Ovdašnje ovce su jedva dočekale jednoga ovakvog ovčara

Podijeli:
sportklub

Naš Neven Cvijanović vratio se u Englesku, pa ipak uskoro starta nova sezona engleskog nogometa. Ipak, već samo stupanje na englesko tlo utjecalo mu je na nervni sistem, što se odrazilo i na one oko njega

Već prvo zaustavljanje na autocesti bilo je dovoljno da se I prvi put po povratku na britansko tlo posvađam sa ženom. Dvadesetak minuta engleske gluposti I više mi je nego dovoljno da se iz dr. Jackylla pretvorim u Mr. Hydea, te postanem neugodan, prvenstveno na žalost, za svoje najbliže. Tako je to kad si balkansko govedo!

“Novo normalno” je potpuno nenormalno, posebno ovdje gdje se “k’o pijan plota” drže svih regula. Čak I sama ta složenica “novo normalno” neopisivo mi ide na živce. I ovako sam potpuno “nenormalan” I, molim vas, nemojte me tjerati da budem “novo normalan”!

A zbog čega sam se, in d frst plejs, raspizdio? Ilustracije radi, na ulasku u restoranski dio odmarališta na autocesti moraš nositi masku, a u dijelu u kojem jedeš ne moraš. Između ta dva odjeljka nema nikakve fizičke barijere. Također, u zahodu možeš koristiti svaki treći pisoar, protiv čega niti u “mirnodopsko doba” nemam ništa protiv. Sad, kad se svi natječu kako da suzbiju tvoja građanska prava čak me I to pravilo ravnomjernog mlaza nad pisoarom čini dodatno nervoznim. Dok pišamo John iz Shropshire-a I ja moramo imati masku I sigurno smo odijeljeni, ali dok žvačemo krumpiriće umočene u paradajz slobodno možemo jedan drugom puhati za vrat. Da se, kojim slučajem, zločesti Austrijanac s brčićima probudi u ovom svijetu zaključio bi kako je njegova filozofija gotovo stoljeće kasnije otišla veliki korak naprijed, te da je njegov nacizam goli kurac u usporedbi sa svijetom kakvoga poznajemo danas.

Dvodnevno putovanje autom iz Zagreba svojevrsna je introspekcija. Na žalost, kombinacija je prilično neugodna, puno vremena I moj mozak rijetko kad rezultiraju nečim dobrim. Vrtio sam film prošle sezone, svega što se izdogađalo od marta naovamo I nikako mi ništa ne miriše na dobro. Iako ovdje najavljuju povratak navijača na stadione, nekako mi se čini nemogućim da će savršeno uigrani birokratski aparat dozvoliti bilo kakvo iskakanje iz uhodane sheme. Ne mogu se oteti dojmu da su ovdašnje ovce jedva dočekalo jednoga ovakvog ovčara u obliku korone da ih posloži I dotjera u red. Niti na Balkanu situacija nije ništa bolja, ali mi smo barem navikli na diktatore, pa jedan više ili manje, ne čini gotovo nikakvu razliku.

Ipak, da ne budem baš potpuni pesimist, stvari se možda ipak, pomalo vuku nabolje. Prošla je sezona donijela košmar I neugodno buđenje iz dubokog I lijepog sna. Osim mamurluka, ostale su I financijske posljedice, koje niti najjači klubovi ne mogu dugo zanemarivati. U predstojećoj sezoni ipak bi morali naplatiti barem desetak posto prodanih ulaznica. Također, nije zanemariv niti psihološki učinak. Iako ovdašnja raja može dosta toga istrpjeti, polako su krenuli dizati glave iz pijeska. Gledam jutarnji program BBC-a i sve češće se govori o nemirima u raznim dijelovima zemlje. Ne mislim da će se nešto ozbiljno iz toga izroditi, ali nije to kao kod nas, ovdje to ljude ozbiljno plaši. Nisu navikli na opresiju, pa im je to čak I pomalo nenormalno. Čudaci!