Plešemo posljednji put: Bad Boysi i gospodin 'Crv'

Saša Živko 27. tra. 202018:02 > 18:04
Podijeli:
Izvor: Andy Lyons / Staff

The Last Dance, kronika posljednje sezone Jordanovih Bullsa stigla je do treće i četvrte epizode, ovoga puta bavimo se Detroit Pistonsima i Dennisom Rodmanom.

Izvor : Jonathan Daniel / Stringer

Ako ste se bavili sportom u srednjoj školi, dobra je šansa da ste na tom putu naišli na onog ‘jednog’ lika koji nije imao pojma što se događa, nije znao šutirati loptu prema golu, istu baciti prema košu, ma dobar dio utakmica nije niti bio svjestan na čijoj strani je zaigrao.

Njegova jedina svrha bila je napraviti nered na terenu. Teško da ćemo pronaći bolji opis za Bad Boyse Detroit Pistonsa s kraja osamdesetih godina NBA lige.

DETROIT PISTONS aka BAD BOYS

Pistonsi su naslove osvajali 1989. i 1990. godine, i to na kakav način. Rivalstvo Bullsa i Pistonsa bilo je na vrhuncu kod njihovog prvog puta prema naslovu prvaka.

Mrzio sam te ljude, mrzim ih još i danas,’ kaže bez imalo razmišljanja Michael Jordan. Chuck Daly bio je vrhunski trener, kasnije čovjek koji je obožavao Dražena Petrovića u New Jersey Netsima, a trener kojeg su cijenili širom lige. Zapravo, idealan strateg za klupu momčadi kao što su bili Pistonsi.

To je bila ekipa koja je vjerojatno najomraženija u povijesti lige, čak i više od LeBronovog Miamija s početka aktualnog desetljeća. Osamdesete i devedesete u NBA ligi prezentirale su čitav niz krvavih tučnjava. U današnje vrijeme kazne su rigorozne pa nitko ne želi riskirati teži okršaj, praktički za obično guranje u prostoru dijeli se tehnička pogreška. U vrijeme Bad Boysa, ako si nekoga pogurao u stranu, to je bilo kao ‘dobar dan, miči mi se s puta!’

Izvor : Nathaniel S. Butler / Contributor

Dva igrača koja su prednjačila u tom cirkusu Pistonsa bili su Rick Mahorn i Bill Laimbeer. Potonji je bio baš netko koga sam opisao u prvim rečenicama teksta. Doslovni ‘drvosječa’ na terenu, čovjek koji je udarao šakama za krivi pogled, a kamoli nešto ozbiljnije. I sam je nebrojeno puta istrpio batine, krvave glave napuštao teren. Sve je to bio dio njegove zanimacije. Laimbeer i Mahorn koji je Pistonse napustio nakon prvog naslova, prednjačili su u nečemu što se nazivalo ‘Jordanova pravila‘.

Već u vrijeme najžešćih okršaja te dvije momčadi znalo se da postoje, no tek godinama kasnije o njima se slobodno razgovaralo. Bio je to set pravila koje je izmislio tadašnji prvi asistent Chucka Dalyja, Brendan Malone. Nekoliko obrambenih shema koje su Jordana natjerale na nerezonske pokušaje prema košu. Ipak, postojalo je i pravilo ‘udari ga prije nego poleti, kako se slikovito izrazio John Salley. Poanta te akcije bila je da se Jordana zaustavi čim dođe do reketa, ponekad su ga čak i trojica okružila, a prečesto je i završavao na parketu u bolovima.

Koliko je udaraca pretrpio u tim utakmicama, zapravo nije niti čudno da je Jordan kroz čitav igrački život mrzio Pistonse i sve što predstavljaju. Posebno se to odnosi na Isiaha Thomasa. Vjerojatno ste svjesni priče kako je upravo Jordan bio taj koji je ‘prerezao granu’ ispod Thomasa kad je riječ o nastupu na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni kada je okupljena najbolja momčad u povijesti košarke. Jordan nije mogao smisliti Thomasa, a predstavništvo Američkog košarkaškog saveza nije mu se željelo zamjeriti i Thomas je izvisio. Teško je zapravo procijeniti tko bi otpao iz te sjajne grupe, ta momčad je bila toliko dobra da zapravo nitko nije niti razmišljao o Thomasu.

Jordan je osvetu dočekao 1991. godine, na putu prema prvom naslovu Bullsa, Chicago je razbio Pistonse s 4-0 plasiravši se u veliko finale. Bio je to kraj Bad Boysa.

DENNIS RODMAN aka THE WORM

Posebna priča posebnog igrača i čovjeka. Možda se danas previše o njemu priča kao bliskom prijatelju sjevernokorejskog vođe, međutim njegovi košarkaški dani bili su priča za sebe.

S 18 godina majka ga je izbacila iz kuće jer je bio problematičan, a odbijao se zaposliti i nekako pridonijeti kućanstvu. Dvije godine zatim proveo je na ulici bez perspektive, a spas je konačno stigao kad je dobio poziv na malo poznato Sveučilište Southeastern Oklahoma State. Tamo je proveo tri uspješne godine, sam će kazati s prosjekom od 27 poena i 14 skokova po utakmici. S napunjenih 25 godina otisnuo se u NBA ligu, bio je 27. pick drafta u drugoj rundi od strane Detroit Pistonsa.

