Hajduk je gladan trofeja, navijači su nestrpljivi, a klub je dovodio igrače i ganja rezultat. A to je posebno teško

Zoran Vulić, nekadašnji prvotimac nogometaša Hajduka i kasnije trener, a vječni navijač u ponedjeljak je svratio na balote.

“Tamo se najbolje opuštam, guštam. A, to su te godine”,  počeo je Zoran Vulić.

Da je u njegovo vrijeme postajala nagrada ‘Hajdučko srce’ Zoran bi gotovo uvijek bio jedan od glavnih kandidata za tu nagradu. Kao tinejdžer gledao sam ga u dresu Hajduka za onih starih derbija još u bivšoj državi.

“Da, to su utakmice uoči kojih srce lupa brže i jače. Nikad ih dočekati, a kad dođu brzo i prođu. Volio sam taj šušur derbija, novine su danima pisale o derbiju, a imao sam tu sreću gledati velike majstore baluna. Nogomet se igra prije svega srcem, a netko je talentom obdaren, netko mora više raditi da bi bio na tom prvoligaškom nivou. A sa svojom nogometnom karijerom sam zadovoljan.”

Igrao je i onu znamenitu bitku kada su se junački nadmetali Marko Mlinarić i Blaž Baka Slišković. Bilo je to 9. prosinca 1984. godine, a završilo je 2:2.

“Tko bi to zaboravio. Maksimir pun, na stadionu pola navijača je bilo naših. Puno studentata je tada bilo u Zagrebu, a i dolazili su navijači sa svih strana. A u toj utakmici su blistale legende. Dva velemajstora, mi smo imali dobru momčad, u Europi smo igrali dobro, a eto na Poljud nismo mogli donijeti naslov prvaka.”

Kao trener Hajduka posebno pamti utakmicu iz prosinca 2000. godine.

“Izgubili smo 3:2, Gondžić je zabio u posljednjim sekundama (Bišćan je na toj utakmici igrao posljednju utakmicu prije odlaska u Liverpool op.p.), a mi smo imali u produžetku svoje šanse. Izgubili smo, ali nisam bio utučen do kraja. Jer smo igrali dobro, borili se do posljednjeg atoma snage.”

U srijedu se ponovno sudaraju ‘bili’ i plavi. I to na Poljudu u utakmici koja je ključna za Hajduk.

“Ma, to su nogometni gušti. Svi nestrpljivo iščekujemo srijedu i odgovor može li ovaj Hajduk ostati u utrci do kraja.”

Pa, može li?

“A kako da kažem sad da ne može. Naravno, malo šale. Može, premda momčad nije uvjerljiva. Uvijek je teško stvarati momčad i juriti rezultat. A to si je zbog svih ovih godina nametnuo Hajduk. Promjena trenera, novi igrači, znam kako je sve to skupa teško. No, tu izbora nema. Protiv matematike se ne može.”

Dinamo je prvi, pobjeđuje, ali nije uvjerljiv.

“Da, ali u tome je njihova snaga. Vraća im se Ivanušec i to je za Dinamo super stvar jer on je jedan od najboljih igrača zagrebačke momčadi. Benifit jakih utakmica u Europi i način da su navikli osvajati trofeje, sve je to forte Dinamove momčadi.”

Zar ste prežalili Hajduk?

“Ne, ni slučajno. Derbi je, naši će momci imati srce, samo hoće li imati glavu hladnu i dovoljno kvalitetnu igru. Vidjeli smo prošlu utakmicu. Od tada ni jedni niti drugi ne igraju bolje. Ali to je jedna utakmica, Hajduk mora biti agresivan, dominantan i tražiti pobjedu pod svaku cijenu. Znamo kakva su očekivanja, ali to je odlučujuća utakmica. Pobjedom ostaješ do kraja konkurentan.”

Livaja se čini se ispuhao u odnosu na ono to je igrao posebno krajem jeseni.

“Ne može jedan igrač sam. Ali, on je naš najbolji igrač, on je čovjek poteza. Mislim da je to Dinamo u Maksimiru ove sezone jako dobro osjetio na svojoj koži. I zato ne dirajte Livaju, može jednim potezom odlučiti derbi.”

Od Nikole Kalinića se očekivalo da će rasteretiti Livaju, ali kao da nije baš takav slučaj.

“Kalinić je igrač koji je napravio karijeru, koji ima nos za gol. No, iskreno, očekivao sam od njega da će se brže adaptirati po povratku. Zna klub, grad, atmosferu, ipak sam ga očekivao u boljem izdanju.”