Tamše za SK: Veće šanse su u Sj. Koreji nego u Zagrebu

Rukomet 13. svi. 202210:30 > 10:51
Podijeli:
Guliver images

Prije nekoliko mjeseci bio je među kandidatima za novog slovenskog izbornika, a ovih dana ispisuje fantastičnu europsku priču s Nexeom. Riječ je o jednom od najtrofejnijih slovenskih trenera Branku Tamši.

Tamše je Nexe preuzeo u siječnju prošle godine, a ove godine klub je odveo na Final Four EHF Europa lige. U razgovoru za slovenski Sport Klub dotaknuo se mnogih zanimljivih tema.

Krenimo od najaktualnije teme, prošlog vikenda Nexe je gostovao kod PPD-a Zagreb i doživio poraz u čudnim okolnostima. Nije se utakmica mogla pratiti ni na jednoj televiziji ni na internetu, ali sudili su je suci koji tradicionalno suce sve odlučujuće utakmice Zagrepčana…

“Ovo je stvarno specifična utakmica. Da sumiramo – u subotu bismo imali više mogućnosti za igranje rukometa u Sjevernoj Koreji nego u Zagrebu. Takve stvari su nezamislive. Branim tezu da sport mora biti za ljude, a u 21. stoljeću mi je neprihvatljivo da su kamere u dvorani zabranjene. Znalo se kako utakmica mora završiti i znalo se da razlika mora biti što veća kako bi naše riječi nakon utakmice ne bi imale težinu.”

“Istina je da nismo bili na pravoj razini, ali i zato što nismo ni imali priliku igrati rukomet. Svaki naš napad bio je zaustavljen pri prvom kontaktu, a nakon nekoliko prekida brzo je uslijedila podignuta ruka koja nas je tjerala u nemoguće udarce. Svaki naš brzi napad bio je vraćen. S druge strane, Zagrebu je sve bilo dopušteno. Napad je trajao do gola, suci su previdjeli četvrti, pa i peti korak.”

“Izgubili smo ovu utakmicu s velikom razlikom, ali to nije pokvarilo sjajnu atmosferu u svlačionici. Još uvijek smo u igri na tri fronta. Idemo korak po korak. Znamo da će prije svake utakmice sa Zagrebom uvijek biti puno polemika. Malo sam otvorio dušu u ovom razgovoru, ne želim previše pričati o tome s hrvatskim medijima. Zbog tih stvari imamo sve više simpatizera u Hrvatskoj. Sve je više onih koji otvaraju oči. Zagreb je kvalitetna momčad, momčad s tradicijom. Već smo pobjedom u Našicama dokazali da možemo parirati njima, bez obzira na sve.”

“Znamo put, ali samo želim da nam dopuste da igramo rukomet u pravom smislu te riječi.”

Mislite da se možete boriti sa Zagrebom u domaćim natjecanjima, iako je to borba s vjetrenjačama?

“Mi smo zapravo Don Quijote. Ali živi smo na svim frontama, da tako kažem. U prvenstvu je rezultat izjednačen na dva boda, tko prvi dođe na šest bit će prvak. Čeka nas završni turnir u kupu… U svaku utakmicu idemo maksimalno, drugačije ne znamo. Želimo ostati što smireniji i usredotočeni.”

“Ali bojim se da bi, ako se te stvari nastave, sve moglo eskalirati na terenu. Iskreno se nadam da se to neće dogoditi, ali ako nas i dalje tako ‘pritišću’, onda se može dogoditi da netko od igrača izgubi živce. Zasad to još uvijek uspješno rješavam, ali nadam se da stvari neće otići predaleko. Žalosno je što smo sada izgubili nekoliko minuta za teme o kojima uopće ne bismo smjeli govoriti u sportu.”

Ako pogledate malo širu sliku i pokušate gurnuti specifičnosti Zagreba u stranu. Dugo ste radili u Sloveniji i Hrvatskoj. Kad usporedite slovensku i hrvatsku rukometnu ligu, što primjećujete?

“Po meni je kvaliteta rukometa u Sloveniji i Hrvatskoj sasvim usporediva. Našice i Zagreb su negdje u rangu Celja i Gorenja, u Sloveniji je i Trimo koji je adekvatan za Celje i Velenje. U Hrvatskoj su u drugom rangu Sesvete, Gorica, Poreč, koji su nekako usporedivi sa Škofjom Lokom, Ribnicom, Ormožem, Slovenj Gradecom, da nekog ne zaboravim.”

“Problem hrvatskog rukometa je što svi dečki koji ne dođu u Zagreb ili Našice, vrlo mladi, neobrađeni dijamanti, napuste Hrvatsku i odu u Austriju, Švicarsku, Italiju, Njemačku, Poljsku… Za nekoliko stotina eura odu u inozemstvo i to je velika pogreška u njihovom razvoju. Dakle, kvaliteta klupskog rukometa nije onakva kakva bi mogla biti.”

