Francuska je izborila finale Europskog prvenstva, Hrvatska je upisala poraz 30:19.

Nema im se što zamjeriti. Francuskinje su ipak bile preveliki zalogaj za naše rukometašice koje su konkurentne bilo jedino u drugom poluvremenu. I hajde, prvih osam minuta.

Krenuli smo sa 6-0 obranom koja je funkcionirala u tim spomenutim minutama, ali sve do poluvremena bilo je katastrofa. Napad je potpuno stao, cure su bile nemoće, obrana je koliko toliko funkcionirala s Pijević na golu, ali 15:5 na semaforu je bio jasan znak da smo već u borbi za brončanu medalju.

Utakmica je već bila gotova kad su aktualne europske prvakinje napravile seriju 8:0, sa 3:3 vrlo brzo su došle na 11:3. No, treba reći kako smo mi skupili više desetaka izgubljenih lopti u prvom dijelu, negdje oko 7,8 puta zatresle vratnicu. Da je bar pola od toga nešto funkcioniralo, možda bi i bilo nešto. Francuska obrana bila je neprobojna, nismo nikako uspjevali uputiti šut s vanjskih pozicija. Ćamilu su zatvorili, nikako se nije mogao pronaći izlazak iz tog tunela.

Šoštarić je u svlačionici očito malo primirio cure koje su pet golova zabile u roku sedam minuta u drugom dijelu, za razliku od onih katastrofalnih samo pet u prvom. Kraljice šoka su se opustile, pustile ruku, i tu smo negdje bili, barem po rezultatu.

Sve je bolje to izgledalo u nastavku, krila su proradila, naše su postale poletnije, nisu više imali takav presing. Da je bar tako izgledalo u prvom poluvremenu…

Kao što se već spomenulo ranije, nitko ih nije ni ispratio s velikim očekivanjima, a one došle do polufinala. Osim toga, još smo u borbi za medalju, bronca je teško nedostižna, ali nije nemoguća. Na kraju krajeva, nitko nije ni pretjerano tužan zbog tog poraza od Francuske, uostalom kad na zadnja dva Eura završite posljednje, jasno je da je ovo ogroman uspjeh.

Može se izvući nešto pozitivno iz svega ovoga: kao što je rekla Tea Pijević, ženski rukomet u Hrvatskoj je konačno živ. I je, nadajmo se da slijede bolja razdoblja i bolji rezultati u rukometu. Rukomet je postao popularniji, svi su ih odjednom počeli pratiti.

A sad, Danska ili Norveška. I svejedno je tko će doći. I da završe četvrte, nema im se što zamjeriti. Ali, lijepo bi se bilo vratiti iz Herninga s broncom oko vrata…