Do ruskog ljeta kroz riječku kišu

Reprezentacija 5. lis 201723:57 > 06. lis 2017 0:40
Joosep Martinson/Getty Images

Ne moramo strahovati. Reprezentacija je spremna, rujevički je travnjak izvrstan. Ni moguća obilna kiša neće smetati. Kurs je već davno ucrtan, treba samo upaliti motore i krenuti. Naš Patrik Mršnik donosi najavu ogleda Hrvatske i Finske u Rijeci.

Istina je, kako će to lijepo opisati mudro sročena izreka – uvijek negdje na pola. Između navijačkog bojkota i vatrenog srca. Negdje na sredini vage kojoj je jedan jezičac na strani sudskih procesa uzrokovanih raznoraznim koruptivnim radnjama u i oko Hrvatskog nogometnog saveza, a drugi ima predznak multitalentiranosti, svjetske igračke klase i kolektiva kojeg spaja šahovnica na prsima.

Istina je u ovom slučaju, i na pola puta između Rijeke i Kijeva, negdje u zraku kojim će hrvatski čarter letjeti u subotu. Dan nakon dvoboja s Fincima koji bi, mimo svih neugodnih raspleta, trebao biti okončan pobjedom. Brojke su egzaktne, dio kolača kojeg kušaju četiri reprezentacije bit će na stolu i u “crnom” Eskisehiru gdje dolaze Islanđani. Kažu mnogi – blago Ukrajincima, oni moraju (samo) na Kosovo…

Neprijeporne razlike

Finska je reprezentacija, a rekli su to i Ante Čačić i Luka Modrić na posljednjem okupljanju pred novinarima, težak, vrlo kompleksan suparnik. Znaju igrati nogomet, a što je još važnije, znaju i igrati na rezultat. Ako treba minimalno pobijediti, bilo kod kuće (Island) ili na strani (Kosovo), momci s krajnjeg sjevera Europe to će i znati napraviti. Kritičari sustava u glas će apostrofirati skandinavsku defanzivnost, s kojom je Hrvatska u nemalom broju slučajeva imala problema. Recentni porazi od Islanda i Norveške još uvijek predstavljaju poprilično žive rane.

Jedno je sasvim jasno. Kad pogledate imena na popisima jednih i drugih, sve se vidi. Finska nema igrače poput Modrića, Perišića i Mandžukića, niti ih je, svaka čast Jariju Litmanenu i Sammyju Hyypiji, ikada imala. Tek nakon te konstatacije treba naložiti da im nedostaje prijeko potrebnog kontinuiteta, pa i iskustava s “velikih” utakmica. 

Ipak, u moru komparativnih prednosti “kockastih”, nameće se i logična rupa. Gdje su baš ti “kockasti” izgubili prefiks “vatreni”. Zašto vatre nema (takav je dojam!) i hoće li je jednom opet kolektiv zapaliti? Ako su to ikada namjeravali, sad je vrijeme. Pobjeda nam treba, bez uvjeta. Za nju treba dati energiju više, u svakoj utakmici. Ona ne dolazi sama. To “vatreni” moraju doznati.

Ne osvrći se, sine!

Spomenuli smo Eskisehir, kojeg bismo rado i vratili da možemo, ali u suštini – nije potrebno ni jedno ni drugo. Zemaljsku kuglu unatrag se okrenuti ne može, a i dosluh s utakmicom Turaka i Islanđana nije neophodan. Ako se Finci s uspjehom apsolviraju, stanje će, u najmanju ruku, ostati isto. Bude li tako, odosmo mi na 19 bodova, a onda će se već netko poskliznuti. Ostajemo na vrhu, pa nek nas hvataju…

Sukus svega odgledanog od jeseni prošle godine, ionako će se dogoditi u Kijevu. Pitanje je samo, kolika će (i u čiju korist) biti razlika u bodovima između Hrvatske i Ukrajine. Četiri reprezentacije još mogu u Rusiju, niti to ne treba zaboraviti. Sve je moguće.

Kartoni, atmosfera, klima

Iako je hrvatska reprezentacija u suštini pravo vrelo kvalitetnih opcija za svaki trenutak, ne bi bilo svejedno u Kijev krenuti s razmišljanjima o petorici suspendiranih igrača. Iako je temeljna premisa ta da Finci neće igrati odveć ofanzivan nogomet, bilo bi dobro da ne požuti nitko iz trojca Pivarić – Vida – Vrsaljko. Stopere još, koliko-toliko i možemo izrotirati, ali bekovske pozicije već su dugo vremena naša rak-rana. O lijevom beku napisani su tomovi knjiga, a ni desno situacija baš nije bajna. A utakmica hlađenja zbog žutih kartona prijeti i Interovom tandemu Perišić – Brozović. Prvi je još od Svjetskog prvenstva u Brazilu naš ponajbolji pojedinac u kontinuitetu, a drugi je u naletu forme nakon dva pogotka u prošlom kolu kod Beneventa. Kakvi bi to bili gubitci, ne želimo ni razmišljati…

Priču opet zaokružujemo atmosferom. Onom drugom stranom, o kojoj ne žele pričati ljudi izravno povezani s reprezentacijom. HNS inzistira na toleranciji i poštivanju kolektiva koji je već dugo u sjeni pravne države, navijačke skupine oštri su protivnici “režima iz Green Golda”, a igrači su između dvije vatre. Vrijeme je da u tom prostoru naprave svoju, treću vatru i da ponovo budu “vatreni”.

Onda ih ni riječka kiša koja bi vrlo lako ovoga petka mogla topiti travnjak, ne bi mogla ugasiti. Kijev će ih tek upoznati!