Bili smo u prvoj hrvatskoj sobi za VAR – kakav će biti?

Vedran Ljubej 8. sij 202017:26 > 17:26
Vedran Ljubej

Pred vama je detaljna ANALIZA hrvatskog VAR-a u kojoj naš komentator ističe najveće prednosti i nedostatke. Ali, najprije podvlačimo da se u Hrvatskoj NEĆE prikazivati snimke na semaforima i video ekranima! Sve utakmice snimat će se sa 6 kamera, a VAR soba/kola bit će postavljena blizu stadiona....

Vedran Ljubej

U kasnijem dijelu teksta pronaći ćete 4 problema i 6 prednosti hrvatskog VAR-a…

Dobar dio dana proveo sam u sesvetskom Sava centru, u čijoj dvorani za prezentacije je HNS komentatorima i novinarima predstavio sustav VAR koji će od proljetnog dijela nogometnog prvenstva Hrvatske biti sastavni dio natjecanja.

Tko je sve govorio i o čemu možete nešto detaljnije saznati ovdje. Kazat ću samo da se odazvao respektabilan broj kolega i ono što je posebno važno – sportskih komentatora.

Taj element priče o VAR-u u Hrvatskoj izrazito je važan i djelatnicima našeg nogometnog saveza, stekao sam taj čvrsti dojam. Stalo im je da se vama čitateljima, vama gledateljima odluke koje se donose na licu mjesta interpretiraju na adekvatan način.

Ideja je jasna – od implementacije ovog sustava u lige diljem svijeta, došlo je do brojnih poteškoća, nejasnoća, nedefiniranosti, nepreciznosti, nekonkretnosti… Moj osobni dojam jest da se u ovu priču, na globalnoj razini, ušlo navrat nanos, po principu ‘ki bi da bi’, s metodom pokušaja i pogrešaka. Razlike u primjeni su, naravno, dramatične. Tako se iz tjedna u tjedna uvjeravamo koliko katastrofalno VAR koriste oni koji su mu se, od najjačih liga, možda i najviše opirali – Englezi, točnije njihovi suci.

Mnogi su već zaključili kako je sve što se u Premier ligi dogodilo – a svih problema možete se prisjetiti klikom na ovaj link – posljedica tihog bojkota tamošnjih arbitara. Zašto bi to radili, ne znam i ne želim nagađati.

Ono što sa sigurnošću znam, nakon današnjeg dvoipolsatnog boravka na HNS-ovoj edukaciji – osobama koje su zadužene za implementaciju ovog sustava u Hrvatsku izuzetno je stalo da ona bude odrađena na puno bolji način nego u Premier ligi…

Projekt VAR u HNL-u razrađen je detaljno, isplaniran je, a ono što je posebno neobično za naše prilike – i detaljno je testiran. Jedan od VAR instruktora, Bruno Marić, istaknuo je kako je cijeli sustav provjeren na 64 utakmice te da je za njegovo korištenje osposobljeno 16 sudaca – 12 sudaca za VAR sobu te 14 asistenata VAR sucima.

Samo predavanje bilo je opsežno, s mnoštvom primjera, a instruktori Marić i Šetka bili su vrlo komunikativni i pristupačni u davanju odgovora na brojna pitanja koja su se putem javljala. Postavljao sam ih ja, SK kolege Zoran Grgić i Darin Janković, kolege s drugih televizija Ivica Blažičko, Stjepan Balog… Imam dojam da je svatko u prostoriji imao barem nekoliko pitanja i nejasnoća.

Međutim, plašim se da je svatko od nas s još barem nekoliko napustio prostoriju. Neke stvari ili nisu dovoljno dobro razjašnjene, nisu do kraja definirane i ostavljaju previše prostora za interpretaciju. 

Najviše u oči upada svojevrsna proturječnost u očekivanjima od sudaca i VAR sudaca. Naime, da bi glavni sudac utakmice bio pozvan na pregledavanje situacije, VAR sudac mora odluku o tome donijeti na temelju očigledne pogreške.

