NFL zvijezde za SK: Nema boljeg od prvog Super Bowla

Američki nogomet 12. lip. 202213:08 > 13:112 komentara
Podijeli:
Sportklub

Iza nas je premijerni Sunset Sports Media Festival, a dvodnevni program zaključen je naslovnim panelom, Football vs Football. Piše: Fran Mihaljević

Na njemu su uz legendarnog danskog vratara Petera Schmeichela i glavnog kreativnog sportskog producenta CBS-a, Petea Radovicha sudjelovale i dvije NFL legende, hall of famer i po mnogima jedan od najboljih obrambenih igrača u povijesti, Ray Lewis, te trostruki Super Bowl prvak i najkorisniji igrač Super Bowla LIII, Julian Edelman.

Po završetku panela, imao sam prilike odraditi kratki intervju s NFL dvojcem.

Za početak, kako vam se sviđa Zadar?

JE: Fenomenalno mjesto, grad je predivan, ljudi mi se isto čine otvorenima i hrana je dosta dobra.

RL: Predivno mjesto. Najdraži dio mi je bio dolazak prema samom gradu, prolazimo ispod planine i odjednom se sve otvori pred nama, vidi se more i jedno od najboljih mjesta na svijetu. Imao sam mobitel non stop vani, snimao i ispitivao ostale suputnike, jeste vidjeli ovo, jeste vidjeli ono? Nadrealno.

Vidim da nosite prsten na ruci (Ray Lewis), je li to Super Bowl prsten ili Hall of Fame prsten?

RL: Ovo je Hall of Fame prsten, malo je drugačiji od Super Bowl prstena, ali čovječe, prvi Super Bowl naslov, za to smatram i dalje da me naučilo što znači biti profesionalni sportaš. Imao sam puno starijih suigrača, pomogli su mi ostvariti puni potencijal. Ta ekipa koja je uzela naslov 2000. godine, to mi je jedna od najdražih ekipa ikada, prvenstveno zbog lekcija koje sam tada naučio. Neću nikada zaboraviti prvo jutro nakon osvajanja Super Bowla, probudiš se i shvatiš da si ostvario nešto što ti nitko ne može uzeti. Postao si prvak.

Sport Klub

Je li onda prvi prsten draži?

RL: Ne, ne, nemam najdraži ali moram reći, mi koji imamo više prstenova, a Julian će to potvrditi, nema do osjećaja kad se sljedeće jutro probudiš kao prvak. Možeš to napraviti još nekoliko puta, ali to prvo jutro je ono što sanjaš kao dijete, da ćeš biti u toj situaciji osvojiti Super Bowl, a pogotovo kad prozovu tvoje ime kao najkorisnijeg igrača te utakmice, nešto što skoro pa nitko na svijetu nije uspio.

JE: Sve ovo što kaže Ray, ali ja sam osobno volio trenirati na tom novom, neutralnom mjestu, odraditi još onaj dodatni trening. Kad sam bio klinac, tata i ja smo radili svu silu nevjerojatnih treninga kako bih se popravio, ali to mi je usadilo sadašnje stanje uma, da moram raditi naporno.

RL: Moj drugi Super Bowl, na kraju karijere, pogledao sam prema nebu i u dvije minute mi je cijela karijera prošla kroz glavu, sjetiš se svih kritika, predbacivanja kako nisi dovoljno dobar, kako nećeš uspjeti, ali onda se osvrneš i upitaš, što sam to upravo napravio?

JE: Kad osvojiš Super Bowl, toliko se toga dogodilo kroz sezonu, puno uspona i padova, to je iscrpljujuće i naporno, fizički, ali posebno psihički. Ipak, pobijediš u zadnjoj utakmici sezone, a to znači da si uspio, da je bilo teško, ali da je vrijedilo svake sekunde. Izgubio sam Super Bowl i osjećao sam se najjadnije na svijetu. Prošao sam sve gore navedeno, a na kraju izgubio. Da kažem još nešto, svaki Super Bowl koji sam osvojio, osvojio sam ga za svoju obitelj, za svakog trenera koji me ikad trenirao…

RL: Za cijelu zajednicu.