U gradu Motora će ostati idućih sedam godina kada se ustoličio kao najbolji skakač lige te jedan od najboljih obrambenih igrača. Jasno, bio je ključan u osvajanju oba naslova Pistonsa, pored spomenutih Mahorna i Laimbeera, bio je neizbježan faktor u zaustavljanju Michaela Jordana.

Detroit je napustio nekoliko mjeseci nakon što je zamalo izbjegnuta strašna tragedija. Jednog dana usred sezone 1992/93. jednostavno je nestao, izgubio mu se trag, tražili su ga svi suigrači i članovi kluba, nitko ga nije mogao pronaći. Konačno, njegov automobil uočila je policijska patrola, kad su pogledali kroz prozor ugledali su Rodmana naslonjenog na pušku. Srećom, nakon teške noći zaspao je i nije počinio samoubojstvo u čemu je bio vrlo blizu.

Bio je to taman period u mom životu, jednostavno sam bio izgubljen, nije me bilo briga baš za ništa,’ izjavio je Rodman.

Nekoliko mjeseci kasnije završio je u San Antoniju, a otprilike u to vrijeme počela je i podosta publicirana afera s Madonnom. Upravo je, prema navodima, svjedoka slavna britanska pjevačica utjecala na Rodmanovu promjenu identiteta. U danima Pistonsa bio je ‘normalan’ čovjek, s normalnom frizurom i izgledom. U Teksasu je počeo bojati kosu, nositi prekobrojan niz naušnica po čitavom tijelu, a o tetovažama ne moramo niti govoriti. Kultura u San Antoniju nije mu odgovarala, a jednog dana pojavila se prilika prelaska u Chicago Bullse.

Tadašnji moj pomoćnik Jim Stack pokušao mi je prodati ideju o Dennisu Rodmanu. Nisam želio niti ćuti, ali on je nekako inzistirao pa sam ga odlučio poslušati. Ključna odluka ticala se činjenice da smo u momčadi imali Jordana i Pippena koje će Rodman respektirati, a tu je bio i Phil Jackson koji će ga znati kontrolirati,’ govorio je Jerry Krause.

Rodman je brzo postao miljenik navijača Bullsa, čak i uz poneki incident koji je sam kreirao poput udaranja kamermana na utakmici protiv Minnesote zbog čega je završio na sudu, a žrtvi napada morao je isplatiti 250 tisuća dolara odštete.

Kad je riječ o Dennisu, posebno fascinira njegova statistika. Između 1991. i 1998. bio je najbolji skakač lige, niti jednom nije hvatao manje od 14,9 lopti po utakmici. Ti podaci zvuče nevjerojatno jer Rodman je bio visok samo 201 centimetar. Obzirom na ono što je pružao na terenu, čovjek bi rekao da je nevjerojatno kako je kroz 13 godina igre u najjačoj svjetskoj ligi zaradio tek nešto više od 27 milijuna dolara. Tu činjenicu možemo pripisati njegovom nepredvidivom ponašanju, jednostavno nitko nije želio s njim riskirati i podariti mu višegodišnji i bogat ugovor.

Izvor : Getty Images

Priču o Rodmanu i ovotjedni tekst priče o Chicago Bullsima iz njihove posljednje sezone s Jordanom, završit ću anegdotom koja najbolje opisuje tko je i što je bio Dennis Rodman.

U vrijeme dok je Scottie Pippen bio ozlijeđen, Dennis je bio uzoran igrač do razine da je jednostavno počelo ludovati. Kad se Scottie vratio, Rodman je tražio godišnji odmor. Bili smo usred sezone,’ priča fantastičnu priču Michael Jordan nastavivši: ‘Phil Jackson mi nakon treninga kaže kako Dennis želi razgovarati, a znao sam, u takvim situacijama to nije nešto što želim ćuti. Nisam mogao vjerovati kad mi je rekao da želi na godišnji odmor. Phil ga je čak podržavao, a ja sam upozoravao, ako pustimo Dennisa na godišnji odmor nećemo ga više vidjeti.’

Jackson je tada ponudio opciju odlaska na 48 sati, Rodman je imao viziju Las Vegasa i naravno istu je prihvatio jer kako se Jordan izrazio, ‘nije imao previše izbora’.

Rodman se nije vratio nakon 48 sati, već gotovo dvostruko od toga, a čovjek koji ga je vratio u Chicago bio je Michael Jordan. Pojavio se na vratima njegove hotelske sobe nakon višednevnog ‘partijanja’, ali nije bio sam u krevetu.

Jordan je ušao u sobu, a ja sam se od srama pokrila plahtom, nisam željela da me Michael Jordan vidi u takvom izdanju,’ pričala je Carmen Electra koju poznaju oni koji su pratili popularnu TV seriju devedesetih, Baywatch. Te se godine i udala za Rodmana, a brak je trajao samo godinu dana, reći ćete ‘kako neočekivano’.

Tih četiri dana koje je Rodman proveo u ispijanju hektolitara raznoraznih alkoholnih pića, tulumario je po noćnim klubovima, gotovo da nije niti spavao.

Nakon što su ga Bullsi napokon dočekali na treningu, Jackson mu kaže: ‘Pokušaj se vratiti postepeno da se mišići oporave,’ a Jordan je dobacio: ‘Njegovo ga je tijelo doveo do ovdje, Phil nemoj tražiti previše.’

Nakon kratkog vremena oporavka Rodman se vratio u top formu i nastavio je biti ono što je i bio u Bullsima tih godina, čudovište u reketu, čudovište u obrani.