Slovenija koja je uvijek bila Vatrenima neugodan suparnik u Splitu je potpuno nadigrana, prijetio joj je pravi debakl. Bila je to najbolja igra Hrvatske u kvalifikacijama za SP

Bila je to večer sadašnjih i bivših igrača Hajduka. Gol Livaje, pa lijepa koprodukcija Perišić-Pašalić, te Vlašićev gol za 3:0. No, ne i za Torcidu i predsjednika Hajduka. Koji je umjesto lože izabrao – zapadnu tribinu. Službeni Hajduk (čitaj: Torcida) i HNS se još nisu pomirli, za to će ipak trebati puno više vremena.

Neki su se prije ove utakmice podjednako bojali Zlatka Dalića i Matjaža Keka. Prvog zato što već dugo muči i sebe i nas, a drugog jer je lukavi strateg koji zna složiti igru i od ‘skromnog materijala’. Izostanak Modrića, ozljeda za ozljedom i nervoza zbog slabije igre stvorili su “mutnu sliku”. Nedvojbeno, a to smo više puta na ovom mjestu napisali da Dalić u svojoj svlačionici ima puno jače pojedince od svih suparnika u ovoj skupini. No, oni su do poljudske večeri bili slabiji nego što zapravo jesu.

Trebala je Daliću jedna dobra utakmica, jer bio je već dulje vrijeme s pravom ‘na meti’. I upravo se to dogodilo u Splitu. Posebno su nadahnuti bili igrači koji su se rodili u Splitu ili ponikli u Hajduku. Hrvatska je bila brža, dodavanja su bila preciznija, riješenja u igri su bila lucidna, igrači su mijenjali strane. Jednostavno, kako je igra prolazila tako je Hrvatska rasla, a Slovenija je izgledala kao skupina igrača koja se prije utakmice prvi put srela.

Matjaž Kek je ozbiljan trener. Pokazao je to i nakon utakmice svojom reakcijom gdje je svjestan svoje odgovornosti. No, nikada nisam vidio niti jednu njegovu momčad ovako razbijenu i ovako rastrojenu. No, to je njegov problem.

Dalić je kupio mir kojeg nije imao prije ove tri utakmice, očito je ponovno pronašao i koheziju izvan travnjaka. Momčad ga je slijedila, a u rujanskoj akciji napravljen je gotovo odličan posao.

Rujanska berba (7 od 9 mogućih bodova) mogla bi biti vrijedna – SP-a u Kataru 2022.