Liverpool je i treći put u posljednjih pet godina finalist Lige prvaka, potpuno zasluženo, ali tu ne misle stati.

Sa skepsom sam gledao kada je izašlo prvih 11 Liverpoola, jer u njemu nije bilo dva igrača za koja smatram da u najvećim utakmicama Redsa moraju biti na terenu – kapetana Jordana Hendersona i Luisa Diaza.

Tješila me činjenica da je na terenu Ibrahima Konate, ljetno pojačanje s kojim Liverpool nikad nije izgubio službenu utakmicu.

Strahovali su navijači Liverpoola prvih 45 minuta utakmice na El Madrigalu kada su vidjeli kako Redsi izgledaju na terenu. Znao sam da gore ne može jer bilo je to bez sumnje najgorih 45 minuta ove sezone, čak slabije i od onih protiv Manchester Cityja nedavno u prvenstvu kada su ih Građani ‘razmontirali’ u prvom poluvremenu, a samo pukom srećom na odmor su otišli sa zaostatkom od 2:1.

Na poluvremenu je bilo onih koji su pokazali brigu i okrenuli broj da se raspitaju za ‘zdravlje’. Naravno da se ne javljaš jer vjeruješ i znaš da nastavak nosi drugu priču. Toliko puta ispisanu kada je ovaj Kloppov Liverpool u pitanju.

Osmijeh na licu kada vidiš da je odmah na početku nastavka za igru spreman Diaz. I gle čuda, potpuno drugačiji Liverpool na terenu, onakav kakav gledaš cijele sezone. I koji je s razlogom odigrao sve moguće utakmice u svim natjecanjima ove sezone.

I dogodi se onda taj ‘slučajan’ gol Fabinha, pa krene uragan koji u 13 minuta ‘potopi’ Žutu podmornicu. Dobro je rekao Klopp – nevjerojatna mentalna čudovišta. I prisjetiš se onih davnih lijepih dana u HNL-u kada je prijelaz iz 1 u 2 ili obrnuto bio veći zicer od izvedbe You’ll Never Walk Alone na Anfieldu uoči utakmice Liverpoola.

Nikad nijednoj engleskoj momčadi nije ovako dugo živio san o quadrupleu, Redsima će ‘živjeti’ najmanje još sedam dana, iako vjerojatno i malo duže.

Kloppov heavy metal ‘kupio’ je poklonike klasike, hip hopa, sevdaha i tko zna čega još. A tko zna bi li o tome uopće pričali danas da golman Alisson prošle godine nije zabio onaj čudesni gol West Brom i održao nade u Ligu prvaka.

Mentalna čudovišta. Oh, samo kakva…