Mlada hrvatska tenisačica Antonia Ružić, koja je prošle godine postala prva Hrvatica s titulom europske prvakinje do 18 godina, sjajnim je nastupima u posljednje vrijeme izborila kvalifikacije za US Open.

Antonia je naime, prošlog tjedna osvojila ITF-ov turnir u Darmstadtu, gdje je uzela prvu titulu nakon one prošlogodišnje u Hamburgu u drugoj polovici listopada. U Darmstadtu je, usput rečeno, prva nositeljica bila naša Tara Würth, no ona je nažalost zaustavljena u drugom kolu.

Za talentiranu Tonku, djevojku iz malog međimurskog mjestašca Orehovice, još jedan uspjeh – od Njemačke do Njemačke, iako je u međuvremenu bilo dosta zbivanja, a neka od njih baš i neće ostati u lijepom sjećanju. S ovim uspjehom na WTA ljestvici se pomaknula unutar prvih 230. tenisačica na Touru, a to znači da je ostvaren i onaj cilj na koji se puca već neko vrijeme – Antonia je naime, zaradila pravo igrati kvalifikacije za prvi seniorski Grand Slam u karijeri i za mjesec dana gledat ćemo je u New Yorku.

No, prvo su nas zanimali dojmovi iz Darmstadta.

“Krenula sam u turnir vrlo oprezno, jer sam tjedan prije toga također igrala jedan turnir u Njemačkoj, u Aschaffenburgu gdje sam izgubila u 1. kolu, tako da sam to imala na umu. Međutim, odlučila sam da ću igrati svoj tenis pa što bude. Polufinale je bio najteži meč, tu sam jedan set i izgubila, ali došla sam do preokreta, ispalo je sve jako dobro i osvojila sam svoj prvi turnir još od Hamburga prošle godine.”

Imala si i jedan ne baš najljepši period – dugu pauzu zbog problematičnog lakta od kraja prošle godine pa sve do turnira u Zagrebu krajem travnja? Kako tenisač ili tenisačica provodi period tako dugačke pauze – kako izgleda rehabilitacija?

“Mene je taj lakat mučio još od 6. mjeseca prošle godine, nije se radilo o nekoj pretjeranoj ozljedi, jednostavno sam ga vjerojatno preforsirala i odlučili smo uzeti jedan duži period pauze kako bi se taj dio ruke oslobodio stresa i napora. Trenirala sam i dalje jasno, radila na kondiciji, radili smo i leđa, noge kako bi ostala na nekom optimalnom nivou, samo je ta ruka bila van funkcije. Nije to lagan period, ali je nešto s čime se moraš izboriti i iz čega dobivaš veliko iskustvo. Prije Zagreba smo odradili mjesec dana intenzivnih priprema i ponovno sam bila spremna za igru.”

Kako to da si Split preskočila?

“Upravo iz tog razloga, da ne preforsiram lakat. Jer u Zagrebu sam nakon tolike pauze odigrala čak pet mečeva, morala sam nastupiti u kvalifikacijama u njih dva, i onda sam odigrala još tri u glavnom ždrijebu. Bilo je to veliko opterećenje pa sam odlučila izbaciti Split iz te hrvatske mini-turneje, išli smo za Osijek nakon toga. Mislim da je i to bila dobra odluka jer u Osijeku je stigao dobar rezultat, ondje sam igrala još jedno finale.”

Prošle godine si nam u intervjuu nakon Hamburga rekla da što se tiče teniske igre radiš s Dinom Lepenom i Tomislavom Hublinom, dok za kondiciju brine Goran Karamarković. Je li se ta ekipa promijenila?

“Nije, nije, još su uvijek isti dečki samnom. Rade odličan posao tako da nema razloga za ikakve promjene.”

Imaš li sad već nekog menadžera, brine li netko o tvojoj karijeri na tom polju?

“Odnedavno imam, potpisali smo ugovor s teniskom agencijom EDGE, jedan od glavnih agenata ondje je Rick Macci i s njime ću surađivati na tom planu.”

Što takvi ugovori donose, koji su tvoji benefiti od menadžera i te menadžerske agencije?