JE: Za svakog mentora, za svakoga tko ti je pomogao na bilo koji način postati bolji igrač ili osoba, baš za taj specifični osjećaj.

Imate li Vi onda najdraži Super Bowl?

JE: Nemam, svaki mi je poseban na svoj način. Prvi jer je prvi, drugi smo okrenuli 28-3 u pobjedu, a treći sam bio proglašen najkorisnijim igračem. Svi su mi kao neka vrsta djece, nemaš najdraže dijete, sve ih jednako voliš.

Da se vratimo na Super Bowl LI protiv Atlante, imali ste nevjerojatno hvatanje koje je ušlo u povijest. Kako se to dogodilo?

JE: Jednostavno trenutak, ali vjerujemda do njega nije došlo slučajno. Puno sam radio na hvatanjima, poboljšanju koncentracije i brzine reakcije. Imam vježbu kojom treniram brzinu reakcije, koristim teniske loptice crvene i žute boje, crvene hvatam lijevom, žute desnom rukom i na taj način mogu reagirati u sekundi.

Sportklub

Kako je bilo igrati protiv Toma Bradya, je li bilo međusobnog hejta kako mediji vole potencirati?

RL: Ne volim riječ „hejt“, čak ni kad se radi o nekim velikim rivalima. Imam ogromni respekt  i poštovanje prema onima koji su svoju igru doveli do najviše moguće razine, poput Bradya ili Manninga. Znaš da će biti maksimalno pripremljeni, da neće raditi nikakve pogreške i da moram biti na svojem najvišem nivou. Bilo je utakmica gdje su ekipe znale koristiti istu akciju, na istom pokušaju nekoliko tjedana u nizu, i mislim si, jeste li stvarno tako glupi da ćete ponoviti istu akciju? To s Bradyem ili Manningom nisi mogao očekivati. Igrati protiv njih bio je test, tko će napraviti manje grešaka, ako ih uopće bude. Nazvao bih to bitkama za gamefilmom koje nitko neće vidjeti, ali to što su Peyton i Tom napravili, kako su promijenili napade, promijenili su i način na koji ja učim protivnika, a samim time i moj život.

Za kraj, na panelu se pričalo o tome kako bi NFL reagirao na ligaški sustav promocije i relegacije, da imate mogućnost izbaciti neku franšizu, tko leti van?

RL: (kroz smijeh) Nikakva relegacija, malo smo se šalili. Mi smo svi obitelj.

JE: Možda Jetse (u blizini se nalazio Pete Radovich, koji navija za Jetse, op. a.)

RL: Daj čovječe, to je Peteova ekipa(smijeh).

JE: Ne volim Giantse, ali ni Jetse, ali uvijek sam volio igrati protiv Baltimorea jer kao natjecatelj uvijek želite igrati protiv najboljih, jer jedino tako možete testirati granice. Da bi bio najbolji, moraš pobijediti najbolje. Naše AFC finalne utakmice konferencije bile su čvrste, na zadnju loptu i to je ono što želim. Ne želim igrati protiv nekoga tko se provukao i na sreću došao tamo, želim igrati protiv najboljih. Danas „igramo“ za istu ekipu.

RL: Poput braće, igramo zajedno.

Za kraj, Edelman je podijelio i par situacija sa utakmice protiv Ravensa i konkretno kako je igrati protiv Raya Lewisa: Ravensi su uvijek bili vrhunska obrana, a ja sam kao igrač napada imao težak zadatak protiv njih, igrali su iznimno čvrsto, sjećam se kako mi je Ray jednom uletio tako jako da mi se počelo vrtjeti u glavi te sam krenuo prema sidelineu, da bi mi Haloti Ngata, igrač Ravensa dobacio „hej prijatelju, tvoj sideline je na drugoj strani terena“.

Drugi put me udario tako jako u stražnjicu kacigom da sam par tjedana išao na injekcije i mjesec dana nisam mogao sjesti kako spada. Izgledao sam kao Jennifer Lopez, naravno donji dio, usput dobacivši (iako ispod glasa) u smjeru Lewisa „seronja“.

Sportklub

 

 

Komentari

Vaš komentar