Manevarski prostor time mu je prilično sužen, međutim najsporniji dio u ovoj fazi protokola jest opet ono što i stvara najveći problem pri suđenju u nogometu – slobodna intepretacija! Bruno Marić uvjeren je kako je njihov hodogram dovoljno čvrst da se izbjegnu moguće konfliktne situacije u kojima bi VAR samoga sebe ‘cenzurirao’, međutim, smatram da ta opasnost nije eliminirana.

Zašto?

PRVI PROBLEM – VAR mora suca na pregled zvati samo u slučaju očigledne pogreške. Ali, što je to očigledna pogreška? Na samom predavanju g. Marić za jedan od primjera primjene novog sustava pokazao je sporan start De Bruynea. Priznao nam je – o tom primjeru i među ostalim sucima na europskog razini na seminaru u Zürichu mišljenje bilo vrlo podijeljeno.

Što to može značiti u praksi? Ako osoba u sobi za preglede spornih situacija primijeti nešto što bi moglo biti dovoljno za kazneni udarac ili prekršaj za crveni karton, ona ne može alarmirati suca na terenu ako isti nije napravio očiglednu pogrešku na terenu. No što ako se dogodi situacija poput ona s De Bruyneom, u kojoj su čak i obrazovani i licencirani suci u dvojbi?

Marić je siguran da problema neće biti, jer svi suci (pa tako i oni u VAR sobi) odluke moraju odnositi na temelju nogometnih pravila i hodograma za odlučivanje u pojedinim situacijama. Vrlo je jasno propisano što se kažnjava crvenim kartonom, a što samo žutim.

Međutim, ono što je sigurno donosi dvojbe jest sljedeća konstrukcija koja stoji u HNS-ovoj brošuri:

“OČITA POGREŠKA JE DEFINIRANA KAO ODLUKA:
1) kada bi se gotovo svi (igrači, treneri, mediji, navijači itd.) mogli složiti da je pogreška očita (s minimalnom raspravom ili bez rasprave)
2) kada bi sudac promijenio odluku odmah nakon pregleda snimke.“

Ali, kako da VAR sudac zna oko čega bi se složila neka fiktiva zajednica sudaca i igrača u fiktivnoj raspravi oko sporne situacije? Dojma sam, a s time su se složili i brojne kolege, da to zalazi u sferu čiste subjektivnosti. U sferu – eto nas opet na prapočelu – slobodne procjene.

Nekome će određeni start biti bez ikakve dvojbe prekršaj za bijelu točku i on će biti uvjeren kako će se oko toga i drugi složiti, jer u suprotnom i sam ne bi bio uvjeren u svoju procjenu! A, mogao bi u realnosti biti miljama daleko od istine…

Osobno mislim da se ovdje otvara preveliki prostor za ustezanje od ukazivanja na nešto što je možda očigledno, zbog straha od posljedica VAR suci bi mogli prečesto odustajati od slanja signala prema glavnom…

To me pak dovodi do…

…DRUGOG PROBLEMA – straha od sankcija! Jedan dio inače vrlo konkretnog i jasnog izlaganja susretljivog Brune Marića nije mi se dopao:

– Suci na terenu ne smiju nekoliko minuta opetovano pregledavati istu situaciju! To je indikator da netko u procesu nije dobro obavio svoj posao.

Za Marića suci će morati odluku na OFR-u (official review) donositi na temelju maksimalno 3 ili 4 pregleda iste snimke. Pitao sam ga što će se dogoditi onim sucima kojima to neće biti dovoljno, hoće li snositi neke posljedice, hoće li pod strahom od sankcija biti pod pritiskom i zbog toga donositi suboptimalne konačne odluke?

– Naši suci neće trebati toliko vremena – parafraziram odgovor Marića.

Na što sam podignuo obje obrve, a vjerujem da nisam bio jedini. Ne bih gospodinu htio stavljati riječi u usta i misli u glavu, ali smatram kako je time htio kazati kako će HNS-ovi suci biti dovoljno educirani i osposobljeni da u kratkom vremenu donesu potrebnu odluku. Međutim, nakon toga je Marić rekao nešto što je opet izazvalo određenu ambivalentnost:

– Naravno, najvažnije je da se donese ispravna odluka, to je apsolutni prioritet i za njega nema vremenskog ograničenja.

