im zadnji gol, kada ono? Da nije možda duboko u nadoknadi?

https://twitter.com/AFP_Sport/status/1103438952890028032

Trebao je Kimpembe, trebao je i Perišić u finalu Svjetskog, na utakmicu doći kao svježi amputirac. Jer što su obojica realno mogli sa svojim udom u datim situacijama?

Može li čovjek skočiti iz mjesta 50-70 centimetara u zrak, a da pritom obje ruke ima iza leđa, svezane u lisicama? Podržava li to uopće fizika, antropometrija i ostale grane znanosti koje bi štošta mogle reći na ovu temu?

I dok ćemo na potonja pitanja odgovor dobiti ako se dovoljno potrudimo, jer znanost je egzaktna… u nogometu će ostati puno, puno neodgovorenih. Neobjašnjenih. Podložnih interpretacijama. Podložnih slobodnom sudačkom uvjerenju!

Nije prošlo mnogo otkad je VAR postao dio našeg nogometnog kruha svagdašnjeg, a oduševljenje je brzo počelo splašnjavati. Jer, što pregledavanje snimke znači kad sudac i njima unatoč donese odluku suprotno realnosti koju vidi 99,99% para ostalih očiju koji promatraju tu istu situaciju?

Julian Finney/Getty Images

Damir Skomina u datom trenutku zaključio je kako je Kimpembe proširio volumen tijela, kako njegova ruka nije bila u prirodnom položaju, važnu ulogu možda je igrala i putanja udarca Dioga Dalota i vjerojatno bi se s njime složila velika većina sudaca pod okriljem Uefe i Fife.

Bi li se s time složili i znanstvenici koji će u riječ precizno opisati kako se ljudsko tijelo ponaša pod utjecajem raznih sila kojima je izloženo tijelo poput Kimpebeova u spornom trenutku? Nisam baš toliko siguran.

I kud nas to onda odvodi? U kaos gdje se važne odluke donose na temelju usporenih snimaka situacija koje bi u stvarnoj brzini možda ostavile dijametralno suprotan dojam na arbitra?

U kaos u kojemu se sve opet svodi na “slobodno sudačko uvjerenje”, “procjenu”, da dugo ne laprdam – na ezoteriju.

I dok u nogometu svaka odluka neće biti temeljena na čvrstim, nedvosmislenim i poput ustava precizno definiranim pravilima, ovakvih situacija bit će i danas i sutra i prekosutra…

Nekome na uzbuđenje, nekome na traumu za cijeli život…

Nogomet danas, kao i u svojim začecima, još ima ozbiljnih problema – pravilnike pišu ljudi koji ne mogu posložiti niti vlastitu ladicu s čarapama, a kamoli misli u tako složenim zadacima poput konciznog baratanja riječima i rečenicama.

U službenim pravilnicima previše toga ostavlja se “u zraku”, nedorečeno, neobuhvaćeno i tako se događaji na terenu svode na potpunu neizvjesnost.

Jer, tko zna, da je leptir u Francuskoj Gvajani brže zamahnuo krilima, možda bi Skomina sekundu kasnije vidio da se Francuz okrenuo leđima te da ni teoretski u tom položaju nije mogao kontrolirati kako mu se ponaša ruka…

I sada bi se radovali Parižani, konačno se spremali za četvrtfinale! A Uefa bi pohvalila slovenskog suca da je donio odluku u skladu s pravilima.

No, elektron se manifestirao kao čestica, Buffon je opet dobio čizmom u jetra u 93. minuti, a United napravio rijetko viđeni podvig… 

Uefa će opet pohvaliti Skominu da je donio odluku skladu s pravilima.

Žao mi je, ali to nije u redu.

Sucima treba totalni determinizam, čvrsti okviri za tumačenja događaja na terenu. Do tada, možemo slobodno suspendirati VAR i implementirati bacanje novčića u spornim situacijama. Tu tehnologiju barem bi si mogle priuštiti sve lige svijeta!

Jer, ako sudac na nedavnoj utakmici Ajaxa i Heerenvena OVO nije označio kao penal, a buljio je u taj zaslon poput teleta u šarena vrata, onda čemu tehnologija, čemu sve, zašto da se lažemo i varamo.

Sve se opet svodi na to vražje slobodno sudačko uvjerenje, na nesavršenog pojedinca, na veliku mogućnost pogreške. I što je najžalosnije – prostor za manipulacije koji je s VAR-om trebao biti zauvijek izbrisan…