Vraćamo se pet godina unazad, u svibanj 2012. godine, na kvalifikacije za Veliku nagradu Monaca. Sve je ukazivalo na to kako će Schumacher doći do svoje prve pole-pozicije u Mercedesu, a rekordne 69. u karijeri. Legendarni Nijemac je bio najbolji u kvalifikacijama, ali...

Zbog kazne za izazivanje nesreće s Brunom Sennom, koju je zaradio na „Catalunyi“ dva tjedna ranije, Schumacher je ostao bez pole-pozicije. Sedmerostruki svjetski prvak je pomaknut na šestu poziciju, a najbolje startno mjesto nasljedio je Mark Webber, koji je tada branio boje Red Bulla.

Svi oni koji se sjećaju tih kvalifikacija u Kneževini, tu pole-poziciju pripisuju Schumacheru, koji je tog dana pokazao da nije ’zahrđao’. To je potvrdio i nekoliko tjedana kasnije, kada je na Velikoj nagradi Europe u Valenciji upisao svoj posljednji, 155. podij u karijeri. Na kraju te sezone se povukao po drugi put i sve što je postigao postalo je povijest.

Kada je Schumacher za volanom Ferrarija redom nizao rekorde, činilo se da će mnogo vremena proći dok netko ne stigne do takve razine. Istina, slična situacija je bila kada je njemački automobilist jurio rekorde koje su postigli Ayrton Senna i Alain Prost prije nego što ga je itko počeo smatrati kandidatom za titulu.

Ispostavilo se da je čekanje na rušenje jednog od Schmacherovih najvažnijih rekorda bilo mnogo kraće, a sudbina je učinila da kvalifikacije na kojima se to dogodilo budu baš onakve kakve treba – apsolutno nezaboravne. Također se postarala da rekord nadmaši čovjek koji je naslijedio sedmostrukog svjetskog prvaka u Mercedesu, na mjestu na kojem je Nijemac ni manje, ni više nego pravi Bog.

Lewis Hamilton je to napravio na legendarnoj „Monci“, gdje je osvojio 69. pole poziciju, bez koje je Schumacher ostao tog 26. svibnja 2012. godine. I to je učinio u kvalifikacijama koje su trajale više od tri i pol sata zbog poplave na sjeveru Italije. Netko bi pomislio kako se sve urotilo protiv trostrukog svjetskog prvaka, u želji da Britanac ne postavi novi rekord baš na Schumacherovom terenu.

Vozač Mercedesa je bio jači ne samo od svih svojih protivnika, već i vremenskih uvjeta, koji su i kada je dano zeleno svjetlo da kvalifikacije krenuli bili izuzetno teški. Hamilton je tada još jednom pokazao da kao Senna, njego idol, uživa u vožnji po kiši, ali gotovo nikome nije jasno odakle je izvukao krug za novi rekord. Imao je više od sekunde prednosti u odnosu na Maxa Verstappena u bolidu Red Bulla, koji je i sâm bio maestralan tog dana. Samo, ne kao Britanac.

Dojam je da je malo tko bio svjestan što je Hamilton zapravo učinio tog dana ili se jednostavno izgubilo to oduševljenje rekordima. Možda nečega ima i u tome što mnogima smeta njegovo ponašanje izvan staze, međutim, to ne bi trebalo imati veze kada je na njoj maestralan. Ipak, čini se da je veću pažnju dobio kada se izjednačio po broju pole pozicija sa Sennom u Kanadi, nego kada je postao novi rekorder.

Na stazi „Gilles Villeneuve“ je napravljena pompa zbog toga što je Sennina obitelj odlučila da Hamiltonu pokloni originalnu kacigu legendarnog Brazilca. Tri mjeseca kasnije, od Schumacherove obitelji dobio je čestitke, koje je prenio Ros Brown, čovjek bez kojeg legendarni Nijemac možda danas ne bi bio najuspješniji vozač u povijesti Formule 1. I to je bilo to. O stanju legendarnog Nijemca nakon nesreće na skijanju prije skoro četiri godine malo se zna, pa je očekivano da je došao trenutak da se samo Hamilton nađe u centru pažnje.

Simbolika je bila u tome što je Brown blisko surađivao sa Schumacherom, a jedan je od onih koji su nagovorili Hamiltona da napusti McLaren i prijeđe u Mercedes. Proslava ili njen izostanak u mjeri koja se očekuje, rekord trostrukog svjetskog prvaka ne umanjuje, a samo garantira da će granica biti dodatno pomjerena u narednim mjesecima i godinama. Jer, on je samo potvrda da kada se gleda brzina po jednom krugu, kada se to računa, Britancu nema ravnog u ovom trenutku.

