Hrvatska ženska rukometna reprezentacija podigla je cijelu hrvatsku sportsku javnost na noge

Čudesan, nevjerojatan, impresivan i još sto epiteta da upotrijebimo ne bi bilo dovoljno da opišemo pothvat koji su postigle hrvatske rukometašice na EP-u osvojivši brončanu medalju.

Sport koji je sve uspjehe vezao uz muški reprezentativni rukomet od samostalnosti Hrvatske sad je ostvario rezultat u ženskoj konkurenciji kakav se ne ostvaruje često. No, možemo stati i čudom se čuditi što  nitko prije početka natjecanja (šira  javnost) nije niti znao za ovo prvenstvo niti za hrvatske rukometašice, a možemo zastati pa promisliti zašto je tome tako i zašto do sad nije bilo uspjeha ovih razmjera u hrvatskom ženskom rukometu.

Ali navedemo li samo da je Podravka jedini profesionalni ženski klub u Hrvatskoj, već smo dobili neke odgovore. Osim toga, za razliku od Dankinja (suparnice u borbi za broncu) koje igraju za desetke pa i stotine tisuća eura na godinu, hrvatske rukometašice ugavnom ne mogu preživjeti mjesec od novca koji zarađuju od rukometa jer je njihova zarada otprilike 500 eura na mjesec. O da, zaboravili smo da uz to ide i besplatna oprema, trenirke i tenisice.

‘Znam dosta djevojaka koje su bile u mojoj generaciji, ali su morale odustati od rukometa jer nisu mogle od toga živjeti. S druge strane, nisu mogle paralelno studirati i trenirati. Neke djevojke su imale posao, pa nisu stigle trenirati’,  otkrila je Ćamila Mičijević.

‘Baš smo se šalile da sad kad se vratimo u Hrvatsku na utakmicama će nas gledati deset istih ljudi, ne više. To je onih deset ljudi koje znamo napamet’, rekla je kroz šalu Josipa Mamić, ali je ta šala praktički i surova istina i realnost.

Kad uzmemo u obzir činjenicu da će neke brončane rukometašice doći u svoje klubove pa nastaviti štrajk, poput Josipe koja igra za Bjelovar i plaću čeka više od šest mjeseci, onda znamo gdje je profesionalizam u Hrvatskoj što se ženskog rukometa tiče, a tim više bi trebali znati cijeniti ovo što su napravile djevojke. To je u rangu neviđenog čuda.

‘Dankinje zarađuju deset puta više u eurima nego moje cure u kunama. To vam je istina. Naše djevojke igraju i studiraju, završavaju fakultete i volio bih da jednog dana budu uzori nekim mlađim curama da počnu igrati rukomet’, rekao je hrvatski izbornik Šoštarić.