Možda vam se čini kako sada cijepam dlake i inzistiram na nevažnom detalju, ali čvrsto sam uvjeren da je autonomija VAR sudaca možda i temeljni postulat da sustav koji je pred nama funkcionira kako je zamišljen. Da nema te, novinarskim rječnikom, proklete autocenzure. Da nema straha od posljedica na terenu kao niti u VAR sobi.

Nisam siguran da će u praksi zaista biti tako, tim prije jer nismo dobili nikakav konkretan odgovor u pogledu eventualnih disciplinskih mjera za (VAR) suce, osim da će kao i dosad biti podložni evaluacijama delegata.

TREĆI PROBLEM – na njega je pronicljivo ukazao HTV-ov kolega Stjepan Balog – tiče se prezentacije na samim stadionima. Najprije treba istaknuti kako se snimke neće prikazivati, jer to je novo pravilo koje vrijedi za cijeli svijet.

Ali i da ga nema, u Hrvatskoj ionako ne postoje semafori na kojima bi bilo moguće prikazati bilo kakvu tekstualnu ili vizualnu informaciju, pa se postavlja pitanje na koji će način gledatelji biti informirani situaciju koju sudac na OFR-u pregledava!

Zaključak je da nema zaključka, zbog infrastrukturalnih ograničenja zasad nema jasnog rješenja.

Što je g. Baloga navelo na, čini se ispravan, zaključak da bi nedostatak komunikacije s okolinom mogao dovesti do potencijalno neugodnih situacija s navijačima. Nije teško zamisliti eksplozivnu reakciju Torcide u derbiju Hajduka i Dinama na Poljudu kada sudac poništi pogodak domaćoj momčadi, a cijeli stadion ostane zakinut za objašnjenje.

ČETVRTI PROBLEM – kao što već rekoh, pitanja okupljenih komentatora i nogometnih novinara bilo je pregršt. Većina ih je ponudila konačan odgovor, međutim neka su ostavila određene nejasnoće. Možda najbolju opservaciju ponudio je kolega Glavan s televizije Arena Sport:

– Kako ću ja to u prijenosu iskomunicirati svom tati od 67 godina?

I to je zaista legitiman problem. Uostalom, upravo zbog što boljeg prenošenja sudačkih odluka i protokola koji stoje iza njih, HNS nas je ugostio u svojim prostorijama. Potrudili su se da nam objasne načela, ali nažalost, ne samo da su neki od prikazanih primjera bili prilično podložni interpretacijama, već je ‘publika’ ponudila i neke vrlo racionalne razloge za skepsu.

https://twitter.com/mathewmakut/status/1214970278352183299

Već sama činjenica da se oko pojedinih slučajeva razvijala rasprava i da je bilo desetak i više pitanja, čije pristizanje bi obično bilo prekidano “zbog nedostatka vremena”, sugerira da neke situacije nisu uopće lako razumljive nama laicima. Iako nismo stručne osobe i ne živimo od interpretacije nogometnih pravila, a naročito ne VAR protokola, u prosjeku smo znatno informiraniji od naših gledatelja o svim tim pitanjima. I trebamo biti.

Međutim, neke stari nije nam bilo jednostavno upiti, a možete misliti koliko će ih onda biti “jednostavno” diseminirati javnosti koja ionako samo čeka da VAR u Hrvatskoj krene po zlu pa da se na HNS opet digne kuka i motika, staro i mlado…

Da ne završim u zabrinutom tonu, jer ne bi bilo objektivno, opći zaključak je kako će HRVATSKI VAR imati i nekoliko vrlo očiglednih PREDNOSTI:

1. Možda i najveća je ta što će, za razliku od engleskog sustava, sudac na terenu, dakle glavni sudac utakmice, biti taj koji će biti zadužen za konačnu odluku! Na njemu je sva odgovornost i on u tom statusu ima pravo odbiti svaku sugestiju iz VAR sobe, iako nas Bruno Marić uvjerava da se to nikada nije dogodilo u više od 100 situacija s globalne razine koje je on osobno sa suradnicima imao priliku pregledati.

