Pobjeda mora biti odabir, ne mogućnost!

Reprezentacija 8. lis. 201723:07 > 23:48
Podijeli:
Izvor: Joosep Martinson/Getty Images

Hrvatska nogometna reprezentacija večeras od 20.45 igra susret posljednjeg kola kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Protivnik je Ukrajina u Kijevu, a cilj je izbjeći ispadanje i doći bliže Rusiji...

Gdje prestaje znanost, počinje mistika. Točnije, preneseno na završni kvalifikacijski cirkus, počinju problemi. Hrvatska se svekolika javnost, još do nedavno nije morala mučiti sa zbrajanjem i oduzimanjem bodova i golova, a na ljestvicu drugoplasiranih reprezentacija pogledali bi tek oni najpesimističniji. Island, pa Kosovo i Turska, a onda i Finska. Tek četiri od dvanaest, a moglo se i moralo bolje. I eto nas, od lagane pobjede nad Ukrajinom (1:0) golom Kalinića u ožujku, šest i pol mjeseci kasnije baš na dnu tog dokvalifikacijskog poretka.

U najavi ogleda s Finskom pisali smo o potrebitoj koheziji unutar momčadi. Nje nema, a da je tome tako znaju i oni koji su slučajno pogledali barem jedan fragment riječkog dvoboja. Kako će, i da li će uopće novi izbornik vratiti ono što je mjesecima tinjalo, najzanimljivije je pitanje. Na njega bi odgovor automatski trebao biti pozitivan, jer u suprotnom, Rusiju će vidjeti samo oni koji dođu do karata za sjedeća mjesta na tribinama. A to si hrvatski nogomet, najvjerojatnije – ne želi.

Novac

Da je stanje u centralnoj kući hrvatskog nogometa sve osim onakvog kakvo bi trebalo biti u jednoj od krovnih sportskih institucija u zemlji, također je već općepoznata činjenica. Upravo se predmet iz podnaslova vezuje za obvezu koju si je HNS već uračunao u razne bilance na kraju poslovne 2018. godine. Mogao je, bez puno okolišanja, jer smo nakon startnog remija s Turcima imali četiri pobjede zaredom. Samo su najpesimističniji gledali prema dolje, smjerom kojim je od islandskog lipnja sve i krenulo.

Nebitno je u stvari, koliko će milijuna koje valute uprihoditi u Green Goldu, ako ne uprihode ništa. Večerašnji sraz s Ukrajincima puno je više, a za neke je čak i sve osim nogometa. Tu plešu prvi snopovi novca za koje se valja izboriti. Tek onda spomenuti možemo krilatice poput nacionalnog ponosa, naboja, elektriciteta i galvanizacije na sportskom polju. To znaju i igrači kojima je ionako u posljednjih sedam mjeseci dozlogrdilo biti u medijskoj izolaciji.

Priče

Čim je Luka Modrić nakon Finske progovorio, stvari su postale jasne. Ante Čačić neće dočekati put u Ukrajinu. Dobro je, i može biti sretan zbog toga što je još u subotu imao priliku povesti reprezentaciju na zadnji riječki trening. Putevi su se tada razišli, a Zlatko Dalić počeo se pakirati. Ni on ne zna kud je krenuo, ali je srce zatitralo i rekao je – uzimam.

A uzeo je paklenski tešku odluku. Raštimani cirkuski bend treba unutar četrdesetak sati ponovo pretvoriti u filigranski precizan filharmonijski orkestar. Doduše, jedina stabilna partitura u kontinuitetu je ona prve violine, ali Luka Modrić ne može svirati sam ako mu desetorica ostalih prave distorzirane zvukove. I zato je važno pričati. I zato je šteta što su igrači pored novinara u zagrebačkoj zračnoj luci pred let u Kijev prošli kao pored turskog groblja. A trebali su reći što misle, sad više no ikad prije u zadnje četiri godine. Bilo je ovako pred Island u dodatnim kvalifikacijama za Brazil, samo što su tad bile i dvije prilike. Sad ima samo jedna, za to da se opet dođe do te dvije u doigravanju.

Nešto su ipak rekli – Dalić na aerodromu i na pressici na kojoj je pored njega sjedio Domagoj Vida. Hrvatski “Ukrajinac” trebao bi večeras biti više od djela, a manje od riječi. Sad svi gledaju na tablicu drugoplasiranih, a pesimističnih je sve više.

Činjenice

Ukrajincima nema Kravetsa i Ordetsa, vraća se Zinchenko, krpaju Rakitskog. U našim je redovima otpao Brozović, a Mandžukićev je nastup pod velikim upitnikom. Vraća se Badelj koji je odslužio kartone, a tko zna koliko ih je još više ili manje spremno. Jedno je jasno, svi će morati dati maksimum u energetskom smislu.

Ipak, sukus svega je da treba zaboraviti sve ono što nema veze s nogometom. Obući taj dres, pogledati se međusobno i krenuti. Mač u zube – to je jedini način za izboriti dodatne kvalifikacije. Nebitno je hoće li bod biti dovoljan ili ne, važno je dobiti još mjesec dana života. Nećemo spominjati mogućnosti Kosova na Islandu, svi gledaju u poredak drugih. A broj pesimističnih i dalje raste.