10 razloga zašto je Novak Đoković neosporno (jedan od) najveći(h) ikada

Osvajanjem Rolan Garosa Novak Đoković je ispisao nove stranice teniske istorije i to je činjenica koju zna čitav teniski svet. 
Međutim, za razliku od mnogih igrača koji su pre njega uspevali da, na neki način, uđu u red velikana, Novak (još) nije dobio zasluženo poštovanje „elitnih predstavnika“ teniske javnosti. To se pre svega odnosi na armiju teniskih komentatora, dakle nekadašnjih velikih igrača, danas „uglednih“ novinara, čiji je posao (bar je to mišljenje autora) da objektivno izveštavaju i analiziraju aktuelne trendove u „belom sportu“. 
Naravno, prvo ime koje svima pada na pamet je nekadašnji osvajač Gren slemova, sada komentator na Eurosportu, Šveđanin Mats Vilander, ali i ostali pripadnici branše i dalje imaju veliku zadršku kada treba priznati da je Srbin napravio nešto veliko. Gotovo po pravilu pred svako gren slem finale ulogu favorita daju njegovom protivniku, iako je Novak već izvesno vreme prvi igrač sveta, a posle meča uglavnom govore o propustima protivnika a ne o sjajnoj Novakovoj igri.
Zbog čega je to tako, teško je reći sa sigurnošću. Da li zato što dolazi iz male, siromašne zemlje, a tenis se percipira kao sport „velikih“ i „bogatih“, ili što je drugačija pojava u odnosu na prethodne velike šampione, tek jasno je da Novak ne uživa ni približne simpatije u tom krugu ljudi, kao na primer Federer ili Marej. 
Možda je jedini izuzetak Džon Mekinro, koji je više puta prognozirao veliku karijeru Srbinu i to kada nije bio ovako dominantan i izražava divljenje prema onome što radi. To i ne treba da čudi, jer je Mekinro poznat kao jak individualac, koji nije opterećen „kategorizacijom“ poput pripadnosti naciji, ideologiji i slično, već čoveka gleda kao individuu, ili mu se sviđa ili ne. Sa druge strane, orkestriran stav ostatka „ekipe“, nameće zaključak da možda to i nije njihovo mišljenje, već da je to mišljenje koje mora da se iskazuje.
Bilo kako bilo, Novak Đoković jeste velikan ovog sporta i to u najužem smislu te reči (među pet igrača svih vremena) i legitiman pretendent da bude proglašen najvećim svih vremena. Za ovu tvrdnju postoji bar 10 neoborivih razloga.
1. Osvojio sva četiri Gren slema. Titulom na pariskoj šljaci Novak Đoković postao je tek osmi igrač koji je u karijeri osvojio sva četiri najznačajnija teniska turnira, što ga po prirodi stvari stavlja u red najvećih. Tako nešto nisu postigli veličine poput Pita Samprasa, Džona Mekinroa, Borisa Bekera, Stefana Edberga, Bjerna Borga, pa i već spominjani Vilander i mnogi drugi, što najbolje pokazuje koliko je to teško ostvariti. To znači da je Novak dokazani univerzalac koji najbolji tenis može da pruža na svim podlogama, a od toga nema bolje.
2. Vlasnik je sve četiri Gren slem titule. Kada na wikipedia ili bilo kom drugom sajtu otvorite rubriku tenis i Gren slem, videćete da je šampion sva četiri jedan čovek – Novak Đoković. Tu čast imali su još samo dvojica tenisera, Don Badž i Rod Lejver. Pre Đokovića, poslednji teniski „imperator“ bio je Rod Lejver još davne 1969. što samo pokazuje koliko je teško uraditi, ono što je Đoković uradio u nedelju. 
3. Osvojio 12 Gren slemova. Trijumfom u Parizu Đoković je došao na deobu četvrtog mesta na večnoj listi, sa Rojem Emersonom. Ispred su samo Federer, Nadal i Sampras, ali ovakvim tempom, realno je očekivati da Novak već 2018. može da sruši Federerov rekord od 17 najvećih trofeja. 
4. Započeo 203. nedelju na vrhu ATP liste. Srbin je tek peti čovek koji je 200 i više nedelja na mestu broj 1, a kakvu bodovnu razliku ima u odnosu na drugoplasiranog sigurno će biti broj 1 makar do Australijan Opena i to ako ništa ne uradi u narednih sedam meseci, ili negde oko 30 nedelja. Rekorder je Rodžer Federer sa 302 nedelje provedene na vrhu, što znači da je Novaku potrebno nešto manje od dve godine da i u toj kategoriji postane rekorder, a s obzirom da je sadašnji broj 1 tek napunio 29 godina, a da Federer ima 35, kako igra Srbin, veoma je izgledno da obori taj rekord.
5. Najviše osvojenih mastersa. Novak Đoković osvojio je do sada 29 titula na turnirima iz serije 1.000, popularnih mastersa (kakav im je ranije bio naziv), što govori o jasnoj dominaciji. Prošle sezone osvojio je čak šest titula na turnirima serije 1000, što niko nikada nije uradio u sezoni i to je dokaz kontinuiteta Srbina, da je u stanju gotovo svakog dana u jednoj kalendarskoj godini da pruži maksimum, ili bar onoliko koliko je dovoljno da se pobedi bilo ko. Nije zgorek istaći da je jedini teniser sa osam različitih masters turnira i nedostaje mu samo Sinsinati da bi kompletirao kolekciju. 
