Preokretom u drugom poluvremenu nad Varaždinom (4:2) Hajduk je odradio i posljednju provjeru uoči nastavka sezone, no trener Valdas Dambrauskas ne može biti posve zadovoljan stanjem u kojem njegova momčad dočekuje gostovanje u Šibeniku.

Široki Brijeg 2:1, Velež 1:1, Varaždin 4:2. To je Hajdukova bilanca prijateljskih utakmica tijekom ovih improviziranih zimskih priprema koje je prvotno trebao odraditi u Portugalu protiv puno jačih suparnika.

Možda je ovako i bolje, jer da je Hajduk zaista igrao kako se planiralo protiv Ajaxa, Servettea i praške Slavije, možda bi prošao puno gore. Barem u ovim izdanjima koje je pokazao protiv pete i osme momčadi BH Premijer lige te hrvatskog drugoligaša.

Ako zbog izvedbe protiv Veleža Valdas Dambrauskas nije bio zadovoljan, i to nije krio, nakon prvog poluvremena s drugoligašem Varaždinom Litavac je zasigurno bio posve ljut. Iako je Hajduk poveo ranim golom Ljubičića, ostatak poluvremena odradio je vrlo loše.

Hajdukovci su djelovali kao da ih je netko dignuo s ručka i prisilio da istrče na travnjak. Trčkarali su, bili pospani i nonšalantni, pogotovo u obrani. Lovrencsics se mučio s Vukom, koji je izgledao poput europskog igrača, stoperi Elez i Katić bili su nesigurni, veznjaci nisu pomagali…

Varaždin je okrenuo na 2:1 i slobodno mogao zabiti i još koji gol više. Sjajno se otvarao iz obrane i kontrama uništavao Bijele koji su u napadu, nakon tog pogotka Ljubičića, bili anemični i jalovi. Kao da su, barem podsvjesno, domaćini štedjeli energiju za subotu kada nastavljaju prvenstvo gostovanjem u Šibeniku.

U nastavku Varaždin očekivano nije mogao zadržati tempo iz prvih 45 minuta, a Hajduk je određenim ulascima novih igrača dobio na energičnosti. Očito je i Dambrauskas podigao glas u svlačionici. Obrana se učvrstila, pa se počelo otvarati i u napadu. Prvenstveno zahvaljujući kome drugome nego Marku Livaji. Nakon što je najbolji igrač Hajduka asistirao Ljubičiću za prvi gol, iz slobodnjaka je izjednačio na 2:2, asistirao i Kačanikliću za 3:2, a onda i začeo akciju za 4:2 kada je poentirao Mlakar.

U odnosu na Velež Hajduk je napredovao što se tiče realizacije, ali je pretjerana ovisnost o Livaji ostala, kao i problemi u obrani. I ne mislimo tu pritom samo na zadnju četvorku, već na cijelu momčad jer obrana kreće od najisturenijeg igrača. Opet je suparnik stvorio Hajduku previše prilika, opet se dogodio čak i autogol poput ona tri protiv Lokomotive krajem jeseni… Takve greške i poklone te nepovezanost linija Dambrauskas barem za sada nije uspio do kraja ‘ispeglati’.

OK, netko će reći da su ovo samo prijateljske utakmice. I jesu. Ali, ako se neke stvari uporno ponavljaju ne samo u natjecateljskim već i u pripremnim dvobojima, onda to svakako mora brinuti trenera.

Usprkos blijedom prvom poluvremenu s Varaždinom, ne bi trebalo doći do značajnih rošada u početnoj postavi za Šibenik. I dalje dileme ostaju iste. Jedna je na zadnjem veznom (Grgić, Fossati, Vuković, Atanasov), a druga na desnom krilu (Ljubičić ili Mlakar). Ostale pozicije čine nam se sigurne.

Još nekoliko dana Dambrauskas ima za uvježbavanje završnih detalja, a onda u subotu 29. siječnja na Šubićevcu protiv Šibenika kreće drugi dio sezone. Velike ambicije ima Hajduk, napada oba domaća trofeja. Osvajanje Kupa je minimum, ima polufinale i eventualno finale kod kuće i sve posloženo da Rabuzinovo sunce pospremi u svoju vitrinu, a u prvenstvu mu je naravno cilj što duže ostati u igri za naslov.

Nije Hajduk sam u toj igri, dapače. Trenutno najlošije stoji jer zaostaje pet bodova za Dinamom, Rijekom i Osijekom. U tom je kontekstu važan pogled na njegove prve četiri utakmice ove zime.

Nakon Šibenika gostuje i kod Gorice, onda doma dočekuje Slaven Belupo, pa gostuje kod Hrvatskog dragovoljca. Nema tu puno komplikacija, Hajduk mora uzeti svih 12 bodova prije Jadranskog derbija s Rijekom na Poljudu 26. veljače.

Sve manje od toga značilo bi povećanje zaostatka za liderima i kompromitiranje utrke za naslov, a to je luksuz koji Hajduk u ovoj sezoni s enormnim ulaganjima i rizicima jednostavno nema.