Čak niti u onom poznatom slučaju sa Svjetskog prvenstva na utakmici Švicarske i Srbije, gdje je Felix Brych navodno odbio pregledati snimku za možebitni jedanaesterac u korist sudjedne nam države, tj. njene reprezentacije!

2. Kao što već rekoh, pravilnik i protokol Sustava je detaljno razrađen, dojma sam puno razrađeniji nego neki drugi segmenti nogometnog pravilnika! Osim toga, stječe se dojam kako je HNS-u izuzetno stalo do pravednosti, a na temelju brojnih primjera moram priznati da su razbijene neke predrasude o (ne)poštenosti naših sudaca, čak i ako VAR stavimo potpuno izvan konteksta.

https://twitter.com/workisafuck/status/1214971227174866944

3. Hodogram odlučivanja je u velikoj većini koraka vrlo jasno definiran, postoje čvrste referentne točke, a pritom je posebno važno naglasiti pojam APP – FAZA NAPADAČKOG POSJEDA.

To je ono što je na globalnoj sceni znalo izazivati velike prijepore, zbog vraćanja snimke na nasumičnu točku u prethodnoj akciji, koja se ponekad dogodila i minutu prije sporne situacije.

Da budem maksimalno konkretan – Pravilnikom o hrvatskom VAR-u vrlo je jasno utvrđeno do koje konzekvence se film smije ‘rolati’ unatrag: samo do one točke kada je momčad koja je postigla gol/ dobila penal započela fazu napada, odnosno, kada je stekla posjed!

Marić nam je vrlo plastično oslikao da to detekcija trenutka stjecanja posjeda neće predstavljati nikakav problem, jer je prilično jednostavno utvrditi ishodište akcije koja će biti “pod povećalom”

4. Neke nelogičnosti u primjeni VAR-a ostat će. Ali, ne kao posljedica nestručnosti i needuciranosti hrvatskog sudačkog kadra, već zbog strogog okvira kojeg su uglavili FIFA i IFAB (međunarodno tijelo zaduženo za nogometna pravila).

Tako će, nažalost nas, ali i naših sudaca, instruktora i djelatnika HNS-a, ostati na snazi pravilo da nije moguće pregledavati situaciju spornog kornera koji je prethodio pogotku! Razlog je što korneri ne upadaju u taj zakonodavni okvir. Takvih primjera je nekolicina**.

Ovo je i prilika da za kraj ovog opsežnog osvrta navedem ono što svatko od nas mora znati – koje su zapravo odluke svih VAR sustava svijeta (pa tako i hrvatskog) podložne pregledu snimkom:

A) pogoci
B) odluke o kaznenim udarcima
C) izravni crveni kartoni (ne i drugi žuti**)
D) pogrešan identitet

5. Hrvatski VAR bit će korišten na svim terenima HNL-a, jer svi su opremljenim optičkim kabelima koji su nužni za korištenje ovog sustava. VAR sobe tj. kola bit će postavljena u blizini stadiona na kojima će se odigravati utakmice, a svaki susret snimat će se sa 6 kamera u produkciji Croatela. I te snimke bit će stavljene na korištenje VAR sucima i tehničarima. Time se osiguravaju jednaki početni uvjeti za sve!

6. Za kraj dolazim do jednog posebnog poglavlja u cijeloj priči o VAR-u: dosuđivanju i pregledavanju zaleđa! S obzirom da se upravo na ovu temu dogodilo užasno puno spornih, ponekad i bizarnih situacija u najjačim ligama koje gledamo u programu Sportkluba, to je tema koja zaslužuje poseban tekst!

Očekujte ga uskoro, ali naznačit ću vam sljedeće: HRVATSKI VAR NEĆE BITI CSI, kao što to želi biti onaj u Premier ligi!

Do svidanja…