E, da je nekoć Otti Bariću netko mogao kupiti dva igrača, di bi mu bio kraj

Kaj je s prvakom? – pitao me cimer u 80. minuti dvoboja Dinama i Lokomotive.

Ma, ništa, oni to rješavaju u zadnji tren. Jedan crveni za Loksu, pritisak i – la-pa-pa.

Nakon dvadesetpet minuta Lokomotiva je imala 2:0 u Maksimiru. Nakon lošeg poluvremena protiv Hajduka u SuperSport superkupu Dinamo je očito i u petak ustao na lijevu nogu. Zapravo, na krivu nogu je ustao Pero Bočkaj, igrač velikog potencijala, velikog prometa i nikakve zarade. Nakon brzog nokauta Čačić ga je poslao na klupu, na kojoj bi mogao ostati i jedno duže vrijeme. Pero je igrač koji ima slini potencijal, ali dosad je u Maksimiru igrao – skromno. Je li Bočkaj veliki igrač, za mali klub? Na to pitanje nećemo očito predugo čekati.

Plavi radio je krčio, ali serviser je odmah pronašao pravi šaraf. Josip Drmić je ušao u igru i za devet minuta pokazao zašto će Dinamo i u sezoni 2022./23. biti nedodirljiv za konkurenciju. Samo nekoliko trenutaka trebalo je tom rođenom strijelcu da iskali sav bijes koji mu se nakupio nakon što je premijerni prvenstveni dvoboj počeo gledati s klupe. Naravno, dobio je šansu protiv Hajduka, nije odmah zablistao, javnost je to notirala, a Petković i Oršić su dobili priliku. No, samo onaj tko ne poznaje Drmića mogao je posumnjati. Iako će 8. 8. napuniti tri desetljeća, odigrao je deset profi sezona i nije osvojio niti jedan trofej (do SuperSport Superkupa prije tjedan dana), Drmić je već nakon poluvremena i pol u Maksimiru pokazao kakvo će pojačanje biti. Siguran sam da može u europskim utakmicama biti ključan, no sto posto sam siguran da je dovoljan da Dinamu osigura naslov prvaka. Predviđamu mu do 25 pogodaka i vjerojatno status prvog igrača HNL-a.

Drugo, ali to je ipak za naše gledatelje otkriće je Robert Ljubičić. Nogometaš kojeg je Dinamo za 2,5 milijuna eura doveo iz Rapida, poakazo je u dvije utakmice da bi jednog dana iz Maksimirske 128. mogao otići za deset i više milijuna. Igrač za oba pravca, pravi u sredini, dobar i na lijevom boku, gdje mora igrati zbog sile prirode. I zamislite, Ljubičić tu zajsjeni bočkaja koji je cijeli život igrao na tom mjestu. U čemu je razlika? U posvećenosti – nogometu.

I odmah sam se sjetio Otte Barića, nekoć vrsnog stručnjaka kada je došao u Maksimir i odmah zavapaio – trebam još dva igrača. Nažalost, tada nije bilo nikoga u Plavom salonu tko bi mu mogao dovesti dva igrača.

Danas je Dinamo klub koji bez problema može doveseti dva-tri igrača (Boško Šutalo iz Italije), za njih izdvojiti nekoliko milijuna eura, pokriti se kvalitetno na više pozicija i to je za domaće prvenstvo sasvim dovoljno.

Nakon prošle sezone, kada je Dinamo doveo sedam-osam igrača, a među njima i Peru Bočkaja, a svi su se pokazali kao promašaj, ovoga puta su u Maksimirskoj 128. naučili lekciju.