U Madridu je u četvrtak ujuto u 85. godini preminuo istaknuti košarkaški trener Ranko Žeravica koji je više od više od 50 godina radio kao trener i ostavio neizbrisivi trag u radu s jugoslavenskom košarkaškom reprezentacijom tijekom šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Ranko Žeravica rođen je u Dragutinovu u Srbiji 17. studenog 1929. godine. Školovanje je započeo u rodnom selu, a nastavio u Kikindi. Njegova obitelj je podrijetlom iz Hercegovine, iz koje su u Dragutinovo došli nekoliko generacija prije Rankova rođenja. Tu su postali bogati poljoprivrednici i zemljoposjednici. 

U trenerskoj karijeri koja je trajala više od 50 godina najviše je poznat po radu s jugoslavenskom košarkaškom reprezentacijom tijekom šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Mnogo je pridonio razvoju košarke kako u Jugoslaviji, tako i u Europi. Prijelomni trenutak za razvoj košarke u Jugoslaviji, kao i u Žeravičinoj trenerskoj karijeri, bilo je osvajanje zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu 1970. godine u Jugoslaviji, nakon čega dolazi do ogromne ekspanzije košarke u cijeloj Jugoslaviji. Bio je izbornik reprezentacije Jugoslavije na Olimpijskim igrama 1968. godine u Meksiku kada je osvojeno srebro, 1980. u Moskvi kada je reprezentacija bivše države bila olimpijski pobjednik, a reprezentaciju je vodio i na Igrama 1972. u Muenchenu kada je osvojeno peto mjesto. 

Na svjetskim prvenstvima je s reprezentacijom Jugoslavije, pored navedenog zlata 1970. u Jugoslaviji, osvojio srebro 1967. u Urugvaju i broncu 1982. u Kolumbiji. Osvajao je medalje i na europskim prvenstvima i to srebro 1969. u Italiji i 1971. u Njemačkoj. 

Ostao je upamćen kao trener koji je na prostorima bivše Jugoslavije s uspjehom kombinirao američku i rusku školu košarke. Od 1978. do 1980. uspješno je vodio i reprezentaciju Argentine. Inače, treba reći da se Ranko Žeravica trenerskim poslom počeo baviti početkom pedesetih godina prošlog stoljeća. Sve do 1966. godine bio je trener muške i ženske momčadi u Radničkom iz Beograda. Paralelno s radom u reprezentaciji Žeravica je presudno utjecao na veliki “bum” beogradskog Partizana sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je selektirao momčad predvođenu Draženom Dalipagićem i Draganom Kićanovićem.

Trener beogradskog Partizana Ranko Žeravica je bio od 1971. do 1974. godine. Potom odlazi u Španjolsku gdje je od 1974. do 1976. trener Barcelone. Nakon toga se vraća u Partizan čiji je trener od 1976. do 1978. godine i s kojim 1978. osvaja Kup Radivoja Koraća. Potom je, kao što je navedeno, izbornik reprezentacije Argentine od 1978. do 1980. godine, a usporedno s tim trener je i Košarkaškog kluba Pula. Nakon povratka u Beograd Žeravica je od 1980. do 1986. godine trener Crvene Zvezde, a zatim ponovno odlazi u Španjolsku gdje je od 1987. do 1989. godine trener Zaragoze. Zatim trenerski kruh zarađuje u Italiji gdje je trener momčadi Aurora Desio od 1989. do 1990. godine. Potom je u sezoni 1990./91. sedam kola trener talijanskog Napolija, a istu sezonu 1990./91. do kraja provodi u Španjolskoj gdje vodi momčad Conservas Daroca. Nakon povratka iz Španjolske odlazi u Split gdje je od lipnja do listopada 1991. trener Košarkaškog kluba Slobodna Dalmacija (ex. Jugoplastika). Nakon odlaska iz Splita ponovno odlazi u Italiju gdje je u sezoni 1993./94. trener momčadi Juventus Caserta. Nakon kraja talijanske epizode Žeravicu put vodi u, može se reći “njegov”, beogradski Partizan čiji je trener u sezoni 1995./96.,  i s kojim osvaja titulu prvaka države. Nakon što je napustio Partizan, Žeravica je ponovno trener Crvene Zvezde iz Beograda koju vodi od lipnja do listopada 1997., a zadnja trenerska destinacija u karijeri mu je momčad španjolske Zaragoze čiji je trener od veljače do ožujka 2003. godine. Godine 2007. FIBA ga je uvrstila u košarkašku Kuću slavnih.