Siguran sam da će igrati u velikom klubu - rekao je redakcijski kolega

U Krasnodaru je Joško Gvardiol jednu loptu morao izbaciti nogom, izabrao je glavu, ali ne naprijed, nego unatrag je trebala odletjeti. Nažalost po Dinamo to je otišlo na noge zelenima koji su to kaznili.

Na stolu je bio papir s potpisom Marcela Bielse.
“Ponuda Leedsa je malo bolja od Leipzigove, Dinamu se to više sviđa, ali ja bih osobno da ode u Leipzig”, govorio je tata Joška Gvardiola.

Nije li ipak bolje za obrambenog igrača da ode u Englesku?
“Tamo bi mu se manje praštale pogreške”, dodaje tata.

Na kraju se ipak poslušalo – oca. Joško i njegov otac imaju divan odnos. Tata, koji je u životu osjetio što je težački rad ima u sina veliko povjerenje. Iako će za njega reći da je uvjeren kako će njegov Joško biti upamćen kao veliki obrambeni igrač, znam koliko mu je bilo teško nakon što je Joško napravo klasičan mladenački kiks. Koji se, doduše ne bi tolerirao nekom drugom, starijem nogometašu. No, oni koji ga pomnije prate ustvrdit će da je njegov nogometni razvoj i korak u naprijed rapidan.

“Nisam vidio obrambenog igrača koji se tako dobro postavlja, čiji je pas posve precizan, koji zna i čitati i predviđati situacije. Siguran sam da će biti ozbiljan reprezentativni stoper, siguran sam da će igrati u velikom klubu, uvjerava me redakcijski kolega koji ne propušta ni jednu Dinamovu utakmicu.

Gvardiol će pamtiti Budimpeštu i Krasnodar. Dvije pogreške koje se pamte, ali i dva trenutka iz kojih se najbolje može naučiti lekcija. Leipzig je odlučio Joška ostaviti do ljeta u Maksimiru, ali svjesni su svi da će biti pod posebnom lupom. Svaka nova utakmica, posebno europska i novi je test. Znam da Joško nije poletio, znam da mu je nogomet sve. No, dječje bolesti treba preboljeti. I zato ću se kladiti na njegov broj. Pamtit ćemo njegovu karijeru.