Maja Todić je napisala storiju o legendarnom centarforu Sarajeva

Nedjelja kad je otišo Hase!

Oni koji su ga gledali kako se „igra lopte“ kažu da ga je krasila vrhunska tehnika i razoran šut. Kažu, igrao je srcem. Kažu, bio je najbolji. Kažu – jedan je Hase!

Ko igra za raju i zanemaruje taktiku…
…završiće karijeru u nižerazrednom Vratniku
To se na Asima Ferhatovića nije moglo primjenitii. Igrao je iz ljubavi i igrao je za ljude. Igrao je samo za Sarajevo. Dugih 16 godina.

Dva mjeseca je proveo u Fenerbahčeu iz koga se vratio u svoje Sarajevo. Jer jedino što mu u nogometu nije bilo važno bio je novac. A smatrali su ga najboljatijim Sarajlijom. Pomagao je drugima kad je i koliko je mogao, kažu čak i da se zaposle ili upišu škole.

Bila je 1963. kada je otišao u Fenefbahče. Svakodnevno je bio u kontaktu sa ljudima iz Sarajeva i kada mu je glavni tajnik Budo Vuković u jednom razgovoru rekao da misli da ih čekaju muke u derbiju sa Željezničarom, samo je rekao da dolazi. Položio je Fenerbahčeu novčanu garanciju da će se vratiti, dobio je ispisnicu i vratio se u Sarajevo. Ponovo se registrirao za svoju momčd, i pred derbi stekao pravo nastupa na Grbavici. Željo je možda imao bolju momčad, ali Hase je bio neuhvatljiv. Slavilo je Sarajevo 3:2. Hase je u naletu oduševljenja što je dao gol naletio na stativu i srušio je. Taj detalj postao je legenda koja se prepričava i danas.

„Ne mogu ja igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im. Bili su korektni i nisu mi radili probleme. Rekao sam im da ja mogu igrati samo za Sarajevo“, rekao je nakon ekspresnog povratka iz Istanbula.

Prepričavala se i prepričava utakmica koju je Sarajevo 17. listopada 1955. odigralo protiv, u to vrijeme izuzetno dominantnog BSK. Glavni junak te priče bio je Asim Ferhatović.

Bilo je to vrijeme radio orijenosa i praktično je cijela Jugoslavija slušala reportera Radivoja Markovića i njegov komentar utakmice. Svi na stadionu stajali su na nogama i aplaudirali Haseu koji je driblao redom, vraćao se sa loptom nazad, varao i golmana domaćih i izluđivao odbranu. Sarajevo je slavilo 3:1, a Hase je dao prvi od tri gola. U špaliru su ga navijači BSK uz aplauze ispratili sa stadiona.

Navijači Sarajeva zavoljeli su ga već od prvog nastupa za njihovu momčad. Na Koševo je došao Zagreb, a Hase je sa svojih 18 godina upisao prvi nastup i prvi gol u bordo dresu. A taj gol je odlučio utakmicu. Gosti su bili zbunjeni driblinzima nepoznatog dječaka, a brojna publika je uživala i upijala svaki njegov pokret.

Zvuči nevjerojatno, ali je istinito, da je takav igrač za reprezentaciju Jugoslavije odigrao samo jednu utakmicu. Nije se tadašnjem izborniku Aleksandru Tirnaniću sviđalo što „previše dribla“. A i njega samog pamte kao nekoga ko je uživao u sitnim sportskim podvalama suparnicima.

Zato se legende vežu za jedini Ferhatovićev nastup u dresu sa državnim grbom.

Bio je 8. listopad 1961. kada je u Beogradu Jugoslavija dočekala Južnu Koreju i slavila 5:1.

Kažu da je Hase u tom susretu predriblao pola gostujuće reprezentacije kada je ušao sa klupe, da je došao do protivničkog gola, stavio loptu na gol liniju i obratio se Tirnaniću:

„E, haj’ ga sad ti daj“.

Rekao i otišaoo u svlačionicu.

Jednom je morao da dođe kraj. Čuli ste vjerojatno nebrojeno puta pjesmu „Nedelja kad je otiš’o Hase“. Pjesma Zabranjenog pušenja prihvaćena je kao pjesma o legedarnom nogometašu, iako je jasno da je to metafora i da pjesma zapravo govori o drugoj osobi.

Znaju svi i da se Hase od svog Sarajeva nije oprostio „te svibanjske nedjelje“ protiv Osijeka. Ali, dobra je pjesma.

Asim Ferhatović Hase rođen je u Sarajevu 24. siječnja 1933. Preminuo je od srčanog udara 25. siječnja 1987. u svom gradu.

Za omladinski momčad Sarajeva odigrao je 70 utakmica i postigao 52 gola. Debitirao je za prvu momčad u sezoni 1951/52. i do 1967. odigrao je ukupno 422 utakmice i postigao 198 golova.

Stadion Sarajeva, nekadašnji Olimpijski stadion nosi njegovo ime kao i Omladinska škola ovog kluba.