U velikoj karijeri Darijo Srna nosio je tek tri dresa. Izuzmemo li onaj kockasti u kojem je ponosno predvodio reprezentaciju na brojnim velikim natjecanjima, bivši kapetan 'vatrenih' igrao je tek za splitski Hajduk, Šahtar iz Donjecka, a karijeru je završio odigravši jednu sezonu u Cagliariju.

Epizoda koja se najviše ističe je dakako, ona u Ukrajini, u dresu velikana koji ce večeras u 3. kolu Lige prvaka u Harkivu odmjeriti snage sa zagrebačkim Dinamom. Rijetko je koji nogometaš uopće, izuzmemo li apsolutne legende i najvjernije nogometaše poput Francesca Tottija i Stevena Gerrarda, stekao toliko božanstveni status u svom klubu poput Srne. A moramo uzeti u obzir i kako je Srna, za razliku od spomenutih Gerrarda i Tottija, bio stranac u svojoj nogometnoj sredini.

536 utakmica, deset osvojenih prvenstava, sedam Ukrajinskih kupova i još osam Superkupova – sve su postignuća Darija Srne u dresu ukrajinskog velikana. Da, ne zaboravimo ni Kup UEFA 2009. godine, kao i činjenicu kako su nakon njegova odlaska iz kluba čelnici umirovili broj 33 koji je nosio, i to kao prvom igraču u povijesti kluba. Impresivno, zar ne?

Nije u Šahtaru uvijek situacija bila bajna, a ljepša vremena poklopila su se nekako upravo Srninim dolaskom. Priča ide ovako. U nekadašnjem SSSR-u nogometaši iz Donjecka predstavljali su tek osrednju konkurenciju velikanima iz Rusije – Spartaku, CSKA-u, Dinamu iz Moskve, a uz to Šahtar je vječno bio u sjeni ukrajinskog rivala Dinama iz Kijeva, gdje se zadržao i kad se ukrajinska liga osamostalila 1991. godine. Promjene su krenule tek kad je klub od kontroverznog Ahata Bragina preuzeo njegov pomoćnik i ništa manje kontroverzni Rinat Ahmetov.

Naslijedio šefa pod kontroverznim okolnostima

Poduzetnik koji je 2008. godine službeno proglašen najbogatijim Europljaninom, a kojem američki časopis Forbes danas ‘težinu’ procjenjuje na oko 15,5 milijardi dolara, vlasnik je financijske grupacije System Capital Management (SCM). Svoja sredstva Ahmetov ulaže u brojna poslovna i društvena polja, no omiljene investicije su mu one koje odlaze u Metinvest, kompaniju koja objedinjuje projekte vezane uz rudarstvo i metalurgiju, te iznad svih, one u nogometni klub iz Donjecka. 

Upravo je dolaskom Ahmetova na vlast Šahtara bila ključna prekretnica u klupskoj povijesti, a i ona se odigrala u duhu karaktera kako njega, tako i njegova dotadašnjeg šefa Ahata Bragina. Svoj već ionako unosni kapital stekao je, kaže službena verzija priče, ulaganjima u poslovne pothvate nakon osamostaljenja Ukrajine. Neslužbena priča glasi kako je zarađivao na ilegalnim kartaškim turnirima u moskovskom podzemlju. Kako god bilo, detalji su postali nebitni, svojim novcem, osvojenim na ovaj ili onaj način, Ahmetov je početkom 90-ih osnovao gradsku banku Donjeck i pozicionirao se dosta visoko na mapi ukrajinskih poslovnjaka, no 1995. godina bila je prekretnica.

U listopadu te godine, Šahtar je na domaćem terenu u Donjecku igrao jednu utakmicu. Bio je to tek jedan od susreta koje su inače pratili kako Bragin, tako i Ahmetov, sjedeći jedan do drugoga u udobnim naslonjačima VIP lože. No, iz nekog razloga, Ahmetov se na toj utakmici nije pojavio, a njegov šef poginuo je u brutalnom atentatu bombom koja je bila podmetnuta u loži. Braginovo tijelo, ili ono što je ostalo od njega, prepoznali su po nadlaktici na kojoj je bio zlatni Rolex…

Ahmetov se po dolasku na vlast odmah u potpunosti dao u Šahtar, značajna ulaganja u skautsku i kadrovsku službu urodila su prvim naslovom prvaka osvojenim 2002. godine, a zatim je krenula priča s Darijom Srnom. 2003. godine u klub iz Hajduka stiže bivši kapetan hrvatske nogometne reprezentacije, u paketu s vratarom Stipom Pletikosom.

Srna kao najveći medu najvećima

Klub je na trenerskoj klupi uskoro preuzeo Rumunj Mircea Lucescu, a ostalo je povijest. Nije dugo trebalo Srni da pokaže svoju kvalitetu, postao je kapetan kluba, osvojio je Kup UEFA 2009. godine, a redom je odbijao velikane poput Manchester Uniteda, minhenskog Bayerna i Barcelone.