“U Sloveniji su te stvari dosta slične, ali bojim se da rukometni savezi ne gledaju dovoljno duboko da ih počnu rješavati. U nekim drugim vremenima sportaši nisu smjeli odlaziti u inozemstvo do određenih godina, a tada je sva kvaliteta balkanskog sporta bila koncentrirana u bivšoj zajedničkoj državi. Tadašnja je zemlja bila u samom vrhu u svim loptačkim sportovima. Granica je tada bila postavljena na 28, danas bi mogla biti na 23, što bi spriječilo nerazvijene talente da odu u inozemstvo, gdje su uglavnom prepušteni sami sebi.”

“Tamo si gladijator, legionar koji mora odmah napraviti sve što trener zamisli, inače si po strani. Ovo je vrlo težak zadatak. Dečki uglavnom vide samo novac koji se nudi u inozemstvu, a malo tko primjećuje zamke koje ih vrebaju.”

NorbertScanella/Panoramic

Prijeđimo na još neke ljepše teme i vaše uspjehe na klupi Nexea iz Našica. Vidjeli smo ovih dana kakav su vam doček priredili navijači nakon plasmana na završni turnir Europa lige. U karijeri ste ostvarili dosta velikih uspjeha. Gdje biste smjestili ovaj posljednji podvig na ljestvici postignuća?

“Zanimljivo pitanje koje je dosta razgranato. Svaki od moja 22 uspjeha u Sloveniji i Hrvatskoj za mene je jako ili visoko cijenjena. Što se tiče ovog posljednjeg uspjeha, nije tajna da Nexeova momčad već neko vrijeme ima velike ambicije. Moje je mišljenje da je ovogodišnjim rezultatom našički Nexe konačno stavljen na europsku rukometnu kartu.”

“Ovo je malo mjesto u Slavoniji koje živi za rukomet. Obitelj Ergović već petnaest godina ulaže vlastita sredstva u klub. Ovi ljudi su pošteni i imaju jasnu viziju. A kad si takav, netko gore te nagrađuje. Petnaest mjeseci sam ovdje, dečki razumiju što želim i plod toga su dobre igre tijekom cijele sezone. Naš put je bio trnovit, nekoliko puta smo bili otpisani, ali smo eliminirali izuzetne momčadi kao što su Silkeborg, GOG Gudme.”

“Već u grupnoj fazi rečeno nam je da smo ispunili cilj i da trebamo uživati. Ja se prvi s tim nisam složio. Relativno brzo smo osigurali prolazak skupine, a potom izbacili favorizirane Eurofarm Pelister i GOG i zasluženo se plasirali među četiri najbolja. I to zato što smo zadržali mirnu glavu na gostovanjima gdje nas je većina već otpisali.”

Koliko ste zadovoljni momčadi koju imate na raspolaganju u Našicama?

“Momčad je sjajna, ali ovdje moram istaknuti da praktički niti u jednom dijelu sezone nismo bili potpuno kompletni. U sezoni smo našli rješenje u Andražu Velkavrhu zbog ozljeda na srednjem vanjskom, nakon ozljede Frana Mile doveli smo Fahrudina Melića. Svi pridošlice jako su se dobro uklopile u momčad.”

“Stalno smo rješavali stvari i slagali priču i postigli ogroman uspjeh. Ali nećemo stati ovdje. Istina je da je naš protivnik Magdeburg apsolutni favorit za osvajanje Europa lige, ali kad dođe vrijeme, dobro ćemo se pripremiti i pokušati napraviti korak dalje. Uz europske uspjehe, naš trud se isplatio i ovo je definitivno zakrpa na rane koje nam se događaju u domaćem prvenstvu. Dokazali smo da smo sposobni postići velike stvari s ovom momčadi.”

Gledamo li Magdeburg, momčad koja se bori za naslov prvaka Njemačke, a Bundesliga će završiti tek nakon završnog turnira Europske lige. Vidite li u tome svoju šansu u obračunu s favoriziranim protivnikom?

“Moramo se prvo usredotočiti na sebe. U fokusu će nam idućih dana biti kup i utakmice sa Zagrebom, a onda ćemo se fokusirati na Magdeburg neposredno prije Final Foura. Ovo je momčad koja je navikla igrati svakih nekoliko dana, ali smo se i mi navikli. Također smo ove sezone imali tri utakmice tjedno, uključujući putovanja.”

“Ali svaka utakmica, svaki dan je priča za sebe. Ne može se računati na umor ili podcjenjivanje Magdeburga, to se pokazalo već u grupnom radu. Još u grupnoj fazi, kada je već sve bilo odlučeno, u Našice je dovedena najjača momčad. To dokazuje da su izuzetno profesionalna momčad. Za Magdeburg igra i Marko Bezjak, s kojim često raspravljamo o rukometnim temama, pa znam da će biti maksimalno koncentrirani i željni plasmana u finale. A mi ćemo pokušati iznenaditi. Ako cijeli momčad ima dobar dan, onda možemo učiniti nemoguće.”