“To je jednostavno – pomažu tenisačima i tenisačicama financijski, plus pokušavaju te promovirati kako bi negdje dobio Wild Card (pozivnicu). Evo, sad sam dobila Wild Card za turnir u rumunjskom Iasiju iz kategorije 125 na kojem ću igrati sljedećeg tjedna.”

Kakvi su planovi što se tiče kalendara? Kvalifikacije za US Open su jako brzo – je li turnir u Rumunjskoj posljednji koji planiraš prije New Yorka ili se sprema još nešto? Kako ćete se pripremati, to su kvalifikacije za tvoj prvi seniorski Grand Slam?

“Ne, odradit ću taj turnir u Rumunjskoj, a onda se okrećemo US Openu. Iskreno, još uvijek nismo previše pričali o tome, sad se pripremam za Rumunjsku, pa kad ta priča završi, krećemo u izradu plana i programa za US Open.”

Kako bi usporedila Antoniu Ružić sada i istu osobu prije recimo godinu dana ili dvije? Na koji način si sazrela, što se promijenilo – kako se nosiš s lošim trenucima?

“Tenis je sport u kojem si usamljen na terenu, ali van njega moraš imati malen krug ljudi koji te podržavaju i guraju naprijed. Zahvalna sam na tome što imam odličnu ekipu koji uvijek imaju savjet za mene koji mi pomažu donositi sjajne odluke. Shvatila sam da ne možeš uvijek pobjeđivati, da porazi nisu kraj svijeta. Svi bismo mi u tenisu rado stalno pobjeđivali, ali to jednostavno nije moguće, dogodit će ti se loš dan, tjedan, sputat će te neka bol ili ozljeda, no sve su to sastavne stvari u sportu. Evo čak je i niz jedne Ige Swiatek stao nakon četiri mjeseca. Mogu reći da sam naučila svaki poraz shvaćati kao lekciju i priliku za učenje, a ne katastrofu.”

Ajmo preseliti na teniski teren – ne ide ti, jedna lopta završi u mreži, druga ode u aut, rezultat je nepovoljan, sama si na terenu – kako se nosiš s tim trenucima?

“Što se tiče mene osobno, promijenilo se to što sada u glavi vječno imam taj borbeni stav. Gubila u prvom setu 5:0 ili se suočavala sa servisom za meč svoje protivnice, znam da se moram boriti do kraja, znam da za mene meč nije gotov dok doista nije gotov. Dogodi ti se par puta da se takav stav isplati i da izboriš neki veliki preokret ili pobjedu koju nisi očekivao, i onda znaš da je to jedini ispravni način razmišljanja.”

Koliko sati dnevno treniraš u prosjeku i kako izgledaju ti treninzi?

“Ajmo reći da je neki prosjek 5 do 6 sati dnevno. Naravno sve ovisi u kojoj sam fazi, nekad se radi o pripremama, nekad o treninzima usred natjecateljskog ritma, nekad radiš samo na kondiciji kao primjerice u ovom periodu početkom godine kad sam se oporavljala od tog teniskog lakta, ali 5 do 6 sati dnevno je neki prosjek.”

Što se tiče tvoje igre – što smatraš svojim najvećim vrlinama, a na čemu se još može poraditi, što može biti bolje?

“Pa iskreno, sve može biti bolje haha… Evo, smatram da kao tenisačica imam zaokruženu igru, da imam svaki udarac i da to nije loše, uostalom dokazala sam sama sebi da se mogu boriti protiv tenisačica koje su na jako visokom nivou. Imam dobre temelje, ali svaki udarac se može malo doraditi i ispolirati, da se tako izrazim. Svakog dana se na treninzima strahovito trudim, i ako svakog dana uspijem bar mrvicu napredovati, ja ću biti zadovoljna.”

Za kraj, da saznamo i ono što znamo o svakom tenisaču i tenisačici – svi imaju svoj najdraži udarac u tenisu, koji je tvoj?

“Bekhend, volim udariti bekhend po paraleli”, zaključila je Tonka, čiji ćemo put u svijetu ženskog tenisa i dalje pratiti s velikim zanimanjem. Prvo što slijedi je Rumunjska, a onda i kvalifikacije za prvi seniorski Grand Slam u karijeri.