HRVATSKI DERBI: Veliko prijateljstvo ostaje po strani!

Hrvatska 22. stu 201911:29 > 11:45
Getty Images

Današnji derbi Dinama i Hajduka bit će obilježen velikom neizvješnošću, ali i jednim prijateljstvom koje će na 90 minuta borbe na Maksimiru biti ostavljeno po strani

Getty Images

Utakmice između Dinama i Hajduka uvijek treba promatrati u posebnom kontekstu. Bilo da se igra u Kupu, da je prijateljski susret ili da ova dva suparnika na tablici dijeli dvadesetak bodova i prvenstvo je već riješeno, ovaj susret nikad nije još samo jedna utakmica.

Srećom, današnji derbi Dinama i Hajduka na Maksimiru bit će obilježen velikom neizvješnošću. Modri Majstorima s mora na tablici ‘bježe’ tek četiri boda, i bez obzira što Splićani imaju susret manje, rijetko kad imamo priliku gledati najveći hrvatski derbi u kojem su oba sastava na samom vrhu i s tako malom međusobnom bodovnom razlikom.

Osim činjenice da je Hajduk veći dio dosadašnjeg prvenstva proveo na čelu tablice, te činjenice kako su u prvom susretu na Poljudu srušili Modre 1:0, ovaj susret obilježen je i jednom zanimljivom pričom dvojice individualaca, jednog iz Dinamove i jednog iz Hajdukove svlačionice.

Radi se o ubojitom napadaču Dinama i novoj zvijezdi Vatrenih Bruni Petkoviću, te stoperu i ovoljetnom pojačanju Hajduka pristiglom iz velikog Milana, Stefanu Simiću.

Ovaj hrvatsko – češki dvojac dijelio je svlačionicu u talijanskom drugoligašu Vareseu prije točno pet godina. Petković je 1. rujna te 2014. godine kao igrač Catanije stigao na šestomjesečnu posudbu i zadržao se do veljače iduće godine. Simić je pak stigao mjesec dana ranije od Brune i u Lombardiji se zadržao godinu dana prije no što su ga ‘Rossoneri’ povukli nazad u svoje redove.

I dok su ova dvojica mlada i tada poprilično neiskusna nogometaša tražila svoje mjesto pod suncem u svijetu nogometa, u podnožju planine Sacro Monte di Varese, gdje je smješten ovaj simpatičan gradić sa sjevera italije, rađalo se veliko i do dan danas čvrsto prijateljstvo.

I Petko i Simić uglavnom su sjedili na klupi, a u iščekivanju svoje prilike na službenim utakmicama počeli su se sve više družiti na treninzima, pa i u slobodno vrijeme. Poveznica je bila očita. Bruno je rođen i odrastao u Hrvatskoj, a Simiću su pak, iako je odrastao u Češkoj, otac i majka odmalena usadili ljubav prema Hajduku. Tata Radoje je bosanski Srbin iz Prijedora, a pokojna majka Suzana bila je rođena Zagrepčanka. Slobodno je vrijeme ljeti, kad bi dopio dopust iz praške Slavije gdje je trenirao od 15. godine, provodio u vikendici roditelja na Supetru na Braču, pa je nerijetko znao svratiti do Poljuda da uživo iskusi tu čudesnu atmosferu o kojoj mu je stari kao klincu stalno pričao.

Zanimljiv fakt je i da je Simić, iako je od malena bio njen član, za seniorsku momčad Slavije odigrao samo jednu jedinu utakmicu. Znate li koju? Upravo protiv Hajduka, kad su ‘bili’ slavili 100. obljetnicu kluba. Simić je tada dobro odradio svoj posao, Slavijina mreža ostala je netaknuta, Hajduk je primio dva pogotka. 

No, da se vratimo na povezanost dvije ponajveće uzdanice iz dva rivala. Veliko prijateljstvo, reći će Simić, ni dan danas ne kopni. Za svog prijatelja Petkovića ima samo najbolje riječi, pa će tako reći kako nije nimalo iznenađen što je procvjetao u Modrima, a što se tiče navodnog interesa Barcelone, kaže ‘Želim mu svu sreću’. Sreću mu međutim, zasigurno neće poželjeti danas, kad će mu hrvanje s robusnim napadačem od 18 sati biti glavna zadaća na Maksimiru. S obzirom na Petkovićevu klupsku i reprezentativnu formu, slobodno možemo reći, nimalo laka zadaća!