6. Osvojio pet završnih mastersa. Završni masters turnir smatra se petim Gren slemom i Novak ga je osvojio pet puta, samo jednom manje od rekordera Rodžera Federera. Ipak, za razliku od Švajcarca, on je četiri puta uzastopno slavio i kako je krenuo, na dobrom putu je da obori i ovaj rekord.
7. Fali mu samo olimpijsko zlato. Samo jedan igrač u istoriji tenisa uspeo je da osvoji sve najveće teniske titule u koje se ubrajaju sva četiri Gren slema, završni masters, Dejvis kup i olimpijsko zlato u singlu (jer je tenis ipak individualni sport), a to je Andre Agasi. Novaku Đokoviću i Rodžeru Federeru fali olimpijsko zlato, za koje će se boriti u Rio de Žaneiru u avgustu, dok Nadalu fali završni masters. Novak je ove godine u najboljoj formi i ima sve predispozicije da slavi u Brazilu, čime bi osvojio jedinu veliku titulu koja mu nedostaje.
8. Bolji od svih rivala. U eri izuzetnih igrača, u kojoj su sedmorica aktivnih osvajali Gren slem titule, a čak petorica to činila dva puta i više, Novak sa svim najvećim rivalima ima pozitivan skor u međusobnim duelima. To nije ni Federer imao na vrhuncu dominacije, jer je Nadal od starta imao tu prednost. Posebno je impozantna statistika u duelima sa vršnjakom i, u ovom trenutku najvećim rivalom, Endijem Marejem, sa kojim ima skor 24-10. Na Gren slem turnirima taj odnos je 9-2, a u Gren slem finalima 5-2, pride tri godine Marej ne zna za pobedu na najvećim turnirima, a svaki put kada su se sastajali u tom periodu „Vilanderov kružok“ proglašavao je Mareja za favorita?!
Takođe treba istaći da je Novak najveće rivala uspevao da pobedi na „njihovom“ terenu. Đoković sa Federerom, kraljem Vimbldona, ima pozitiva skor 2-1 i to je obe pobede ostvario u finalima, dok je jedini teniser koji je pobedio zdravog Nadala na šljaci Rolan Garosa (svi znaju da je Soderling 2009. iskoristio načetu povredu kolena Španca). Novak je „kralja šljake“ pobeđivao na zemljanoj podlozi ukupno sedam puta, čime niko ne može da se pohvali. Ali se Srbin pokazao kao neko ko ume da čuva svoje „dvorište“, pošto na „njegovom“ Australijen Openu, gde je rekorder sa šest titula, u 10 mečeva protiv Nadala, Federera i Mareja izgubio je samo jednom i to od Federera 2007. u prvom sudaru sa jednim od ova tri igrača.
9. Može do Gren slema. To su samo dva igrača uspela, Don Badž i Rod Lejver dva puta. Džim Kurijer je 1992. osvojio Australiju i Rolan Garos, ali realno Novak Đoković je prvi igrač, još od samog Lejvera 1969. za koga se može verovati da to može da ostvari, da u jednoj kalendarskoj godini osvoji sva četiri Gren slema. Bilo je igrača koji su osvajali po tri u godini, poput Federera i Nadala, ali za Federera je neprelazna prepreka bio Nadal na Rolan Garosu, a za samog Nadala nemogućnost da cele godine igra na najvišem nivou. Novak sve to ima, a sada ima i zamajac u vidu osvojene dve titule i fantastične forme, pošto trenutno deluje nepobedivo, a i nema pritisak kakav je imao u Parizu, jer već zna kako se osvajaju Vimbldon i US Open. Plus, realno nema takmaca na ovim podlogama koji bi mogli da ga ugroze.
10. Potpuno drugačiji od drugih. Ovo možda i najviše nervira „Vilanderov kružok“. Novak je retka pojava, ne samo u teniskom svetu, već i u čitavom svetu profesionalnog sporta. Psihološki je neverovatno jak, jer je nebrojeno puta preokretao mečeve, pa i protiv najvećih rivala i to u završnicama Gren slemova (dovoljno je samo setiti se onog riterna u polufinalu US Opena 2011. protiv Federera). Retko inteligentan, što se vidi po taktičkoj pripremi za svaki meč i raznovrsnosti rešenja koje ima, što nijedan drugi protivnik nema. Voljan je da napreduje svakog dana (dovoljno je videti njegove voleje 2010. i sada). Iznad svega, njegov fer plej odnos prema svim protivnicima (nije rekao nijednu ružnu reč, niti odgovorio na prozivke istom merom, iako ih je bilo od svakog igrača), ali i prema publici, koja na velikoj većini terena (osim u Kini), redovno navija protiv njega. On joj se uvek zahvaljuje i govori na njenom jeziku, što je dokaz ogromnog poštovanja i zbog tog odnosa „ko tebe kamenom, ti njega hlebom“, za koji često nema razumevanja ni u najbližoj okolini, pokazao je da je jedinstvena pojava, da nema takvog na ATP turu i da takvog nije ni bilo, a to je valjda i najvažniji preduslov da bi bio najveći svih vremena.
P. S. Nije samo „Vilanderov kružok“ taj koji uskraćuje zasluženo poštovanje prema Novaku Đokoviću. Mnogo je takvih i u njegovoj zemlji, kojima smeta njegov uspeh i želja da se savladaju sve prepreke, što i nije odlika većine njegovih zemljaka, pa potežu priču o „porezu“ i slične. Novak i njima okreće obraz, jer za razliku od nekih njegovih kolega, nikada ne propušta priliku da istakne odakle je i to sa ponosom čini, a to danas nije lako kada si Srbin među ajkulama sa Zapada.