Hrvatski nogometaš Mario Mandžukić danas je i službeno objavio kraj vrlo bogate karijere.

Na stranu svi klupski uspjesi, ali prvo ćemo o reprezentaciji. A bome i o Engleskoj. Čovjek koji nam je donio najveću sreću 11. srpnja kada je zabio u polufinalu Svjetskog prvenstva Englezima i upisao se u povijesne uspjehe hrvatske reprezentacije.

Tukli su ga Englezi, ali ‘osvetio’ im se na najbolji mogući način. Mr. No Good ne trpi bahate Engleze. Ne, nije nikako završilo dobro za njih. Gol koji ćemo svi pamtiti. Zauvijek. A tek skromna izjava poslije Engleza…

“A što da radim? Volim ovakve utakmice pa možda malo iskočim”, rekao je Mandžukić nakon Engleske ogrnut hrvatskom zastavom s natpisom “Slavonski Brod”.

Malo? Čovječe, pa donio si nam finale Svjetskog prvenstva. Možda Mandžo nije onaj igrač koji zabija 25 ili 30 golova u jednoj sezoni, ali čovjek je za najveće utakmice. Možda izgleda šlampavo na terenu, ali kad najviše zagusti, zovi Mandžu.

Za Hrvatsku je upisao 89 nastupa i zabio 33 gola.

??? @HNS_CFF legendary striker Mario Mandzukic announces his retirement from all forms of football.?
The Croat big man last played for @acmilan.#Mandzukic pic.twitter.com/6fTc52Ag4F

— Box2Box Football (@b2bfutbol) September 3, 2021

A klupska karijera? Karijera da te zaboli glava. Iz svoje Marsonije u Zagreb, pa Dinamo (još se pamti veličanstvena večer u Amsterdamu kada je srušio Ajax) odakle si je trasirao put u vrhunske europske klubove. U Wolfsburgu je briljirao s Džekom i Grafiteom, pa onda u skoro 500 km udaljenijem Munchenu gdje je s Bayernom uzeo dvije Bundeslige i jednu Ligu prvaka.

Atletico mu i nije baš bio suđen, iako je i tamo odigrao dobro, prava priča je tek uslijedila u Juventusu. Uzeo je četiri naslova u Serie A, Ligu prvaka nije… Ali gol u finalu Lige prvaka 2017. protiv Reala, ma milina.

Otišao je iz Torina, i to je bilo to. Katarski Al-Duhail mu nije bio potreban, Milan je bio posljednja stanica da se vidi koliko još može, ali Mandžo je rekao dosta.

Osebujan je bio Mandžukić, pravi ratnik i borac na terenu, ali ono što ćemo najviše pamtiti i što nećemo nikad zaboraviti, definitivno je ta 109. minuta kad je bilo lapapa Englezima.

Dragi Mario, hvala ti za sve!