Kroz svlačionicu Shakhtara u doba Ahmetova prošla su brojna velika imena iz zemlje sambe i čarobnog nogometa – Brandao, Luiz Adriano, Fernarndinho, Willian, Douglas Costa, sve redom velikani koji su završavali u najvećim perjanicama europskog nogometa. No Srna je ostao najveći! Možda upravo i zato jer je odbio taj korak više, korak kojim bi u životopisu po umirovljenju imao i angažman u nekom od apsolutnih velikana, pa tko zna, možda i koji trofej Lige prvaka. Srni je u Donjecku bilo odlično i upravo je zato ostao upamćen kao najbolji, ali i najvjerniji igrač kluba u povijesti koji je odbio zov silnih milijuna i nastup u ligama petice. Srce i duša franšize, Srnu su jednostavno prihvatili kao svoje dijete!

Shakhtar Donetsk are the champions tonight and here's Darijo SRNA lifting the trophy pic.twitter.com/ENzAU74orQ

— Shakhtar Donetsk UK (@SDonetskUK) July 22, 2014

Bratski odnos s oštrim predsjednikom

Kažu kako je Darijo jedini uspostavio toliko prijateljski, pa gotovo i bratski odnos s Ahmetovom. Prema drugim igračima se odnosio kao prema radnoj snazi, baš kao i prema rudarima iz druge grane svog biznisa, no Srna je imao poseban status. Jedini je, kaže još jedna anegdota, imao pristup Ahmetovom broju mobitela i mogao ga je nazvati u bilo koje vrijeme.

Bajan odnos između ovog dvojca, ukrajinskog vlasnika i hrvatskog kapetana u njegovu mu klubu, zahladio je u ožujku 2017. godine, kad je Srna pao na UEFA-inom dopinškom testu. Bilo je to usred teškog razdoblja u kojem se Šahtar ni kriv ni dužan našao nakon početka rata u Ukrajini 2014. godine u kojem je Donjeck bio jedan od gradova na udaru, a klub je morao preseliti u Lavov, a zatim i u Harkiv. Srni su na 17 mjeseci zabranjeni nastupi na nogometnim terenima, a u konačnom raspletu pokazalo se da više nikad neće zaigrati za omiljeni mu klub. U ljeto 2018. godine potpisao je za talijanski Cagliari na jednu sezonu, sezonu koja će mu, ispostavilo se kasnije, biti posljednja u karijeri.

Iako se pričalo da je njihov odnos daleko od onoga što je nekad bio, Ahmetov se ipak dirljivim govorom oprostio od Srne.

‘Darijo je veliki kapetan i veliki igrač. I najvažnije, Darijo je super osoba. U 15 godina učinio je puno toga za Šahtar. Danas, dajem Dariju zasluženi pljesak i kažem mu veliko hvala. Hvala ti za svaku utakmicu, za svaki trofej koji si osvojio sa Šahtarom, za pravu odanost klubu. Darijo je s momčadi napravio dug i prekrasan put, postao je srce momčadi, simbol i živuća legenda Šahtara. Danas želim reći da je ime Darija Srne zauvijek postalo dio Shakhtarove povijesti. Darijo, naša vrata i naša srca su za tebe uvijek otvorena. Hvala ti, Kapetane!’, rekao je Ahmetov u oproštajnom govoru našeg Darija

Dinamo kao ključna utakmica u europskoj prekretnici?

Prisilna promjena lokacije pokazala se i kao najteži period u novijoj povijesti kluba. 2015. i 2016. godine ostali su bez naslova prvaka. Kako danas stoji Šahtar? Iako bez Srne, Rudari su u Harkivu, pozicioniranom nešto bliže Donjecku i svojim navijačima, pronašli novu stabilnost. U posljednje tri sezone ponovno su bili na vrhu svog prvenstva, pokazali su najvećem rivalu iz Kijeva da ih se neće tek tako riješiti. Srnino nasljede i danas je na životu, a najveci simbol toga je upravo umirovljeni broj 33, kojeg više nikad nitko neće nositi!

2016. godine posljednji su put igrali polufinale Europske lige, nakon toga značajnijih uspjeha u Europi nije bilo. Računaju da bi ove sezone, nakon što su ponovno uspostavili stabilnost u domaćem prvenstvu, konačno mogli napraviti iskorak u Ligi prvaka. Skupina sa Cityjem, Dinamom i Atalantom idealna je za takvo što, ako njih pitate. Dakako, nakon 3 boda iz prva dva kola, pobjeda na domaćem terenu večeras je imperativ! No, slično i u svom kontekstu situaciju promatraju iz modrih redova. Upravo zbog toga, kao i zbog cijele spomenute povijesti Šahtara, večerašnjem susretu Lige prvaka neće nedostajati uzbudenja, pa čak i ukoliko na njih ne naidemo na samom travnjaku.