Sjećam se samih početaka, kada je Toni Tomas napravio veliku feštu nakon što je TK Marjan osvojio nekoliko zlatnih medalja na Livno openu. Toliko je to natjecanje ozbljno shvatio, kao i sve kasnije što je u životu radio i stvarao. A, eto stvorio je tri olimpijske medalje - rekao je Sandro Deak

Mali sportovi skrivaju puno neispričanih priča. Jedna od njih je i Toni Tomas, čovjek koji je stvorio tekvondo klub Marjan, rasadnik talenta koji je zaslužan gotovo za sve olimpijske medalje u tekvondou koje je Hrvatska osvojila. A u Splitu, u njegovom Marjanu, klubu koji još zovu tvornicom šampiona prodefilirali su ljudi koje slavimo sad, a već sutra će pasti u zaborav. Nažalost, to je svijet u kojem živimo, koji manje atraktivne, a nadasve neprofitabilne sportove vrednuje samo u trenutku kada je to potrebno dnevnim potrebama.

Tko je Toni Tomas, prepričao nam nam je jedan od njegovh suradnika Sandro Deak.

“Negdje na početku moje novinarske karijere počeo sam pratiti TK Marjan. Radio sam u Sportskim novostima, a urednike nije pretjerno zanimao tekvondo. Sjećam se samih početaka, kada je Toni Tomas napravio veliku feštu nakon što je TK Marjan osvojio nekoliko zlatnih medalja na Livno openu. Toliko je to natjecanje ozbljno shvatio, kao i sve kasnije što je u životu radio i stvarao. A, eto stvorio je tri olimpijske medalje.

Sve je počeo u jednoj maloj dvorani na Blatinama, da bi danas u Lokvama na 800 kvadrata imali savršene uvjete za rening. Tomas je na početku svog puta prije 21 godinu zapravo bio sve u klubu. Zaljubljenik u sport, bio je trener, predsjednik, tajnik, zapravo je sve vukao sam. Pokušavao je u svim državnim i gradskim strukturama baciti bubu u uho da je tekvondo važna stvar. Možemo samo zamisliti u Splitu, najsportskijem gradu na svijetu gdje je Hajduk sve, a drugi ako osvoje olimpijsku medalju bilo to teško učiniti. Split ništa manje od toga neće priznati.

Na svom putovanju i Tomas je odrastao, nakon što je TK Marjan (danas ima između 500 i 600 članova) pozicionirao na kartu splitskih sportova, posvetio se trenerskom poslu i projektu Tokio. Dosad su natjecatelji tog kluba osvojili 77 medalja na Olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima. I iako se za Tomasa najviše čulo kada su sestre Lucija i Ana Zaninović bile u svjetskom vrhu, svoju punu zadovoljštinu je dobio u ponedjeljak kada je kao trener osvojio olimpijsko zlato. Sve što je mogao samo sanjati na svom početku.

Dva i pol mjeseca od 7 ujutro do 21 sat navečer naporno je radio s Maetom Jelić. Četiri treninga dnevno, cijelodnevni boravak u Lokvama. I to baš spartanskim režimom. Naime, odlučio je Mateo maknuti od svijeta, ona je promijenila broj kako bi se samo mogla javiti svojoj obitelji. Sav drugi društveni život je morala zanemariti, što se pokazalo kao pun pogodak.

Nakon 21 godinu red je da na Rivu dođu ljudi pozdraviti Mateu Jelić, a Toniju Tomsu, suprugu i ocu dvoje djece, ali i ocu splitskog tekvondoa skinuti šešir. Do neke nove ideje, koja će se sigurno roditi u Tomasovoj glavi.