U nedavnom razgovoru za Sport Klub Igor Jovićević točno je prognozirao finaliste Lige prvaka, Real i Liverpool. I dok se za Redse to moglo očekivati jer su bili veliki favoriti protiv Villarreala, Jovićević je stao uz Real i nakon poraza u prvoj utakmici protiv Manchester Cityja 4:3, a prije spektakularnog preokreta na Bernabeu...

E, pa ponovno smo kontaktirali nekadašnjeg realovca Jovićevića za komentar nakon preokreta o kojemu će se zasigurno pričati još godinama.

„Čujemo reakcije ljudi da je to sreća i slučajnost, ali kad se stvari ponavljaju tako često, onda to više ne može biti sreća. Igrači osjećaju povijesnu odgovornost i čvrste temelje pobjedničkog mentaliteta koji su u klub usadili Di Stefano, Puškaš i Gento s onih pet osvojenih Ligi prvaka 50-ih godina prošlog stoljeća. Epski preokreti poput ovog protiv Cityja nisu slučajnost nego posljedica odabira karakternih igrača koji nikad neće odustati. Događali su se ti preokreti i 80-ih godina kad su dvaput osvojili Kup UEFA-e, recimo 1986. protiv Borussije Mönchengladbach su izgubili 5:1 i dobili 4:0 u revanšu, pa su protiv Intera okrenuli 1:3 u 5:1…“

Ova je priča u Jovićeviću zakotrljala lavinu emocija. Govorio je baš iz srca budući da se i sam uvjerio u veličinu Kraljevskog kluba za koji je potpisao već sa 17 godina. Naredne četiri sezone proveo je ondje igrajući za B momčad.

„Prošao sam Dinamovu školu i znao sam sve o Zambati, Vabecu, Mlinariću, Zajecu, Cici… Tako je i u Realu. Tamo te stalno uče povijesti kluba, vrte filmove i dokumentarce, a treneri te vraćaju u prošlost. Ako ne znaš povijest, onda imaš krizu identiteta, a Real s tim nikad nije imao problema. Jednostavno, to je povezanost igrača i navijača s klubom i njegovom poviješću. Ona te tjera da nikad ne odustaneš.“

Dobro je primijetio i ovaj detalj:

„U Realovoj himni spominju se veterani i novaci i upravo je ova utakmica spojila jedne i druge. U povijesti je uvijek bilo tako. S jedne strane Luka, Kroos i Casemiro, a s druge Camavinga, Valverde i Ceballos.“

Pa ipak, usprkos bogatoj povijesti sličnih preokreta, u 90. minuti kod 0:1 (i ukupnih 3:5) nije bilo jednostavno vjerovati u novi podvig.

„Nisu ni igrači to očekivali, treba biti iskren“, kaže Jovićević.

„Ali kad vjeruješ, ideš do kraja. Vraćali su se i protiv PSG-a i Chelseaja. Bernabeu stisne, rival posustane i Real osjeti taj organizirani kaos koji voli. On je možda i jedini klub koji u takvoj situaciji kad ganja rezultat i kad se igra ‘va banque’ osjeća šansu.“

Dojam je kroz 180 minuta bio na strani Cityja, ali ono važnije bilo je na strani Reala.

„Pep je velik trener i nije tajna da je City bio bolji od Reala u dvije utakmice, ali za razliku od Reala nema plan B. Vezan je za posjed i mora držati sve konce igre. Čim izgubi loptu kao oružje kojim se štiti, postaje labilan. Na kraju je efikasnost pobijedila dojam. Real je efikasan, smrtonosan i učinkovit. Recimo, od Barcelone navijači traže i dojam i estetiku, a Real to ne brine. On osvaja trofeje.“

Jovićević nije zaboravio pohvaliti ni Realova trenera Carla Ancelottija i njegovo vođenje utakmice.

„Izvadio je trojicu glavnih veznih igrača i uvalio klince. To nitko ne bi napravio. Ali zato i jest velik trener. Pa onda pita Kroosa i Marcela koga će ubaciti u produžecima. Tako je i Del Bosque radio pitajući Hierra, Gutija, Casillasa… To su kapetani i lideri koji najbolje mogu osjetiti stanje na terenu. To je veličina trenera, da zanemari svoj ego i savjetuje se s igračima.“

Finale s Liverpoolom u Parizu bit će drugačija utakmica, smatra Jovićević.

„Za razliku od Cityja koji te posjedom lopte želi umrtviti, Liverpool je okomitiji i više traži dubinu. Malu prednost dajem Realu jer ova generacija zadnjih desetak godina ne igra finala, već ih osvaja. Zadnje finale LP Real je izgubio 1981. baš od Liverpoola i baš u Parizu, tako da ima i tu neke simbolike i sigurno će Liverpool biti motiviran revanširati se za poraz u Kijevu prije četiri godine, ali Real će ipak izaći kao pobjednik.“