Uwe Anspach/picture-alliance/dpa/AP Images

Spomenuli ste Fahrudina Melića, tu je i Saša Barišić Jaman, a u momčadi imate ukupno četiri rukometaša iznad 35 godina. I u prošlosti ste praktički uvijek u svojim momčadima imali nekoliko rukometaša koji su vam svojim iskustvom bili produžena ruka na terenu. Je li to slučaj ili dio vaše filozofije?

“Tako je u Našicama. U 80% slučajeva sam naslijedio momčad od prethodnog trenera. Prije nekoliko godina imao sam vrlo mladu momčad u Celju, najbolji igrači su odlazili po bolje ponude, a mi smo se okrenuli mladim igračima i tražili ih po cijeloj Sloveniji. Što se toga tiče, bio sam u svim situacijama, radio sam s iskusnim i mladim rukometašima. Bilo kako bilo, igrače dijelim samo na dobre i još bolje, a ne po godinama.”

“U Našicama se to jednostavno poklopilo, Fahrudin Melić i ja smo u odličnim odnosima, zajedno smo bili u Gorenju, on je došao u klub na moj zahtjev i sada smo, nakon deset godina, opet udružili snage. On je izniman profesionalac, mi treneri smo uvijek sretni takvim igračima. Saša Barišić je ikona kluba, njegova priča u Našicama traje već petnaest godina, puno je dao klubu, a i danas daje svoj dio kad ga momčad treba.”

Miha Kavčič, Andraž Velkavrh, Saša Barišić Jaman, Branko Tamše. Nexe je trenutno najslovenskiji rukometni klub u Hrvatskoj. Ovaj bi se broj Slovenaca u budućnosti mogao povećati, tražite li pojačanja za budućnost u ‘slovenskom bazenu’?

“Miha Kavčič nakon sezone odlazi iz Našica, što mi je žao, ali ima previše problema s ozljedama i odlazi na vlastiti zahtjev. Imao sam ozbiljne ambicije s njim, želim mu sve najbolje u nastavku karijere, ali njegovo tijelo trenutno ne može izdržati određene napore, što razumijem. Andraž Velkavrh se pokazao kao izvrsno pojačanje i sigurno će ostati s nama i u budućnosti. Saša Barišić Jaman polako završava karijeru i posvetit će se trenerskom poslu.”

“Što se Slovenaca tiče, već sam radio s većinom najboljih rukometaša, a zanima me uglavnom pronalazak mladih igrače koji mogu biti pojačanja. Tražim igrače koje mogu ‘baciti u vodu’ i koji uz moju i klupsku pomoć ‘plutaju’ i rastu s klubom. To je ono što me veseli u sportu. Tražimo li nova rješenja na bilo kojoj poziciji, slovenski bazen će sigurno biti taj koji ćemo vrlo brzo pogledati.”

Zbog vaših uspjeha, iskustva i znanja, u slovenskoj rukometnoj javnosti često smo vas smatrali najpogodnijim kandidatom za slovensku reprezentaciju. Jeste li kroz razgovore s čelnicima rukometnog saveza stekli dojam koliko ste zapravo blizu najvažnijeg posla u slovenskom rukometu?

“U svojoj trenerskoj karijeri već sam tri puta bio u finalnom izboru za reprezentaciju Slovenije. To je moja velika želja. Već sam radio s velikom većinom igrača koji su trenutno u slovenskoj reprezentaciji, poznajem ih i znam koliki je potencijal ove momčadi. Zato mi je žao što nisam dobio tu priliku.”

“Posljednji intervju je obavljen putem video linka, a s druge strane bilo je dosta sugovornika, svi zajedno u trajanju od dobrih sat vremena. Mislim da je razgovor bio vrlo konstruktivan. Na kraju sam rekao da tko god bude izbornik, nadam se da ću realizirati neke od ideja koje sam dao kroz intervju.”

“Uroš Zorman je dobio posao i ako bude slijedio neke od smjernica koje sam i sam predložio, ne govorimo ovdje o taktici, onda slovenski rukomet može imati bolju budućnost. Sada je vrijeme za novi početak, jednostavno nije bilo dovoljno vremena za promjene prije utakmice sa Srbijom.”

“Ono što očekujem je da će se u reprezentaciju vratiti domoljublje, ‘zagriženost’ i entuzijazam. Po tome smo oduvijek bili poznati. Tehnički i taktički igrači su na najvišoj razini, ali sada je potrebno sastaviti cjelinu koja će igrati brzo, atraktivno i gledljivo. U ovom slučaju vjerujem da ni rezultati neće izostati. Ali te stvari je lakše reći nego učiniti na terenu.”

“Očekujem da ćemo i mi postići da treneri, struka, više surađuju i razgovaraju. U Sloveniji ima puno znanja, jedna od mojih ideja bila je jednom mjesečno održati okrugli stol s trenerima prvoligaša i drugoligaša, koji bi izborniku iznijeli svoje mišljenje i viziju stanja u slovenskom rukometu. Ova razmjena informacija i znanja bila bi više nego dobrodošla.”

Što je još Tamše rekao za slovenski Sport Klub pročitajte ovdje.