KOMENTAR: Rim je otkrio nasljednika Rogerove magije!

Rome 17. ruj 202023:17 > 23:27
Foto: Quinn Rooney ,Getty Images Sport

Već se neko vrijeme pitamo na kome će tenis ostati. Već neko vrijeme unaprijed žalimo jer najveći umjetnik bijelog sporta, Roger Federer polako kopni, a čudesni mu rivali Novak Đoković i Rafael Nadal, koji ulaze u sveto tenisko trojstvo, bez obzira na sjajnu igru, bliži su kraju nego početku.

PIŠE: Petar Čondić

Dominic Thiem spletom okolnoti napokon je osvojio Grand Slam u New Yorku, ali on više ni ne spada u onu mladu gardu, iako će nedvojbeno još neko vrijeme biti sam vrh svjetske teniske scene. No, kada govorimo o mladima, a na njima svijet, u ovom slučaju tenis ostaje, onda prvenstveno mislimo na Aleksandra Zvereva, Danila Medvedeva, Stefanosa Tsitsipasa, Felixa Auger-Aliassimea, Denisa Shapovalova, Karena Khacanova, pa dodajmo i Bornu Ćorića jer zašto ne. Mladi su, ima ih dosta, ponekad odigraju posebno impresivno, ponekad razočaraju. Da će se u svijetu tenisa stvoriti konkurencija i nakon odlaska velike, pa usudio bih se reći i najveće trojke, definitivno hoće, ali popriličan broj zaljubljenika ovog sporta pokopala ga je već sad na samu pomisao odlaska Federera, Đokovića i Nadala. Ne samo jer su prva tri. Prva tri postojat će i nakon njih. Ali stvar je u onome što nas njima privlači, a drugima ne, a zbog čega nam je i pogled na budućnost tenisa pesmisitična. To je teniska čarolija i magija koju mogu ponuditi.

Laurence Griffiths, Getty Images Sport

No, Masters 1000 u Rimu ovog tjedna upalio je lampicu i ugledali smo sunce koje izlazi poslije tamne noći u kojoj tek poneka zvijezda na kratko i jako sramežjivo zasvijetli, pa se povuče u inače potpunom beznađu. Domaći organizatori odlučili su iskoristiti priliku i ubaciti u veliki turnir niz svojih igrača. Neki su došli s pozivnicom u glavni turnir, a neki kroz kvalifikacije. I to se pokazalo kao pun pogodak. Naime, kroz tri kola kvalifikacija provukao se 18-godišnji mladić, kojem tek treba početi rasti prva brada. Ušao je po prvi puta u glavni ždrijeb nekog Masters 1000 turnira u svojoj mladoj karijeri, a na suprotnoj strani stajao mu je trostruki osvajač Grand Slama, Stanislas Wawrinka. Čini se pred susret kao borba mačke i miša u kojoj miš nema nikakvih izgleda, u kojoj će miš s manjkom iskustva, s velikim respektom, pa i strahom izaći na središnji teren, kojim su godinama harali Nadal i Đoković, i unaprijed položiti oružje.

Clive Brunskill Getty Images Sport

I ko za vraga, u sred prvog seta nestane signala sa svih terena teniskog kompleksa u Rimu, a trebam raditi baš taj susret. Očekujući da se slika vrati pratim rezultat tog meča, a on kaže 6:0 prvi set Lorenzo Musseti. Pomislim, mora da je Wawrinka ušao u svoje nerijetko raspoloženje u kojem samo želi otići s terena jer ovo je nestvarno. Napokon, kod 6:0 2:0 slika se vrati, a reflektori stadiona Centrale Foro Italica bili su uprti samo u jednog čovjeka. Lorenzo Musetti. Dobio je Wawrinku, dobio je čovjeka koji ne da nije igrao loše, nego baš naprotiv. Bilo je 6:0 7:6. Toliko mirnoće, toliko sigurnosti i hladnokrvnosti u igri, toliko raznovrsnosti u udarcima, a opet toliko ljepote u svakom. Servis potpuno izrađen, forehand ubitačan, volej fascinantan. Kretanje i pokrivanje terena ostavlja bez daha kao i brzina kojom može uhvatiti gotovo sve što s druge strane dolazi. Ostalo je još dvoje. Kratka lopta. Hoćete li tajming udarca, osjećaj, mekoća, dobili ste je kao i od ‘ala Roger Federer’ backhanda koji ostavlja i bez daha i bez teksta. Uz sve to, dečko od 18 godina ima stav pobjednika, pristup gotovog tenisača koji ima pregršt iskustva i ni u kojem trenutku ne pada pod pritiskom. Djeluje toliko impresivno da se ne čini stvarnim, ali tako je. No, ono što nedostaje gotovo svakom novom tenisaču, a nadao sam se da ćemo dobiti barem dijelom od Dimitrova kad je počinjao, vic je u igri, ta lakoća i magija kojom možete s lopticom bilo kada i bilo što izmisliti. To, nakon Rogera Federera, napokon netko ima. Kvalitetan, efikasan, a usto estetski predivan tenis. To posjeduje Lorenzo Musetti.

Da jedna lasta ne čini proljeće pokazao je i protiv Keia Nishikorija i pobjedom u dva seta ušao u svoje prvo Masters četvrtfinale na prvom masters 1000 turniru.

Momak je lani osvojio Australian Open za juniore i bio prvi junior svijeta. Ako mu ništa ne stane na put i ako ostane posvećen do kraja enormnoj, od Boga danoj količini talenta, dobit ćemo tenisača koji ima sve za sam vrh svjetskog tenisa, a teniska čarolija Rogera Federera dobit će čovjeka u kojem će nastaviti živjeti. Dobit će nasljednika.

Rođen je trećeg ožujka 2002., a za sebe kaže: ‘Najveća mi je vrlina ta što sam veliki radnik, a najveća mana to što sam lijen.’ Mi mu od srca želimo da pokaže ovo prvo, a drugo nastavi biti samo na riječima, kao što to pokazuje i na terenu. U tom slučaju nema problema ni za njega, a ni za budućnost tenisa.