Nekadašnji trofejni vratar hrvatske rukometne reprezentacije Valter Matošević dao je svoja razmišljanja uoči svjetskog rukometnog prvenstva koje ovoga tjedna počinje u Njemačkoj i Danskoj.

Matošević je s reprezentacijom osvojio sva zlata s velikih natjecanja. Bio je članom obje olimpijske vrste koje su u Atlanti i u Ateni došle do trona, a uzeo je i dosad jedino svjetsko zlato, ono u Portugalu prije 16 godina. Aktivno je igrao rukomet i u petom desetljeću života braneći za njemačkog drugoligaša Eisenach, a onda se posvetio trenerskom poslu. Nakon epizode u Zametu s kojim je došao na prag skupina EHF kupa prije dvije sezone, prihvatio se posla u Crikvenici.

“Radi se, radi. Novi je klub, spojili su se Crikvenica i Mornar iz Dramlja pa je za početak cilj ostati u ligi. To ćemo napraviti, a onda dalje vidjeti što možemo. Ima talentiranih igrača s ovih prostora, neki će možda i u reprezentaciju”, kaže Valter koji je i sam do završetka projekta Rio 2016. bio trener vratara u stožeru Željka Babića.

Nismo htjeli previše o tom periodu, ali zato konstatiramo da je riječki pečat u reprezentaciji uvijek bio jak. Nekad su uz Matoševića tu bili Džomba, Hrvatin i Sulić, a danas je u redovima Kauboja uz standardnog Ivana Stevanovića prisutan Halil Jaganjac. Nekadašnji kadetski prvak države s Kozalom se nakon avanture u PSG-u preko skopskog Metalurga vratio u hrvatski rukomet, točnije u NEXE. Bilo je trzavica s PPD Zagrebom…

“Ima tu prostora, tu je i Lučin koji je svakako potencijal za velike stvari. Treba raditi, a onda će doći i rezultati”, kaže Matošević, dok polako prebacujemo težište razgovora na Munchen.

“Skupina, barem ova prva nije pretjerano teška. Ipak, prva utakmica s Islandom u petak će nam sve reći. Bude li ona prošla dobro, vjerujem da onda možemo daleko. Raspored nam ide na ruku. Island je provjera, pa onda Japan kao priprema za Makedoniju i Bahrein – isto to za Španjolce”.

Riječki vratarski as projicira ciljeve ove vrste, od koje kao malo kada do sada, nacija ne očekuje previše. 

“Točno. Već dugo se jedna reprezentacija nije ispratila na veliko natjecanje s tako malo pompe. Ali, doći će to na svoje kada rukomet krene. Imamo kvalitetu, sada će nam trebati još samo malo sportske sreće da ostvarimo svoj cilj. Naravno, prvi bi nam trebao biti minimalno sedmo mjesto kako bismo ušli u kvalifikacije za Olimpijske igre. To ne bismo trebali ispustiti, mada je kandidata za polufinale nekoliko.

Samo prvaci Svijeta ove kontinentalnih natjecanja sljedeće zime imaju izravan ulazak na OI. Dvanaest reprezentacija naći će se na olimpijskim kvalifikacijskim turnirima, a njihov ždrijeb održat će se nakon finala u danskom Herningu. Kvalifikacije će sigurno izboriti momčadi od drugog do sedmog mjesta na SP-u, a konačan poredak Mundijala će generirati plasman preostalih reprezentacija na olimpijske kvalifikacije. Tako će, ukoliko Europa bude dala pobjednika SP-a, prve dvije europske reprezenrtacije koje su ispod sedmog mjesta na SP-u također ući na kvalifikacije, dok bi u tom slučaju preostale četiri konfederacije kontinenata (Azija, Afrika, pan-Amerika i Oceanija) dobile po još jedno dodatno mjesto na kvalifikacijskim turnirima.

– Mislim da bismo te kvalifikacije u svakom slučaju trebali uhvatiti. Cilj ove generacije mora biti Tokio, ali smatram da i na ovom turniru možemo pokazati mnogo. Treba “na prevaru” prenijeti šest bodova iz prve skupine i onda si možete priuštiti jedan kiks u drugoj. Druga će biti paklena, tu su Nijemci i Francuzi, pa i Rusi kojima dajem prednost u odnosu na Srbiju”, kaže Valter.

Francusku i Njemačku Matošević vidi kao glavne favorite za naslov, premda neće otpisivati ni skandinavske momčadi.

“Danska, Norveška i Švedska će se iskrižati u drugom dijelu ždrijeba, bit će to veliki obračuni. Publika je igrač više u takvim situacijama, Nijemci će u tom njihovom dijelu također imati podršku sudaca. Francuska pak nije samo Nikola Karabatić. Vidjet će se da će i oni opet jurnuti na zlato. Tu sad uz Hrvatsku ima već šest-sedam kandidata, točno onoliko koliko treba za te kvalifikacije”.

Pripremne utakmice protiv Crne Gore i Italije ne treba uzimati za mjerilo uoči Mundijala.

“Mislim da su dečki odigrali dovoljno dobro te dvije utakmice da bi izbornik vidio što još treba popraviti. Rezultate nemojmo uzimati k srcu, dečki su bili u pripremama, a tko god poznaje Linu Červara zna kroz kakve pripreme njegovi igrači prolaze. Bilo je treninga i na dane tih utakmica, a pravu snagu Kauboja vidjet ćemo na SP-u”, za kraj će Matošević.