FA Kup – Čista magija!

Kada
vas neko pita zašto volite FA kup, samo mu pokažite rezultate od subote, 24.
januara 2015. Dalje objašnjavanje neće biti potrebno.

U
samoj osnovi sporta jeste takmičarska motivacija, nada slabijeg da će tog dana
i na tom mestu pobediti jačeg, potreba jačeg da se iz okršaja u okršaj
dokazuje. Globalnu popularnost fudbala sociolozi obrazlažu postojanjem dva
faktora:

1. od
svih sportova iziskuje najmanje opreme i uslova da bi se igrao;
2. Zbog načina na koji se računa rezultat pruža najveću verovatnoću da slabiji pobedi
jačeg

Priča
o  Davidu i Golijatu jedna je od onih koje
milenijumima izazivaju osmeh odobravanja na svakom kraju planete. Mnogo
decenija od danas ljubitelji engleskog fudbala sećaće se ovog vikenda jer ovoliko
oborenih Golijata na gomili nikada nije bilo.

Četvrta
runda FA kupa je počela šokom i nastavila se upravo tako. U prva 24 sata
odigrano je 12 od 16 utakmica, a prolazak u sledeću rundu nije izborio nijedan
od najboljih 12 klubova u Premijer ligi. Od osam ekipa koje su se u subotu
uveče već plasirale dalje najbolje rangiran bio je Kristal Palas,
trinaestoplasirani tim elitnog ranga. Preostala dva učesnika PL koja idu u
osminu finala su već sledeći na listi Vest Brom i poslednji na tabeli – Lester
Siti.

Od
vodeće dvanaestorke sedam timova je već do tada ispalo (dva u prošlom, pet u
ovom kolu), dva (Mančester Junajted i Liverpul) imaju još jednu šansu protiv
nižerazrednih rivala, a tri (Arsenal, Vest Hem i Stouk) su šansu imala u
nedelju i ponedeljak. Očekivani ishodi nedeljnih utakmica nisu promenili
suštinu.

Ceo
svet momentalno je reagovao na zbivanja u kupu (tome je doprineo i gotovo
simultani kolaps favorita u drugim poluvremenima), društvene mreže bile su
bukvalno zatrpane komentarima na tu temu. 
I svi su bili zadovoljni.

Kada
jedan od velikana doživi neuspeh, to je odlična prilika da se svi ostali dobro
zabave a sramota ostaje samo gubitnicima. Kada ovoliko velikih istovremeno
poklekne, jedino što mogu je da sa osmehom prihvate poraz i čestitaju rivalu.
Baš kako je to uradio Žoze Murinjo, koji je posle meča ušao u svlačionicu
Bredforda i stisnuo ruku svakom članu tima i stručnog štaba kluba iz Jorkšira.

„Ovo
je fudbal“, rekao je kratko Murinjo. Dan ranije on je pred novinarima izjavio
da nikad ne bi ušao u takmičarski meč sa planom da izgubi i tako sebi olakša
posao u drugom takmičenju. Rekao je da bi poraz smatrao sramotom, i upravo tu
reč je ponovio nekoliko puta u subotu uveče.

„Ali
istovremeno sam zadovoljan, ovakve pobede trećeligaša su dobre za fudbal“, kaže
Žoze.

U
pravu je, bez ikakve dileme. Novac koji je preplavio vrhunski fudbal napravio
je preveliki jaz. Treba li bolji podatak od toga da je Kembridž Junajted u
prošloj sezoni zaradio 1.6 miliona funti (za godinu dana), a da će mu 0:0 u
petak obezbediti 1.7 miliona od karata za revanš na Old Trafordu (klubovi dele
prihode ranopravno). U takvim okolnostima svi pomalo pogubimo osećaj i dobro je
da se ovakvi vikendi dešavaju ponekad da bi nas podsetili da stotine miliona ne
garantuju uvek uspeh u 90 minuta fudbala. Na tome se i zasnivafilosofija kup
takmičenja.

Engleski
fudbal ove sezone i inače je mnogo ujednačeniji i u odnosu na ostale vodeće
lige i u odnosu na prethodne sezone.Vidi se to i sa tabele, na kojoj se
Sautempton, Vest Hem, jedno vreme i Svonsi nose sasvim ravnopravno sa timovima
koje smo navikli da gledamo u vrhu, ali i kroz statistiku.

Ako se
kao kriterijum uzmu pobede sa više od tri gola razlike, Premijer liga ih je do
sada videla samo 6, ni puna tri procenta (od 220 mečeva). U ovom veku to je
daleko najmanje, samo u 2003. se udeo ubedljivih pobeda spustio ispod 5 posto.Čak
i takički odgovorni Italijani dozvoljavaju duplo veći procenat „gaženja“, a u
Primeri se svaka jedanaesta utakmica završava katastrofom poraženih.

Oni
koji pažljivije prate zbivanja ispod prvog ranga mogli su da predvide neke od
čudnih rezultata iz ove sezone, jer su su ih napravili klubovi u usponu. Midlzbro sa Aitorom Karankom igra
odličan fudbal i deluje kao najozbiljniji kandidat za povratak u Premijer ligu.

Karanka,
koji je posao učio u Madridu (gde mu je šef neko vreme bio i Murinjo), potpuno
je promenio filosofiju kluba sa severoistoka, paralelno je iskoristio
poznavanje španskog tržišta da dovede nekoliko jeftinih, a dobrih igrača.

Iza Bredfordovog uspona takođe stoji
menadžer. Kada ih je u avgustu 2011. preuzeo Fil Parkinson bili su kandidati za
ispadanje iz četvrtog ranga, imali su tim koji je jedan od potpredsednika kluba
nazvao najslabijim u istoriji i praznu kasu.

Parkinson
je preokrenuo sve i sastavio kockice za čudesnu sezonu 2012/13, kada su stigli
do finala Liga kupa (prvi četvrtoligaš kome je to uspelo još 1962). Na putu ka
Vembliju Bantamsi su srušili tri premijerligaške ekipe – Vigan, Arsenal i Aston
Vilu, pokazavši neverovatno samopouzdanje – prva dva rivala eliminisali su na
penale, a Vilu posle dva meča u polufinalu. Finalnih 0:5 protiv Svonsija nije
ih uplašilo, u ligi su stigli do plej ofa i na povratku na Vembli pobedili Nortempton
3:0 i izborili promociju.

Godinu
posle Bredforda dvostruku posetu Vemblija doživeo je i Kembridž Junajted, koji je tamo dobio oba meča. Ekipa koju uspešno
vodi Ričard Mani izborila je promociju u Ligu 2 savladavši Gejtshed 2:1, a FA
trofej ubedljivim trijumfom nad Gosportom – 4:0.

Među
timovima ispod Premijer lige već dugo najuspešniji u kupovima je Šefild
Junajted. „Oštrice“ su tim sa bogatom istorijom, a u poslednjih godinu dana
stigli su do polufinala FA kupa, pa to ponovili u Liga kupu. To nije neobično,
jer je u prethodnih 20 godina tim sa Bramol Lejna imao još četiri polufinala
nekog od domaćih kupova. Njima je uvek problem bilo održavanje forme na nivou
cele sezone, a ne koncentrisanje na pojedinačne utakmice, pa su posle Premijer
lige u 2007. došli do 4 vezane sezone u trećem rangu.

Uspesi
tih klubova očigledno nisu slučajni, ali daleko od toga da protiv nekoliko
najvećih u zemlji oni ulaze kao ravnopravni rivali. Ali fudbal i gledamo
nadajući se iznenađenjima. Zato je ovaj kup-vikend poseban i ostaje u istoriji.