Sinkovići: Više djece nakon Rija vesla i to je pobjeda!

Vodeni sportovi 30. srp 202017:12 > 17:18
sportklub

Komentator Sport Kluba Ivan Ivković obavio je zanimljivi podcast s hrvatskim veslačima braćom Sinković. Martin i Valent Sinković jedni su od najuspješnijih hrvatskih sportaša u povijesti. Osvajači su brojnih olimpijskih, europskih i svjetskih medalja.

U podcastu s Ivanom Ivkovičem pričali su kako se nose s Covid-19 krizom, kako teku pripreme za povratak veslanju i što očekuju od Olimpijskih igara u Tokiju slijedeće godine.

Valente, kakav vam je sada ritam treninga?
Trenutno smo u punom pogonu, od kada smo mogli krenuti radi korone. Normalno treniramo i spremamo se za Europsko prvenstvo ako bude održalo. Ako ne, opet smo dobro izdržali ljeto da se pripremimo za Olimpijske igre slijedeće godine.

Martine, kakve su vijesti iz Veslačke federacije s obzirom na Covid-19 krizu?
Potvrdili su Europsko prvenstvo do 23 godine koje je početkom devetog mjeseca u Njemačkoj. Slijedeće godine ćemo imati i Europsko prvenstvo i Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo. Meni se čini da će se sve to za sada održati jer nekako su se svi već naučili živjeti uz taj virus, tako da se nadam da će se Europsko održati, pa makar i bez gledatelja što nikom ne bi bilo drago i ne bi bilo lijepo, ali ja bi se htio natjecati.

Valente, u Olimpijskom finalu u jednom trenutku ste imali osjećaj da ćete izgubiti utrku, kako ste se s tim nosili tijekom utrke?
To je stvarno bila jedna psihički naporna utrka, a fizički je većina utrka naporna. Bila je teška utrka, borba sami sa sobom. I brat i ja smo u jednom trenutku mislili da smo izgubili utrku kad su nas Litvanci prestigli. Mislili smo da ih više nećemo stići. Negdje na 1000 metara su oni nas prošli i tada je išla naša komanda da ubrzamo čamac. Mi smo to napravili, ali se ništa nije dogodilo. Tada je i sinulo da ih teško možemo više stići. Nije mi više bilo u glavi „idemo izvući tu pobjedu“ već „idemo dati svoj maksimum ipak je to Olimpijsko finale“. Možda nam je to u jednom trenutku bilo olakšanje jer tebe u Olimpijskom finalu nije briga kako ćes odveslat već samo da odradiš šta trebaš. Mi smo bili favoriti i nama je bilo pobjedit pod svaku cijenu. Bila je jako teška utrka.

Valente, koliko je važno da sportaši rade s mladima kako bi im pokazali put prema uspjehu te prenijeti svoju priču kako bi se nekoga inspiriralo?
Mislim da je to užasno važno. Mislim da sportaši u Hrvatskoj dosta to i rade, ali da bi mogli još i više. Mi Hrvati smo po tim statistikama na dnu na ljestvicama po debljini, po obavljanju aktivnosti. Baš bi kroz mlađe generacije to trebalo poticati. Čak možda ne i vrhunski sport koliko jedan rekrativni sport da nauče šetati po Jarunu, po Sljemenu, da nauče voziti bicikl, ma samo da nauče biti malo aktivni. Mi sportaši tu možemo puno pomoći jer oni ipak tebe gledaju na televiziji. Mislim da bi nas puno bolje shvatili nego da im govori netko koga ne znaju. Tu ima puno prostora za napredak. Najponasniji smo i možda zbog toga jer se sve više djece zanima za veslanje, pogotovo nakon Rija (tamo su braća osvojila olimpijsko zlato 2016. godine). Ponosni smo jer smo možda svojim primjerom potakli djecu da dođu i da se bave sportom.

Valente, kako se u veslanju postiže neki novitet?
Prva stvar je da u veslanju nema toliko novaca. Veslanje je jako tehnički sport i zapravo su noviteti u tehnici i jako se puno u to ulaže. Recimo da se možda u biciklizmu i trčanju do te neke tehničke savršenosti, dođe puno lakše. U veslanju jednostavno s nekim sitnicama u tehnici do kojih je jako teško doći, ti možeš napraviti prednost nad drugim.

Martine, tehnika i umijeće tehnike uvijek ovisi o jednoj osobi, a to je trener. Vi ste često govorili da imate najboljeg trenera.
To uvijek pokušavamo napomenuti da je po meni on (Nikola Bralić) najbolji trener na svijetu. Koliko god razumije tehniku, toliko razumije i fizičku pripremu. Vjerujem da smo u tehnici u vrhu svijeta i mislim da nam to i radi najveću razliku. Trenerovo znanje i volja nas gura uvijek još više i kada skoro savršeno veslamo on će još samo taj jedan detalj htjeti poboljšati.

Gledajući sada vašu povećanu popularnost kako vam je izaći na ulicu ili možda u otići u shopping centar?
Valent: Ja bi osobno rekao da nam je super jer nas ljudi percipiraju pozitivno, a i ne mogu reći da nas odmah prepoznaju. Uglavnom mi se čini kada pričam s ljudima, gledaju te i vide da si poznat, ali ne mogu te baš smjestit sto posto. Često vidim da me netko gleda čudno i onda kada počnemo razgovarati sjeti se tko sam. Nije da me odmah prepoznaju što je i možda dobro.
Martin: Složio bi se. Meni se čini u zadnje vrijeme da me prepoznaju, ali mi ne prilaze jako puno. Neugodno je ljudima na ulicu prići i reći „Jesi to ti?“.