U povijesti, bolji prosjek osvojenih pole pozicija imaju četvorica vozača, od kojih nijedan više, nažalost, nije među živima. Kada se pogleda odnos između broja utrka i pole pozicija, najuspješniji je petostruki svjetski prvak Juan Manuel Fangio, a slijede ga Jim Clark, Alberto Ascari i Senna, dok je Hamilton peti.

Vozaču Mercedesa je za rekord bila potrebna 201 utrka, dok je Schumacher svojih 68 pol pozicija upisao na 308. Posljednju je ostvario na stazi „Magny-Cours“ 2006. godine, nakon koje je imao još 65 startova, a to je samo jedno od dostignuća koje je Schumachera uvrstilo među najbolje u povijesti. Sigurno je 91 pobjeda, uz sedam titula više utjecalo na taj epitet, a iako Hamilton još po tom pitanju ima puno posla u želji za novim uspjesima, njemu je mjesto među velikanima.

Jasno je kako britanski automobilist mnogima smeta zbog svog ponašanja i toga što mu Formula 1 nije jedina preokupacija u životu i tu dolazi jedno veliko ’ali’. Kada se gleda ono što je najvažnije, a to sigurno nije je li prošlog vikenda bio na modnoj reviji sa Heidi Klum, malo tko može zaprijetiti Hamiltonu. On je jedan od vozača koji se ne zadovoljava postignutim i koji je nekad u stanju da ide na sve ili ništa.

Istina, mnogi se sjećaju 2010. godine, kada je dozvolio da problemi u privatnom životu utječu na njegovu vožnju, ali je srećom od tada sve to ostavio za sebe. Kada je ’sredio’ glavu, a Mercedes zajedno sa Nicom Rosbergom učinio najbržim bolidom u Formuli 1, pokazao je da su ga mnogi podcijenili. To podcijenjivanje i dalje traje, on se više ne obazire to, inače ne bismo bili svjedoci nekih njegovih sjajnih izdanja koje treba pamtiti.

Svakako se tu ubraja niz od šest pobjeda na posljednjih sedam utrka 2014. godine nakon odustajanja u Belgiji, zahvaljujući kojem je osvojio svoju drugu titulu. Ranije tokom te sezone, na Velikoj nagradi Bahreina, Nico Rosberg i on su imali uvjerljivo najbolji dvoboj, a uprkos tome što se sve urotilo protiv njega – izlazak nesigurnog vozila na stazu i činjenice da je u samoj završnici imao tvrđu i sporiju komponentu pneumatika, ispostavilo se da je to Hamiltonov dan.

Iste godine, zbog kvara motora u prvom djelu kvalifikacija na „Hungaroringu“ morao je startati iz boksa, ali se uspio probiti i stići do podijuma. Na kraju ga je Fernando Alonso pobjedio u borbi za drugo mjesto tek za pola sekunde i na neki način je podsjetio na sada već legendu Veliku nagradu Japana 2005. godine. Tada je Kimi Räikkönen došao do pobjede nakon starta sa 17. mjesta i to se bez sumnje smatra najboljom utrkom svjetskog prvaka iz 2007.

Među najveće trenutke sjaja britanskog automobiliste treba ubrojati i utrku za Veliku nagradu Amerika prije dvije godine, na kojoj je osigurao treći naslov prvaka. Hamilton je to učinio pretekavši Rosberga u samoj završnici, iskoristivši pad koncentracije svog tadašnjeg timskog kolege. Kasnije se ispostavilo da je baš taj potez i te kako utjecao na Nijemca da uzvrati udarac Hamiltonu naredne godine, a potom iznenadi sve odlukom o povlačenju samo pet dana nakon osvajanja titule.

Na njegovo mjesto stigao je Valtteri Bottas, koji se očekivano, namjerno ili slučajno, nije pokazao kao velika prijetnja Hamiltonovim ambicijama. Ove godine, glavni protivnik mu je u drugom taboru i tjera britanskog automobilistu da se pomuči možda i više nego ikada ranije tokom svoje karijere. Dok Britanac juri svoju četvrtu titulu, Sebastian Vettel se bori za svoju petu, prvu u bolidu Ferarija.

Vettela su mnogi vidjeli kao onog tko će nadmašiti sve Schumacherove rekorde, jer mu od 2010. do 2013. godine nije bilo ravnog. Tada je na scenu stupio Mercedes i sve promijenio, ali je nešto kvrcnulo i u Ferariju, što ovu sezonu čini drugačijom od prethodnih. O tome ćemo, ipak, nekom drugom prilikom…

Do kraja ovogodišnjeg prvenstva ostalo je sedam utrka, po svemu sudeći bit će lude i nezaboravne.