D-moll

ATP 22. velj. 202114:35 > 14:42
Podijeli:
(Photo by Cameron Spencer/Getty Images)

Nedjelja je baš bio dobar dan. Službeno sam ispratio koronu (mada nije da sam je nešto osjetio), sve momčadi za koje sam navijao iz bilo kojeg razloga su pobijedile, a Novak je proslavio Grand Slam punoljetstvo. I drago mi je zbog njega, naravno. Ali još mi je draže zbog tuge onih koji ga mrze. Piše: Nebojša Višković

Modificirat ću Đoleta: “Jedan D-moll vas razvali, neki bi to prosto tugom nazvali.” Znak da starim? Moguće. Bit ću najgori Mapetovac s balkona, i to mi se čak nekako sviđa.

Da se razumijemo, nisam ja Nole Fanatik. Tko prati, zna da ne opravdavam sve što napravi. Radio je dosta ‘faulova’ u posljednje vrijeme, ali to nikako ne mijenja činjenicu da sve radi iz dobrih pobuda i altruizma. A kada imaš potrebu pomoći svima i stalno, zanemariš taktiku. I onda politički korektni, iz svojih tamnih i sigurnih kutaka, zapjene.

I kreću. I oni koji misle svojom glavom (mada su manjina), i oni kojima je to posao. Oni koji uz sendvič, po vojničkom zadatku, reagiraju čim Novak spomene, na primjer, reakciju Splita na Balaševićev odlazak. Ali ako vas idiotom i psihopatom nazivaju Bizoni iz poslaničkih klupa, pa to je onda znak da ste na pravom putu.

I to je ono što Novak radi – psi laju, a on se ne osvrće. I kada prođe kroz cilj, počne cviljenje, koje je muzika za moje uši.

Iskreno – da nisam odavde i odsada, ne bih navijao za Đokovića. Da sam iz Basela, ‘sjekao’ bih se za Federerom i sat bi mi uvijek pokazivao točno vrijeme. Da sam s Mallorce, ‘ložio’ bih se na Nadala i koridu. Da sam Indonežanin, tamanio bih skakavce. Da sam Astek iz 15. vijeka, žrtvovao bih svećenike bogovima. Većina onoga što radimo i u što vjerujemo je utemeljeno na osnovu dvije stvari – gdje i kada smo rođeni.

Novak i ja smo rođeni u istoj zgradi. Netko 17 godina prije, nije važno tko. I moj je, ljudina je i igra nestvarno dobar tenis.

I ni najmanje mi ne smeta što mi sat kasni i što navijam za bikove protiv toreadora.