U možda najvažnijim trenucima razvoja, oko 15. i 16. godine, taj mladić bio je prisiljen zimi putovati u Zagreb, jer u Splitu nije bilo niti jedne (slobodne!) dvorane u kojoj bi mogao trenirati! Je li to normalan razvojni put nadarenog tenisača?

Ovo je prvi od dva dijela analize budućnosti hrvatskog tenisa. Drugi pročitajte u ponedjeljak…

Nastup Hrvatske na premijernom izdanju novog Davisova kupa unisono je označen kao veliki neuspjeh. U tom smjeru išle su čak i neke izjave dužnosnika HTS-a netom nakon posljednjeg odigranog susreta.

Još u statusu branitelja naslova, naša reprezentacija završila je bez ijedne pobjede, bez ijednog boda, s jednim jedinim osvojenim setom. Zvuči grozno, a još gori je dojam ako se u obzir uzmu događaji neposredno prije puta u Madrid. 

Svašta ste tih dana mogli pročitati o uzrocima otkaza Krajanu, odustajanja od Karlovića, na kraju su najveći zavjerenici posumnjali čak i u ozljedu Borne Ćorića. Pozornim pratiteljima promaknuti nije moglo ni navodno zgražanje Marina Čilića nad onime što se izdogađalo dok ga nije bilo…

Nije baš neka reklama za taj sport. Koliko god velikih rezultata nam donio u posljednja tri desetljeća, radosti, ali i motiva da i sami na stranu stavimo nezdrav način života i aktiviramo se na rekreativnim terenima, tenis je u Hrvatskoj uvijek bio lijevo smetalo. Mi novinari znamo to najbolje, naročito otkako je internet postao osnovni medij informiranja javnosti. Tamo nema skrivanja, vrlo jasno vidiš što živalj želi čitati, a što ga baš i ne zanima.

Da se ne lažemo – bijeli sport teško je ‘prodati’ stanovniku Hrvatske. Unatoč tome što smo još u ovom desetljeću imali Grand Slam pobjednika, što smo dvaput bili finalisti Davisova kupa (jednom i pobjednici), što smo još donedavno bili na dva top 15 tenisača, a uskoro će taj slučaj biti i kod djevojaka…

Kada bi netko zaključivao samo na temelju tih rezultata, mogao bi pomisliti da tenis mora imati božanski tretman kod nas, jer odakle svi ti sjajni rezultati, odakle ti igrači dolaze? Netko ih mora stvarati, ne mogu baš svi biti plod obiteljskih projekata, genomske posebnosti, možda i puke slučajnosti…

Oh, kako bi taj netko bio daleko od istine. Jer, naš tenis ne da nema status božanstva, već možda nikada nije bio u tako lošoj situaciji kao što je sada. A jedna slika od prošlog tjedna mogla bi površnog pratitelja nagnati baš na suprotan zaključak…

Borna Gojo (21 godina, ATP 279.) ostavio je sjajan dojam u Madridu! Osobno sam bio šokiran njegovim nastupom protiv Nadala. Zaboga, uzeo je sedam gemova prvom tenisaču svijeta koji je koji dan kasnije pregazio Evansa i Schwarzmanna, a Shapovalov i Hačanov – budućnost i sadašnjost ATP Toura – uzele su Rafi tek koji gem više od 21-godišnjeg Splićanina!

Gojo je oduševio i protiv Rubljova od kojeg je izgubio sa časnih 6:3, 6:3. Pružio je čvrst otpor tenisačima iz druge galaksije, igračima iz top 50 društva s kojima Gojo nikad u životu nijednom nije igrao do tog tjedna! Uostalom, sve će vam reći ovaj podatak – samo dvaput u cijeloj karijeri do Madrida Borna G. zaigrao je protiv top 100 tenisača!

Taj podatak sam po sebi dovoljno će reći o donedavnoj perspektivi njegove karijere. Iako je sezonu prvi put završio u top 300, iako je još prilično mlad, jedan podatak ipak moram istaknuti – nikada nije osvojio futures. To nije činjenica koja ukazuje na potencijalno ozbiljnu karijeru i jako su, jako rijetko tenisači koji su kasnije ušli u top 100 ili top 50 s takvim startom…

A Borna Gojo bio je naš najjači adut u Španjolskoj, ne računamo li imenjaka mu Ćorića koji izlazi izvan okvira ove teme. Koliko sam čuo, a i logično je – Nino Serdarušić (23, ATP 281), pridruženi član momčadi u Madridu, nije pucao od zadovoljstva što je na kraju izostavljen iz sastava. Nemojte zaboraviti, jedan od živih mečeva odigrao je Nikola Mektić, stručnjak za parove, koji do tada singl meč nije odigrao tri mjeseca!? 

