Je.. ti Joca Amsterdam i oca i majku! Čuješ li me - urlao je Zdravko Mamić obrativši mi se osobno imenom i prezimenom

Prije 40 godina, igrom slučaja, moj je otac pomogao obitelji Mamić, najstarijem bratu Stojanu da prijeđe u “sveti klub”, koji Mamić svojata godinama.
Do dana današnjega Zdravko Mamić i moj otac bili su, neovisno o mome pisanju, prijatelji. I poznavajući svoga oca, on će Zdravku i to oprostiti, jer moja je obitelj jednostavno takva. Osobno, nisam povrijeđen, više, od svih njegovih psovki i uvreda, boli me što je napao novinare i novinarstvo, profesiju u koju još uvijek vjerujem. Što je kao vješt manipulator još jednom uspio svu pozornost s vitalnih problema, koji su ga, eto, počeli gušiti, zapravo napadom prebacio na sedmu silu.

Više od dvije godine pišem kolumnu “Točka na i”, a knjiga 70-tak izabranih kolumni zove se “NA ŠTI MA ČI”. Eto, pokušavam se boriti protiv nepravilnosti u sportu, protiv osoba koje vode hrvatski nogomet posljednja dva desetljeća. Da sva moja slova nisu otišla u vjetar pokazuje akcija “Offside 1”, a sprema se i akcija “Offside 2”. A sam odlazak Zorana Mamića, mlađeg Zdravkova brata, u Nyon na saslušanje, pa očitovanja mnogih osoba čiji se identitet još skriva, otkrivaju da su glavni protagonisti hrvatskog nogometa zapravo u velikom strahu.

Možete mene, gospodine Mamiću, prozvati spodobom bez kučeta i mačeta, ali svojim pisanjem nisam zaradio ni jahtu, ni bentley, ni sve te puste milijune, niti sam zaposlio cijelu svoju obitelj i prijatelje. Mamiću, vi ste Dinamov dopredsjednik, vaš brat Zoran je sportski direktor, a Dinamo klub od šireg društvenog interesa.

I kao takve, pratit ćemo vas u stopu, bilježiti svaki vaš potez, svako vaše saslušanje, Dinamovu utakmicu, svaki transfer, jer mi respektiramo svoje čitatelje. Dok vi, a to pokazujete već devet godina, nimalo ne respektirate drugo mišljenje, osim vaše istine. Mamiću, ako ste čisti, onda se istine ne trebate bojati.

Tekst je objavljen 26. srpnja 2010. godine u Večernjem listu