Zaplešimo zajedno: "Nice game, Mike…."

Saša Živko 11. svi 202011:47 > 11:48
Matthew Stockman / Staff

Iza nas su nove dvije epizode Posljednjeg plesa, ponovno smo čuli Tonija Kukoča, ali ovoga puta u drugačijem tonu. Michael Jordan je prošao put od pakla do raja u dvije godine, sve do izjave koja je promijenila ligu.

Getty Images

Nakon što su Bullsi osvojili treći uzastopni naslov prvaka 1993. godine, umorni Michael Jordan imao je o čemu razmišljati tog ljeta. Je li zapravo već nakon te titule znao kako mora uzeti odmor od košarke teško je reći, no jasno jest što se dogodilo a da ga je poguralo preko ruba provalije.

JAMES JORDAN

Michael je imao idiličan odnos s ocem Jamesom koji ga je podupirao, pratio čitavu karijeru, bio je glas razuma u turbulentnim vremenima kada je pritisak medija bio izvan kontrole. James je bio sidro koje je Michaela čitavo vrijeme držao na kopnu.

Međutim, jednog dana sredinom srpnja 1993. godine, James je otputovao u Sjevernu Karolinu kako bi posjetio prijatelje, na autoputu vozeći se u crvenom Lexusu osjetio je umor odlučivši pristati na odmaralištu i odspavati. U jednom trenutku, dva mladića pojavila su se ispred automobila hladnokrvno ga upucavši u prsa, James je na mjestu preminuo. No, situacija se dodatno zakomplicirala jer gotovo mjesec dana nitko nije znao što se dogodilo.

Michaelova majka Deloris bila je zabrinuta već prvog dana kada se James uopće nije javljao, a nakon nekoliko dana alarmirane su i federalne vlasti koje su otvorile istragu, a istovremeno je započela velika potraga. Otprilike tri i pol tjedna kasnije Jamesovo tijelo pronađeno je kod jednog potoka bačeno u zaborav.

U tjednima koji su uslijedili, mediji su pokazali svoje tamno lice konstantno sugerirajući da je James ubijen jer je Michael dugovao novac opasnim ljudima zbog problema s kockom. Čak i neki relevantniji novinari osjećali su sram postupcima svojih kolega. Naravno, ništa od toga nije bila istina, ono što se Jamesu dogodilo zaista se moglo dogoditi svakome u Americi, još jedan od mnogobrojnih slučajeva nasilja koje je teško objasniti i shvatiti.

Nešto više od dva mjeseca kasnije, Michael je u društvu vlasnika Bullsa Jerryja Reinsdorfa, generalnog menadžera Jerryja Krausea i trenera Phila Jacksona održao novinsku konferenciju pred stotinama novinara proklamirajući kako napušta Bullse i košarku.

“Moja motivacija više ne postoji, ovo je trenutak kada kažem zbogom košarci. Ipak, nikad se ne zna što donosi budućnosti, možda kroz nekoliko godina ponovno dobijem želju zaigrati,” kazao je tada Jordan.

Povezano

CHICAGO BULLS 1994-1995

Period od gotovo dvije godine koje su Bullsi proveli bez Jordana podario je neke nevjerojatne trenutke. Naravno, prva sezona bez Michaela koja je počela samo nekoliko tjedana nakon što se umirovio, navijačima Bullsa predstavila je Tonija Kukoča. Novi vođa momčadi bio je Scottie Pippen koji se ipak u mnogočemu razlikovao od Jordana, prije svega zbog pristupa i komunikacije sa suigračima.

“Scottie je bio drugačiji karakter, nije se nikome unosio u lice, bio je više tip osobe koji ti konstantno daje podršku kada napraviš nešto loše na utakmici,” pričao je Steve Kerr.

Toni Kukoč je već u prvoj sezoni postao miljenik navijača, nekoliko puta je sjajno pogađao pobjedničke koševe (Milwaukee, Indiana), a kada je došlo vrijeme playoffa ponovno se iskazao. Igralo se polufinale Istočne konferencije protiv New York Knicksa koji su imali vodstvo od 2-0, Patrick Ewing doveo ih je u vodstvo, na semaforu je preostala sekunda i osam desetinki.

