Europa je spremna za (r)evoluciju odnosa s NBA ligom

Saša Živko 31. svi 202019:45 > 19:46
Justin Setterfield / Staff

FIBA i NBA liga godinama surađuju, neki će reći uspješno, međutim sve je više onih u europskoj košarci koji će tražiti evoluciju tog odnosa.

Getty images/Stacy Revere

Svakome tko imalo prati košarku jasno je pitanje sukoba FIBA-e i ULEB-a, odnosno Eurolige kao glavnog financijera drugo spomenute organizacije. Sukob je eskalirao proteklih godina do te mjere da je FIBA po vlastitom nahođenju minirala reprezentativnu košarku od koje živi na način da je kvalifikacijske prozore za velika natjecanja postavila u termine euroligaških utakmica. Dakle, usred sezone. Iz toga razloga mnoge zemlje nisu mogle koristiti svoje najbolje igrače, a među njima je i Hrvatska koja se nije plasirala na Svjetsko prvenstvo u Kinu.

Još uvijek aktualna pandemija koronavirusa natjerala je dvije organizacije na različite odluke kad je riječ o svojim najvažnijim klupskim natjecanjima. FIBA je primjerice svoju Ligu prvaka prebacila na mjesec rujan kada će se održati turnir Final Eight koji će odlučiti pobjednika, s druge strane Euroliga je odlučila kako je sezona završena, neće biti prvaka, a iduće godine nastupit će isti klubovi kao i ove sezone.

EL je takvu odluku donijela zbog negodovanja igrača koji nisu željeli igrati pod prijetnjom zaraze opasnim virusom. Međutim, iako će se ‘krivnja’ za konačnu odluku svaliti na leđa igrača, činjenica jest kako će i mnogi klubovi odahnuti. Primjerice, nedavno su iz Khimkija ustvrdili kako trenutno na rosteru imaju samo dva igrača, svi ostali su ili dobili raskide ugovora ili su otputovali u svoje zemlje kako bi krizu proveli u društvu obitelji.

Drugi primjer je onaj Malcolma Delaneyja koji je već dogovorio raskid ugovora s Barcelonom kako bi potpisao za Armani. Upravo je ta situacija razlog zašto je odluka FIBA-e da sezonu završi u rujnu nadasve čudna. Tada već počinje nova sezona i jasno jest kako će osam klubova koji će igrati završnicu zapravo postaviti drugačije ekipe u odnosu na one koje su ih predstavljale do prekida aktualne sezone.

Prvi čovjek Eurolige Jordi Bertomeu nedavno je govorio i o nelogičnosti da Europa ima čak četiri velika natjecanja, ULEB pored Eurolige drži Eurocup dok FIBA ima Ligu prvaka i vlastitu verziju Eurocupa.

Nikada nećemo prihvatiti da europska klupska košarka ima četiri natjecanja, ne mogu vjerovati da netko razmišlja kako je to realno i ispravno. Započeli smo razgovore s FIBA-om, oni traju i trajat će još dugo, dajemo sve od sebe da pronađemo rješenje koje će sve zadovoljiti.”

Joern Pollex / Staff

Drugo važno ili možda čak važnije pitanje tiče se odnosa europskih klupskih organizacija s NBA ligom. Ponajviše, to se odnosi na plaćanje odšteta klubovima koji razvijaju igrače, a koji onda relativno brzo presele u NBA, ostavivši pritom klubove nezadovoljnima financijskim paketom koji im pripadne.

Već desetak i više godina NBA liga ne dopušta svojim klubovima plaćanje iznosa većeg od 750 tisuća dolara na ime odštete za igrača klubovima izvan Sjedinjenih Država. Kada klubovi traže veći iznos tada se moraju dogovoriti s igračima koji često sami preuzimaju taj rizik i odriču se značajnog novca. Do ne tako davno taj iznos je bio samo 500 tisuća dolara.

Jedan od svježih primjera tiče se Luke Dončića koji je imao birokratskih problema dogovoriti odštetu s Realom koji je tražio dva milijuna dolara, prema nekim informacijama upravo je slovenski playmaker podmirio razliku.

Ono što klubovi, posebno euroligaški traže jest drastično veći iznos po ‘defaultu’. Dakle, tražit će se rješenje da se po potpisu ugovora s novim igračem odmah postavi relevantna odšteta koja bi u krajnjoj mjeri natjerala NBA ligu da ipak promijeni svoja pravila.

Dobar primjer je onaj Facunda Campazza, sjajnog argentinskog razigravača koji je trenutno član madridskog Reala. Bivši europski prvak je lani produžio ugovor s Argentincem sve do 2024. godine, a ukoliko ga neki NBA klub želi dovesti morat će platiti odštetu od šest milijuna dolara.

Naravno, kao što je ranije napisano, NBA klub takvo nešto ne smije platiti iako bi mogao bez većih problema, no sudjelovao bi u odšteti do iznosa od 750 tisuća dolara što znači da bi Campazzo sam morao podmiriti razliku od 5 250 000 dolara.

Nedavno je osnovana i Udruga igrača Eurolige, svojevrsni pandan američkoj Udruzi igrača. Prvi predsjednik je nekadašnji slovenski NBA-ovac, Boštjan Nachbar. Upravo je ta organizacija predstavljala sve igrače prilikom donošenja odluke o otkazivanju ostatka aktualne sezone Eurolige.

Problem bi svakako mogao biti odnos FIBA-e i NBA lige. Te dvije organizacije desetljećima surađuju, jedni i drugi su zadovoljni kako to izgleda na papiru, ali isto tako strahuju od buduće eskalacije sukoba s Euroligom koja postaje sve veći trn u peti dvama moćnim subjektima.

Činjenica jest, euroligaški klubovi najbolje su što košarka na Starom kontinentu predstavlja, ulažu značajan novac u razvoj mladih igrača, a troše i velike novce na plaće najboljih članova svoje momčadi. Nikada se neće zadovoljiti činjenicom da će izostati kompenzacija za taj aspekt rada od super bogatih američkih klubova.

Dok FIBA traži načine kako minirati ULEB, odnosno Euroligu, NBA liga za sada gleda sa strane, međutim indiferentnost u toj situaciji mogla bi ih koštati u budućnosti. Količina europskih igrača u NBA ligi svake godine eksponencijalno raste, draft je prepun mladih euro-igrača koji traže svoj put prema američkom tržištu. No, ukoliko za njih nestane opcija razvoja u jačem okruženju europskih klubova, nastat će velik vakuum koji će biti teško popuniti.