Slušao sam i čitao nagađanja o tome da su Gojo i Serdarušić pozvani kako bi ih se ‘uhljebilo’ ogromnim nagradnim fondom. Kako sam doznao, navodno su od tog velikog ‘hljeba’ dobili tek mrvice. I dok će Gojo u nastupu protiv Nadala sigurno pronaći obilje izvora za eksponencijalan razvoj samopouzdanja, pitanje je kakvu je korist od svega imao Serdarušić…

Samim time, teško je očekivati djelovanje mističnog “faktora X” na Serdara, koji će možda lansirati Goju iznad njegovih dosad prikazanih mogućnosti.

Što me dovodi do krucijalnog pitanja – a tko će nas uopće predstavljati na ATP turnirima u godinama koje slijede? Imamo li nove Čiliće, Ljubičiće, Ančiće? Ima li na obzoru nova Iva Majoli, Mirjana Lučić, Petra Martić?

Najprije moramo riješiti jedan puno ozbiljniji problem, jer talenata će ovdje uvijek biti. Problem koji je veći od života, toliko ozbiljan da bi mogao i zaprijetiti opstanku ovog sjajnog sporta u Hrvatskoj.

Ako ste ikako vezani uz tenis, vjerujem da znate kako već jedno dulje vrijeme Nacionalni teniski centar više ne postoji. To vam, u prijevodu, znači da gotovo svaki tenisač i tenisačica ima ozbiljnih problema u organizaciji i realizaciji svojih tjednih i dnevnih programa treninga. Možda se taj problem najbolje očitovao na primjeru nekad izuzetno obećavajućeg Duje Ajdukovića, sada 18-godišnjaka koji ima strašnih problema u snalaženju na profesionalnoj razini.

Trenutno je 681. igrač svijeta, što nije baš sukladno činjenici da je bio među pedesetak juniora svoje generacije. Zbog čega je došlo do zastoja u razvoju i je li uopće, definitivno nije na meni da zaključujem niti sam dovoljno o tome informiran, ali jednu bolnu činjenicu znam: 

U možda i najvažnijim trenucima razvoja, oko 15. i 16. godine, Duje je bio prisiljen zimi putovati u Zagreb, jer u Splitu nije bilo niti jedne (slobodne!) dvorane koja bi mu omogućavala treninge! Je li to normalan razvojni put jednog nadarenog tenisača?

Problem je postao višestruko složeniji kada je i Zagrebački velesajam zatvorio svoja vrata za HTS-ov Nacionalni teniski centar! Kamo smjestiti sve te nadarane igrače i igračice, čiji solidan broj bi dolazio baš iz slabije razvijenih sredina tražeći spas u Zagrebu, problem je to koje još uvijek nema rješenje, a posebno bolne posljedice ostavlja u hladnim mjesecima!

Jedini "Nacionalni teniski centar" kojeg smo imali, u kojem su klinci zimi igrali nacionalna prvenstva na doslovnih 0-3°C postao je skladište. Broj teniski terena u Zagrebu drastično je smanjen, a klubovi jedva da se snalaze.

Ponosni ste na ovaj uspjeh ? Imate i na što biti… https://t.co/4aNSG3m4Y3

— Mario ne koristim ovaj profil Šarić (@_MarioSaric) November 25, 2018

Kako Savez na raspolaganju nema čak niti ono osnovno, jedan vražji objekt koji bi omogućavao bazične uvjete za rad, kako očekivati nešto više od toga, što bi u iole ozbiljnijim teniskim državama svijeta smatrali također samorazumljivim temeljima bez kojih je sigurno da nikakvog uspjeha biti ne može.

Pričam o lokalnim turnirima. Hrvatska je ne tako davno obilovala futuresima na svom teritoriju, a sada je knjiga spala na Istarsku rivijeru (tri turnira u svibnju) te na dva ženska ITF turnira!

Recite vi sad meni, kako će se Duje Ajduković i svi ajdukovići koje još niti ne znate (a upoznat ćete ih u ponedjeljak na Sportklubu) razvijati kao tenisač ako nema mogućnost prikupljanja bodova na turnirima u neposrednoj blizini prebivališta, čime se značajno štedi na putnim i inim troškovima, koji su izuzetno važna i teška stavka u ranim počecima svake karijere? Ako tijekom zimskim mjeseci ima problem uopće posložiti raspored treninga, a ako i uspije pronaći lokaciju, veliko je pitanje u kakvim uvjetima će raditi – problem su grbava igrališta, hladni baloni privatnih klubova diljem Zagreba i države…

U nastavku koji slijedi u ponedjeljak ujutro, saznat ćete hoće li i kada HTS izgraditi Nacionalni teniski centar, a predstavit ćemo vam i trenutno NAJVEĆE NADE našeg tenisa!