Malo tko je očekivao da Scottie Pippen neće biti taj koji će dobiti priliku pogoditi pobjednički koš, no nitko također to nije pitao Phila Jacksona. Najtrofejniji trener u povijesti lige odlučio se za Kukoča što nije najbolje prisjelo Pippenu koji je odbio vratiti se u igru. Suigrači su bili šokirani, Jackson je Scottieja upitao “jesi li unutra ili nisi?“, kad je Pippen odgovorio negativno, Phil je opsovao i pozvao Petea Myersa. Upravo je Myers zamijenio Scottieja u ulozi dodavača, Kukoč je primio loptu pogodivši za pobjedu.

Nakon utakmice u svlačionici Bullsa vladala je komorna atmosfera, tadašnji centar Bill Cartwright održao je emotivan govor u suzama kazavši Pippenu kako je iznevjerio momčad, Scottie je kritiku prihvatio i isto tako suznih očiju se ispričao. Vratio se iduću utakmicu s jednom od najboljih playoff utakmica, međutim u konačnici Knicksi su slavili nakon sedam dvoboja. Jedna od rijetkih situacija kada su bili bolji od Bullsa.

Jim Gund / Staff

BIRMINGHAM BARONS I ŠTRAJK KOJI JE VRATIO JORDANA

Nakon što je prekinuo karijeru prvi put, Jordan se posvetio bejzbolu zaigravši za momčad Birmingham Baronsa, filijalu Chicago White Soxa čiji je vlasnik Jerry Reinsdorf. Gazda Bullsa i White Soxa bio je mudar čovjek održavajući odnos s Michaelom i nakon njegove košarkaške karijere. Jordan je u to vrijeme imao tek 32 godine i postojala je mogućnost da će se jednog dana vratiti košarci. Reinsdorf je bio svjestan toga odlučivši Michaela držati relativno blizu.

Jordanova karijera u Baronsima počela je sjajno, u prvih mjesec i pol dana ostvario je sjajnu seriju utakmica, međutim nakon što je zaredao s nekoliko loših susreta ponovno su mediji okrenuli ploču, a jedan dnevnik Jordanovu igru čak je nazvao „sramotom za bejzbol“.

U Michaelovoj drugoj bejzbol sezoni, ili bolje rečeno, prije samog početka iste dogodio se veliki štrajk igrača koji su tražili bolje ugovore. Vlasnici klubova nisu imali sluha za njihove zahtjeve donijevši odluku kako će sezona započeti sa zamjenskim igračima. Jordan je ostao solidaran s kolegama odbivši zaigrati.

Suočen s viškom slobodnog vremena počeo se družiti s bivšim igračima iz Bullsa pa je tako jednog jutra pozvao BJ Armstronga na doručak.

“Michael me upitao što radim u danom trenutku, odgovorio sam kao i uvijek u to vrijeme, odlazim na trening. No, inzistirao je da se nađemo na doručku što smo i učinili. Nakon što smo pojeli palačinke pozvao sam ga u Berto Centar da dođe pozdraviti dečke, uvjeravao sam ga kako će biti oduševljeni,” govorio je Armstrong koji je s Jordanom osvojio tri naslova prvaka.

Michael se pojavio u Berto Centru, jedan trening pretvorio se u tri, pa u gotovo svakodnevnicu sve dok se nije dogodio trenutak koji su nestrpljivo čekali sportski fanovi diljem svijeta.

Jordanov dugogodišnji menadžer David Falk priznao jest kako je napisao tri ili četiri priopćenja za medije kojim bi se najavio Michaelov povratak, međutim ništa od toga nije mu se svidjelo da bi konačno sam Jordan odlučio nešto napisati.

“I’m back.“

Jednostavnije riječi nećete pročitati.

#related-news_0

JORDANOV POVRATAK I OSVETA ORLANDU

Prva utakmica, kao što je poznato, dogodila se u Indianapolisu gdje su se ulaznice prodavale i po dvije tisuće dolara za mjesto pod svodom dvorane, ludnica kakvu inače prezentira samo playoff. Jordan se pojavio u dresu s brojem 45 koji je nosio na početku karijere u srednjoj školi. Očekivano, loša utakmica za Michaela uz pregršt nervoze.

No, samo šest dana kasnije stvari su se počele mijenjati, pogodio je game winner u Atlanti, a nedugo zatim, u petoj utakmici nakon povratka utrpao je 55 poena na svom omiljenom bojištu, Madison Square Gardenu protiv sirotih Knicksa koje je toliko zlostavljao u devedesetima.

Došavši u playoff, Bullsi su lagano prošli prvi krug da bi naletjeli na odlični Orlando koji je ljeto ranije potpisao starog Jordanovog znanca, Horacea Granta. U prvoj utakmici Michael je bio krivac nakon izgubljene lopte protiv Nicka Andersona koji je nakon tog dvoboja slavodobitno izjavio “45 nije 23” sugerirajući kako Jordan više nije onaj stari.

