Nikola Mektić i Mate Pavić u finalu su neslužbenog Svjetskog prvenstva u tenisu - legendarnog Wimbledona!

Hrvatski teniski par u subotu ima priliku razveseliti naciju još jednim naslovom, ali ovoga puta najvećim u njihovim karijerama. No, prisjetimo se kako je tekao njihov put i kako je zapravo došlo do spajanja.

Mate je do Nikole imao: Michaela Venusa, Oliviera Maracha, i na kraju Brunu Soaresa. Najveći uspjeh Mate je imao 2018. godine kada je osvojio sve što se moglo osvojiti. Te godine Melbourne je imao posebno mjesto u srcu za 28-godišnjeg Splićanina, osvojio je Australian Open u parovima te u mix parovima.

S Austrijancem Marachom tukao je kolumbijski dvojac Cabal/Farah, dok je u mixu s Gabrielom Dabrowski došao do naslova. No, i ne samo to, s Hrvatskom je osvojio Davis Cup te godine u Lilleu, ali i postao svjetski broj jedan.

Upario se s Brunom Soaresom s kojim je također imao zapažene rezultate. Osvojili su Šangaj, došli do titule na US Openu, igrali finale Roland Garrosa i Pariza. Ali Mate je očito htio veći izazov, jer ruku na srce (i neka mi Brazilac oprosti ovim putem), ali svi su navijali da nekako Nikola Mektić bude taj s kojim će krenuti u nove pobjede.

Nikola je prije Pavića igrao s Alexanderom Peyom te Wesleyjem Koolhofom. Prošlogodišnja sezona također je bila uspješna i za Zagrepčanina koji je uzeo završnicu u Londonu s Nizozemcem, ali i u mix parovima na Australian Openu sa ovogodišnjom pobjednicom Roland Garrosa, Barborom Krejčikovom.

A onda se spojio s Matom, i dogodila se – eksplozija naslova!

Krenulo je u Antalyji, pa s naslovom na Melbourneu (ne Australian Openu, nego ATP 250 turniru). Pokorili su i Rotterdam, a onda tri Masters 1000 naslova, od čega dva na zemlji.

Miami su okrunili naslovm i najavili da će biti jako, jako opasni i na zemlji. I bi tako, pao je Monte Carlo, u Madridu finale izgubili od Granollersa/Zeballosa s kojima će u subotu igrati finale ( i nadamo se revanšu, odmah da najavimo) , ali odmah su idući tjedan u Rimu popravili stvari i otišli do kraja.

Sve je bilo spremno za pothvat na Roland Garrosu, gdje su bili veliki favoriti za naslov. Dogodio se šok, koronavirus im je uzela snove da u Parizu odu do kraja, trebali su igrati protiv Lopeza/Munara. Stigla je trava, odmah mali šok, u četvrtfinalu Londona porazili su ih Opelka i Peers.

Ali da njihovim protivnicima neće biti lako, najavili su to naslovom na Eastbourneu. Dečki, vrijeme je da odete do kraja i da Argentincu i Španjolcu u subotu od 17 sati očitate koju lekciju iz tenisa. A kad prođe Wimbledon, dolaze i Olimpijske igre.

Zamislite samo, naslov na Wimbledonu i medalja na Olimpijskim igrama. Kakva bi to vrhunska priča bila, kako dečki vole tepati na društvenim mrežama.

Wimbledon želimo, da se upišete u povijest. A sad medalja u Tokiju, više manje su i to nekakva očekivanja, ali idemo korak po korak.

Ali ono što je najbitnije od svega, Hrvatska ima strašan dvojac. S kakvom emocijom dečki proživljavaju svaki poen, svaki gem, svaku pobjedu. Mate ima 28 godina, Nikola 32. Uh, kakve su godine ispred nas i uspjesi na Grand Slam turnirima, nismo ni svjesni…