La Undecima: Najveća dominacija u povijesti sporta

Saša Ozmo 10. lip 201818:41 > 18:42
Clive Brunskill Getty Images Sport

"Pobjednik 2005., 2006., 2007., 2008., 2010., 2011., 2012., 2013., 2014., 2017.“... Čitao je najavljivač Nadalove titule u Parizu, negdje na pola počeo je smijeh i pljesak publike, jer nema mjesta na kojem čitanje nečijih trofeja traje toliko dugo.

Dominicu Thiemu sigurno se zaledila krv u žilama, a tri sata kasnije izgubio je meč – 6:4, 6:3, 6:2.

Rafina djevojka Xisca i sestra Maria Isabel opušteno su se smijale u prostorijama za igrače 45 minuta prije kraja meča. U istom raspoloženju bili su i ostali iz Nadalovog tima, glasniji i brojniji od Thiemovog. A zašto bi i bilo nervoze, pa čovjek je već deset puta igrao finale Roland Garrosa i ukupno je izgubio šest setova, nikad više od jednog po meču? Znale su, uostalom, da nervozu na dan finala osjeća jedino sâm Rafa, to mu je i pogonsko gorivo da bi izazov i svladao.

Ništa drukčije nije bilo ni ovoga puta, a najimpresivnije od svega je što Thiem uopće nije igrao loše, naprotiv. Ipak, to je bilo dovoljno samo da neizvjesnost traje pedesetak minuta. Tijekom tog intervala, usprkos tome što je rano zaostao za break, Thiem je parirao Nadalu po intenzitetu (i stenjanju prilikom udaraca) i vratio je break. Stajao je blizu crte na reternu, što inače ne čini, koristio svaku priliku da se u bekhend strani izmakne na forhend i da napadne – nije se stidio napada ni u Rafin forhend.

Prilikom servisa udarao je iz sve snage, mnogo jače nego u prethodnom dijelu turnira – to mu je smanjilo postotak ubačenih servisa, ali je značilo jasnu namjeru da se Rafi pokažu zubi, jedna bomba išla je 224 km/h (Nadal ju je doduše vratio).

“Dominik, opusti se, ti ćeš pobijediti”, čulo se iz publike u ranoj fazi prvog seta, ali jednu stvar čovjek ne smije sebi dopustiti u mečevima s Nadalom na zemlji – opuštanje. Pri zaostatku 4:5, kada se očekivala dramatična završnica prvog seta, Thiem sjajno izrađuje poen, samo da bi promašio relativno lak bekhend volej.

Svojom monotono visokom razinom igre koja je za njega standard, Nadal stavlja ogroman pritisak na leđa svojih suparnika – nakon tog promašaja, Thiem ga je još jače osećao, odlutao je i dvjema greškama forhendom poklonio prvi set.

Cameron Spencer/Getty Images

Nadalova razina igre rasla je kako je meč odmicao – bekhend mu je bio fenomenalan, ne samo po dijagonali, već je često koristio i onaj po paraleli, što je bilo malo taktičko iznenađenje. Osnovna taktika ostala je ista – visoki spinovi na bekhend Thiema i onda munja forhendom po paraleli.

Od 2005. godine, kad je pobjedom nad Puertom osvojio prvu titulu u Parizu, samo je jedan čovjek mogao u kontinuitetu činiti da se Nadal osjeća nelagodno na stadionu Philip Chatrier – to je Novak Đoković, koji je uspjevao dobiti dovoljno bitaka “bekhend na forhend po dijagonali“ da naruši samopouzdanje Španjolca i odatle počne nešto graditi.

Zverev ima potencijal da se u takvim izmjenama drži s njim, ali previše je rupa u ostatku njegove igre i njemu tek predstoji dokazivanje na Slamovima.

Osećaj neumitnosti s kojim Nadal dobija svoje mečeve na Roland Garrosu, uz toliko malo preuzetih rizika i s toliko dodatnog prostora za grešku, oduzima ikakvu neizvjesnost njegovim mečevima u posljednje dvije godine tijekom kojih je izgubio samo jedan set. Čovjek jednostavno isisava volju protivniku, a najveći problem mu je vjerojatno da smisli što novo reći na ceremoniji dodjele pehara.

Moglo se sljedeće i prošle godine reći – njegova nadmoć u Parizu najveća je dominacija u povijesti sporta i, dokle god je tjelesno spreman, bit će glavni favorit na Roland Garrosu. Nastavlja se ono što se čini vječnom utrkom između Federera i Nadala – treći put u povijesti oni su vlasnici posljednjih šest GS titula, a Rafa se u ukupnom zbroju opet približio na -3 (20:17) i odmakao najbližim pratiteljima Samprasu (14) i Đokoviću (12).

Pustite me da uživam u ovoj tituli. Ne, ne, ne, ne mogu… Ne mogu uvijek misliti o još. Naravno da imam ambiciju i strast, ali ne možeš biti frustriran samo zato što netko ima više od tebe – više novca, veću kuću ili više Slamova. Ne može se živjeti s tim osjećajem, moraš biti sretan s onim što imaš – ako samo gledaš druge, postat ćeš frustriran. Nisam takva osobaotkrio je dio svoje duše Rafael Nadal i dodao:

Naravno da bih u budućnosti volio imati 20 kao Roger, pa i više, ali ne razmišljam o tome, već samo o ovom naslovu. Nastavit ću se borim za svaki trofej, ali to mi nije opsesija.

Opsesija ili ne, borba titana se nastavlja.

CRTICE IZ PARIZA

Cameron Spencer/Getty Images

– Na Richarda Gasqueta naletio sam u prolazu, žurio je negdje, ali je stao odgovoriti na jedno pitanje o Novaku Đokoviću. Priznao je da nije gledao meč sa Cecchinatom, ali u jedno nema dileme:

“Na svakom sljedećem turniru očekujem od njega da se definitivno vrati. Jednostavno je – nevjerovatan igrač, pauzirao je prošle godine, ali uopće se ne plašim za njega, bit će onaj pravi jako brzo“.

– Cori Gauff i Chun Tseng, juniorski osvajači Roland Garrosa, dolaze iz Akademije Patricka Mouratogloua.

“Podržava me godinama i traži od mene da stojim na crti i da budem agresivniji“, kaže 16-godišnji Tseng.

Za mene je ipak veći potencijal 14-godišnja djevojčica Cori Gauff – sjajna kombinacija, borbena i talentirana.

“Sloane i Serena su moji uzori – i dalje sam nervozna kad pričam s njima, želim ostaviti dobar dojam, a one su tako fine samnom“. Planira uskoro početi redovnije igrati seniorske turnire, sigurno ćete je uskoro vidjeti i na TV-u.

– Sloane Stephens pogodili su tweetovi novinara o tome kako nema uspjeha izvan Sjeverne Amerike. Finalom u Roland Garrosu to je demantirala pa je na konferenciji uprla prstom u nekoliko novinara:

“Pokazala sam otpornost i vjeru u sebe kada drugi ne veruju. Mogu li reći ovako službeno da ste svi vi tvitali kako imam loš skor van SAD-a – ako sada želite ponovo tako nešto da tvitati, rado ću retvitati tu vašu objavu. Kao da samo želite reći : Ima skor 0-8 u drugim državama bla-bla-bla… Da, ti, ti i ti“, rekla je upirući u neke novinare.

Ironije radi, momak koji je najčešće to potencirao nije mogao doći u Pariz ove godine.

“Vi ste moji najveći hejteri“, nasmiješila se Stephens.

Alex Pantling/Getty Images

j

Pozdrav,

Saša (@ozmo_sasa)