To je bilo i zadnji put da je Michael nosio broj 45 na leđima, vratio se svom starom dresu i odmah eksplodirao demoliravši Magic. Međutim, bilo je jasno kako nije u kondicijskoj formi potrebnoj za naporan playoff obzirom da se košarci vratio tek nešto više od mjesec dana ranije. Orlando je to znao iskoristiti i osigurati prolaz dalje s 4-2.

Jonathan Daniel/ALLSPORT

MICHAELOVO LJETO, SPACE JAM I OKRŠAJ SA STEVEOM KERROM

Tim Grover čitavu karijeru priprema Jordana, a za novu sezonu počeli su se pripremati dan nakon poraza od Orlanda.

Izazov je bio najveći do sada, Michael je gotovo dvije godine živio kao bejzbolaš, a tako se i kondicijski pripremao.

“Nakon vremena provedenog u bejzbolu, morao sam se prebaciti na košarku, a to je značilo u potpunosti rekonstruirati tijelo na razinu potrebnu igranju u NBA ligi, svakako izuzetno težak zadatak,” poentirao je Jordan.

U kolovozu 1995. godine, Michael je snimao Space Jam međutim uz posebne uvjete koje je tražio od producenata filma. Naime, izgradili su posebnu dvoranu koja je bila u potpunosti opremljena za Jordanove potrebe, svaki dan nakon višesatnog snimanja filma još je nekoliko sati provodio u dvorani trenirajući i istovremeno igrajući utakmice s mnogim NBA igračima od koji su neki i sami sudjelovali u produkciji filma.

Ljeto je, prema osjećaju, brzo završilo, stigla je jesen, a to je značilo početak nove sezone. Kako su objasnili tadašnji igrači Bullsa, čitav mjesec trening kampa bio je poput ratne zone, Jordan je od svakog suigrača tražio maksimalan angažman, a na meti mu se našao Steve Kerr.

Poput Jordana, Kerr je također bio tip osobe koji je znao izgubiti živce, kod jednog klinča u izravnom dvoboju, aktualni trener Golden State Warriorsa udario je Jordana u prsa, a ovaj je uzvratio šakom u oko. Phil Jackson odmah je Michaela poslao u svlačionicu.

“Bio je to trenutak koji je definirao naš odnos u nadolazećim godinama. Michael me nazvao kasnije u danu, ispričao se, ali znao sam da sam nakon tog incidenta zaradio njegovo poštovanje i naš odnos se u nastavku sezone zaista preporodio,” ispričao je Kerr.

Naravno, sezonu 1995/96. Bullsi su završili s omjerom 72-10, u finalu doigravanja svladali su sjajne Seattle SuperSonicse u šest utakmica, ako vas interesira pogled na tu nevjerojatnu sezonu, PROSLIJEDITE VLASTITU ZNATIŽELJU NA OVAJ LINK.

“NICE GAME, MIKE….“

Ovotjedni blog o Posljednjem plesu završit ću jednom posve nevjerojatnom, ali opet ne tako iznenađujućom pričom o igraču imena i prezimena LaBradford Smith.

Bio je 19. pick drafta 1991. godine od strane Washington Bulletsa koji su u ožujku 1993. godine igrali protiv Bullsa. Smith je u izravnom okršaju s Jordanom ubacio 37 poena, a prema legendi, nepoznati LaBradford tada je u prolazu doviknuo Michaelu “Nice game, Mike…“

Novinari nisu mogli vjerovati da bi jedan LaBradford Smith tako nešto kazao Jordanu, a na Michaelovu reakciju čekalo se samo 24 sata kasnije obzirom da je bilo riječ o back-to-back utakmicama. Jordan je utrpao 47 poena, od toga 36 u prvom poluvremenu kako je i najavio suigračima na putu prema Washingtonu.

Kasnije su novinari pitali Michaela je li Smith zaista onakvim riječima provocirao ‘Njegovo Veličanstvo’, a Jordan je odgovorio kako je sve izmislio. Taj aspekt njegovog kompetitivnog duha i danas fascinira mnoge, tražio je i najmanji trenutak ili situaciju, ponekad čak i sam kreiravši scenarij kako bi pronašao dodatni motiv koji ga je doveo do stanja psihe da jednostavno demolira protivnika.

Kasnije ovog tjedna dočekat ćemo i konačni epilog priče o Bullsima devedesetih.