Prvo zlato u Tivoliju, grofice precrtale Moku

YouTube screenshot

Legendarna dvorana "Tivoli" u Ljubljani 23. svibnja 1970. bila je svjedok osvajanja prve zlatne medalje za jugoslavensku košarku u povijesti.

Poslije dva srebra 1963. i 1967, izbornik Ranko Žeravica je Plave odveo do večnosti, do titule svjetskog prvaka, utabavši zlatni put uspjeha kasnijim generacijama jednog od najtrofejnijih sportova bivše države.

Jugoslavija, odnosno gradovi, Ljubljana, Karlovac, Sarajevo, Skoplje i Split, bili su domaćini Šestog planetarnog košarkaškogprvenstva, a pečat povijesti dala je momčad koji su činili: Ivo Daneu, Ratomir Tvrdić, Ljubodrag Simonović, Vinko Jelovac, Trajko Rajković, Aljoša Žorga, Dragan Kapićić, Krešimir Ćosić, Damir Šolman, Nikola Plećaš, Dragutin Čermak i Petar Skansi.

Povezano

Bila je to sjajna generacija igrača, ali ono što ih je odvajalo od drugih i bilo primjer cijelom svijetu bilo je njihovo zajedništvo. Žeravicini puleni se nisu dijelili na zvijezde i one manje vrijedne, već su bili snažan kolektiv. I danas, 49 godine poslije pionirskog uspjeha u “Tivoliju” prva zlatna jugoslavenska generacija košarkaša se drži zajedno, okuplja se kada im mogućnosti to dozvole, a njihove čvrste veze nisu popucale ni posle ratnih sukoba devedesetih godina prošlog stoljeća. Na žalost, Krešo Ćosić i Trajko Rajković odavno više nisu među živima.

Dio momčadi mogao je biti i Zoran Slavnić, a zašto ga je Žeravica precrtao objasnio je četiri desetljeća kasnije kapetan momčadi Ivo Daneu.

Prije prvenstva bili smo na pripremama u Bad Kleinkircheimu. Bili smo smješteni u starom, luksuznom hotelu, a pored nas sjedele su grofice i barunice. Na večeri, Slavnić je od kruha radio kuglice i gađao ih. Zato ga Ranko nije stavio u ekipu“, rekao je Daneu.

https://youtube.com/watch?v=MjT3t49XPNA


Jugoslavija se kao domaćin prvenstva direktno plasirala u finalni krug natjecanja i do najsjajnije medalje stigla je sa pet pobjeda i to protiv Italije, Brazila, Čehoslovačke, Urugvaja i odlučujuće, već spomenutog 23. svibnja, u duelu s Amerikancima 70:63. Ostao je upamćen i čuveni transparent s tribina ljubljanske dvorane “Luna vaša, zlata naša”, poruka Amerikancima da je osvajanje Mjeseca njihova stvar, a svjetsko košarkaško zlato naša.

Dan kasnije, u svečarskoj atmosferi, Plavi su u posljednjem kolu izgubili od Sovjetskog Saveza, ako je to uopće bilo bitno.

Briljantni Krešimir Ćosić je izabran u najbolju postavu prvenstva, a podatak da među deset najboljih strelaca Mundobasketa nije bilo nijednog jugoslavenskog igrača potvrđuje da je izbornik Žeravica imao skladan tim, a ne pojedince željne osobne slave. Drugo mjesto pripalo je Brazilu, dok je bronca otišla u Sovjetski Savez.

Finalna grupa

Jugoslavija – Italija 66:63 (28:24)
Jugoslavija – Brazil 80:55 (40:26)
Jugoslavija – Čehoslovačka 94:84 (42:40)
Jugoslavija – Urugvaj 63:45 (39:26)
Jugoslavija – SAD 70:63 (35:32)
SSSR – Jugoslavija 89:72 (49:38)

Konačan plasman

1. Jugoslavija
2. Brazil
3. SSSR
4. Italija
5. SAD
6. Čehoslovačka
7. Urugvaj
8. Kuba
9. Panama
10. Kanada
11. Južna Koreja
12. Australija
13. UAR