Odlučio sam napisati pismo Juppu…

Vedran Ljubej 2. svi 201815:30 > 15:33
David Ramos/Getty Images

Naš bloger ima malo drukčiji pogled na trenutak sinoćnje utakmice kojeg svi ističu kao presudan za konačni rasplet dvoboja Reala i Bayerna. Odlučio ga je podijeliti s vama...

David Ramos, Getty Images Sport

“Riječima se ne može opisati koliko sam razočaran što smo ispali iz polufinala. Očajnički smo željeli doći do borbe za trofej, dali smo maksimum, a onda mi se dogodila nepotrebna greška. Moja greška. Kako, ni sam ne znam objasniti. Žao mi je suigrača i navijača”,napisao je neutješni golman na Instagramu.

Trenutak je to koji će dugo pamtiti i nitko sad neće voditi računa o tome da je imao jako dobru sezonu na vratima Bayerna, da je i više nego dostojno zamijenio Neuera, kojeg nema već dugo, dugo… I nitko od drugih rezervnih opcija nije dobio priliku pored Svena, a što mislite zašto?

No, dogodio se jedan trenutak zbog kojeg će krenuti rasprave, a mnogi će sliku o ovom igraču početi graditi na temelju te jedne pogreške. Fatalne, ali budimo pošteni i pogledajmo što se zapravo dogodilo u toj akciji

Sve je krenulo strašnim zonskim presingom Reala na lijevoj strani terena. Tri igrača Bayerna bili su kvalitetno okruženi trima igračima Reala, loptu u nogama uz lijevu aut-crtu (iz njegove perspektive) držao je Tolisso, pokušao je krenuti prema naprijed, ali izravno na njega krenuo je Kroos.

Francuski igrač je uzmaknuo u “rikverc”, ali tamo je odmah naišao na Ronalda i Asensija, koji su “u kavezu” držali spomenuta dva Bayernovca.

https://www.instagram.com/p/BiRMk6aBeUN/

Dok je postao svjestan klopke u koju je upao, Tolisso je već imao Kroosa na leđima i morao je brzo nešto napraviti s loptom kako Realov pressing ne bi urodio oduzetom loptom i vjerojatno opasnom situacijom koja bi uslijedila, s obzirom na broj tijela u bijelim dresovima koja su se nalazili u neposrednoj blizini.

Tolisso je reagirao u trenutku, Hummels je bio odsječen i nije dolazio u obzir, u samo nekoliko desetinki sekunde igrač s loptom postao je svjestan da mu je jedina opcija Sven Ulreich.

Uputio mu je loptu iz očaja, na što vratar nije bio pripremljen jer se sve rasplelo vrlo neočekivano. Kako to biva u neočekivanim situacijama, tijelo i um nisu baš pod maksimalnom kontrolom i tada se događaju pogreške. Sugerira to i izjava velikog Olivera Khana koju ćete pronaći u donjem tweetu.

Je li ‘paceraj’ Ulreicha o kojemu danas svi pričaju kao presudnom trenutku utakmice, odraz njegove igračke nedorečenosti ili posljedica nečeg puno većeg i jačeg?

Moje mišljenje, a pokušavam ga predstaviti na kvalitetan način, jest da je u pitanju to drugo. Sustav Reala radio je fantastičan posao u prvim sekundama drugog poluvremena, sekvencu pressinga koju su napravili trebalo bi pokazivati na predavanjima diljem svjetskih konferencijskih dvorana.

A što je osnovna zamisao, cilj, smisao pressinga? Pa upravo ovo što se dogodilo sinoć – iznuditi paničnu reakciju obrane i pogrešku suparnika! Ulreich je dramatično pogriješio, ali ne zato što je spavao, što nije bio koncentriran na utakmicu ili što je opušteno ušao u loptu koju je htio izbiti na pomalo nezgrapan način.

Ništa od toga nije bio razlog zašto je do lopte prvi došao Benzema i napunio ispražnjenu mrežu za 2:1 u 46. minuti utakmice. To bi bili jedini razlozi koje bi pravi analitički umovi smjeli prihvatiti kao važeće, dok traže načine da poprave stvari za ubuduće…

Sven Ulreich izgledao je kao najveći početnik zato što je sustav Reala napunio uši vodom cijeloj zadnjoj liniji suparnika. Kao kada lijevi stoper “zaboravi” svojeg igrača zato što su protivnički igrači kroz nekoliko uspješnih dodavanja prisilili istog da pokriva prostor koji nominalno nije njegov (khm, Lovren).

I nije problem što je danas Ulreich kamenovan i što će zbog ovog trenutka imati velike traume do kraja karijere. Problem je što će velika većina nogometnih djelatnika u takvom ishodu situacije tražiti uzrok konačnog ishoda, a to je naprosto pogrešno. Ne može biti i crno i bijelo. Istina je jednoznačna i nikada nije ‘u sredini’.

Real je svojom kvalitetom natjerao suparnika na pogrešku, i treba mu to priznati. Nije sramota, uostalom riječ je o serijskom otimaču europskog trofeja.

A kad se na pravi način izvrši dijagnostika neuspjeha, lakše se dolazi do budućih uspjeha.
Veliki nogometni um Juppa Heynckesa sigurno to zna, ali trebalo bi ga podsjetiti. Jer ni on se nije uspio iskontrolirati da sve svoje probleme svede na nekoliko izdvojenih pojedinosti. Tako je lakše nositi se s posljedicama, ali nije ispravno. I zato ću mu napisati pismo.

Lieber Jupp…