Hrvatska košarkaška reprezentacija ponovno je uspjela pristojno iznervirati svoje poklonike mučenjem protiv Tunisa, reprezentacije koja je trebala biti samo zagrijavanje za onaj najvažniji dio OI kvalifikacija.

Kao da su prošli trnci kroz čitavo tijelo, osjećaj koji je nastao svakom novom prijetnjom na koš hrvatske reprezentacije od košarkaških liliputanaca – Tunisa. Četrnaest razlike nakon prvog poluvremena, kvalitetna obrana (svega 28 primljenih poena), no i suštinski ‘mentalni lockdown’ hrvatskih igrača u drugom dijelu.

Čak je i izbornik reprezentacije Tunisa, legendarni Dirk Bauermann prije turnira ustvrdio: “Mi smo ovdje samo da bi stekli iskustvo i pripremili se za Afrobasket.”

Na tom putu zamalo su šokirali Spaladium Arenu, komentatora Marina Mrduljaša Babu, a i čitav navijački puk nacije.

UZROK I POSLJEDICA

Ne treba previše naglašavati kako je ovaj događaj središte košarkaške sezone u Hrvatskoj, Olimpijske igre činile su se nadomak ruke, pogotovo nakon što je izašao ždrijeb. Kada smo konačno dobili uvid u završne rostere optimizam je dodatno porastao. Jedino Hrvatska ima istaknutu NBA zvijezdu.

Međutim, hrvatski problem je veliki disparitet u kvaliteti pojedinaca. Od nule do deset, zapravo ne postoji sredina. A kada još Bojan Bogdanović na okupljanje stigne iscrpljen tada znate da imate problem. Bojan je sam priznao kako nije dobro odigrao prve dvije utakmice, no lako je vidljivo da je izuzetno naporna NBA sezona na njemu ostavila traga, kako i ne bi, svakodnevno smo svjedoci teških ozljeda igrača u američkom playoffu. Srećom, Bogdanović je u Split barem stigao zdrav.

Mario Hezonja odigrao je napadački veliku utakmicu protiv Tunisa, no ostaje misterij čestih pokušaja rješavanja situacija ‘1 na 5’. Roko Ukić je u završnoj četvrtini čekao da se oslobodi Bojan, kao da je imao nekakav strah da baš mora krenuti u tom smjeru. Tunižani su to vrlo brzo shvatili i dodatno su pritiskali već ionako preumornog Bogdanovića.

TRENEROVA MOĆ

Veljko Mršić je vrlo vokalan i studiozan trener koji ne bježi od svoje odgovornosti. Na novinskoj konferenciji nakon Tunisa sam je priznao kako je Hrvatska najmanje uigrana od četiri polufinalista što svakako nije daleko od istine. Pripreme su bile kratke, neki igrači koji su važni (Žižić, Bogdanović) kasno su se priključili, a kada imate jedva tjedan dana priprema teško je pronaći pravi ritam.

No, i igrači moraju preuzeti odgovornost. Riješiti se straha koji ulazi u kosti čim stvari ne idu u pozitivnom smjeru. Primjer Brazila mnogo toga govori. Aco Petrović je okupio igrače koji će ‘ratovati’ do zadnje kapi znoja, bez straha, neustrašivi, samim time Brazilci su odjednom postali prvi favoriti za pobjednika turnira.

KAKO DO OLIMPIJSKIH IGARA?

Ipak, ne treba očajavati. Igra nije ponudila previše optimizma nakon dvije loše utakmice, međutim prvi cilj, polufinale je izboreno, sve što se prije toga događalo sada je posve nebitno.

Sve što ostaje jest Njemačka. Niti Nijemci nisu impresionirali umiak su pobijedili u obje utakmice, muku su mučili protiv Meksika tri četvrtine, a Rusi su ih također dugo držali na konopcima. No, niti Nijemci nemaju igrača koji se previše ističe, nekoga tko će bez poteškoća zabiti 20 poena.

Hrvatska ima takvih igrača. Ostaje nam nada i vjerovanje da će Bogdanović pronaći energiju i preuzeti ulogu kakva se od njega očekuje, kako će Mario Hezonja shvatiti da je njegov talent višestran, ne mora forsirati igru ‘sam protiv svih’ kada odličnim pregledom igre može i više igrača uvući u pozitivan ritam i stvoriti dodatnu kvalitetu.

Isprike nitko ne želi slušati, a to zna i Mršić zajedno s igračima, Njemačka i Brazil nisu bolje reprezentacije, ali to treba pokazati i tamo gdje je najvažnije – na terenu.