Luka Cindrić novi je igrač Barcelone s kojom je potpisao četverogodišnji ugovor.

Luka Cindrić u Barcelonu stiže iz Vive Kielcea.

– Mislio sam da je to nemoguće. Nakon prvog razgovora nisam mogao prestati razmišljati o tome – započeo je razgovor za Balkan-Handball nakon potpisa za Barcelonu Cindrić pa nastavio:

– Svima je jasno kakve ambicije ima Barcelona, to se poklapa s mojim pogledom na rukomet. Istina je da Barcelona nije zadnjih godina bila prvak Europe, možda baš zbog toga što je falio igrač s ovih prostora. Sigurno će biti velikih očekivanja od mene, ali spreman sam na taj izazov i preuzeti odgovornost.

– Očekuje da ću donjeti više probojnosti u igru, te da će u najvažnijim trenucima utakmice lopta biti u mojim rukama.

Od hrvatskih igrača u Barceloni je najveći trag ostavio Patrik Ćavar.

– Teško se uspoređivati s Pakom Ćavarom, svi znamo kakav je bio igrač i što je sve osvojio, ali ja već imam jednu Ligu prvaka i dosta vremena da povećam taj broj. Teško je reći što će bit za četiri godine, ali sve o budućnosti je vezano za Barcu.

? El croata Luka Cindric, nuevo jugador del Barça de balonmano para las próximas cuatro temporadas
? Consulta toda la información de este fichaje ? https://t.co/E9ayOG4qQX ?
?? #AixoEsHandbol #ForçaBarça pic.twitter.com/lN5BRiXrgU

— Barça Handbol (@FCBhandbol) June 20, 2019

Put od lokalnog Ogulina do Barcelone nije bio nimalo lagan.

– Naučio sam da je život pun uspona i padova, naučio sam da ono sve što je loše treba što prije ostaviti iza sebe i to sa pozitivnim razmišljanjem i konstruktivnim gledanjem naprijed. Naučio sam da treba prihvatiti kritiku ma kakva god ona bila i da ego uvijek treba biti po strani, jer je momčad uvijek na prvom mjestu.

– Dok sam bio mali uvijek sam sanjao kako ću jednog dana igrati u Barceloni, doduše tad sam igrao nogomet, pa su misli bile na zelenom terenu. Možda cu imati mogućnosti odraditi trening s nogometašima. Mislim da to ne bi loše izgledalo. Nije mi žao što je to sada rukomet, možda ću kroz ovaj sport moći više pomoći.

Osvrnuo se Cindrić i najteže razdoblje karijere, nakon rastanka s Metalurgom i čekanja da zaigra za Vardar.

– To je bilo najteže razdoblje u mojoj karijeri. Emocije su bile pomješane i zapravo sam razmišljao je li je ovo sport za mene? Ništa nisam bio kriv, a nisam bio u mogućnosti igrati rukomet.

Reprezentacija?

– Ponosam sam na svaku utakmicu šta sam igrao za reprezetnaciju. Mislim da je to čast svakog sportaša da predstavlja svoju domovinu. Bilo je puno uspona i padova, ali najteža mi je bila završnica Svjetskog prvenstva u Francuskoj. Što se tiče pobjeda, bilo ih je puno, ali nećemo još podvlačiti crtu po tom pitanju, jer to vrijeme tek dolazi.

Otkrio je za kraj Cindrić tko mu je najveća motivacija.

– Obitelj koja mi je dala najveću motivaciju za rad. I to je poruka za sve da nikad ne zaborave odakle su i tko im je najveća motivacija u životu.