Malo fali, još samo jedan bod i eto nam Davis Cupa

Goran Stojanović 26. stu. 201623:07 > 23:17
Podijeli:
sportklub

Tako malo, a zapravo tako puno nas još dijeli do slavlja. Hrvatska je, rekao bih očekivano, povela protiv Argentine 2-1 u finalu Davis Cupa u Areni Zagreb nakon pobjede Marina Čilića i Ivana Dodiga u subotnjoj igri parova protiv Juana Martina del Potra i Leonarda Mayera 7-6(2), 7-6(4), 6-3...

Kumovi iz Međugorja još jednom su pokazali od kakvog materijala su sastavljeni. Manje-više smo svi znali da će s Dodigom igrati Marin Čilić, iako je bio nominiran Franko Škugor. Nije to bila teška odluka za izbornika Željka Krajana, jer Ivan i Marin igraju izvrsno parove u Davis Cupu. I opet su bili izvrsni, kao i protiv braće Bryan u Portlandu, kao i protiv Herberta i Mahuta u Zadru. Izbornik Argentine Daniel Orsanic također je promijenio kombinaciju koju je nominirao na ždrijebu u četvrtak u Lisinskom, te je umjesto Guida Pelle u dvojac uz Leonadra Mayera postavio Juana Martina del Potra. Nije mu pomoglo, Delpo u parovima ipak nije ta klasa kao u singlu. Na papiru to, dakako, nije niti Marin Čilić, ali najviše zbog toga što ih ne igra baš često. Na terenu, to je već druga priča. Ivan Dodig je nedvojbeno jedan od najboljih igrača svijeta u parovima, provjerena veličina. On kada i ne pruža možda svoj maksimum, uvijek i tehnički i taktički odrađuje tako golemi posao. Moj je dojam da je Marin Čilić  bio vrlo blizu gornje granice svojih mogućnosti u parovima. Kada je Dodig malo pojačao gas i sam stigao blizu vlastitog maksimuma, a njegovi su standardi, kažem, vrlo visoki, znao sam da Argentinci nemaju šanse. Iako sam, zapravo, već u drugom gemu na novinarskoj tribini kolegama kazao da ovo ne možemo izgubiti…

Naprosto je osjećaj bio takav, a nije teško imati takav osjećaj kada su na terenu Ivan Dodig i Marin Čilić. Dodig je proteklih godina izgradio reputaciju vrsnog igrača parova, nastupajući s Brazilcem Marcelom Melom. Od sljedeće sezone igrat će sa Španjolcem Marcelom Granollersom. Pitao sam ga na konferenciji za novinare o tome i što mu se čini kako bi na ATP Touru funkcionirao u paru s Marinom Čilićem…

”Granollers je po stilu igre u parovima dosta sličan Marinu. Ja bih volio kada bi mogao igrati s Marinom više na Touru, ali sam prvi koji će mu savjetovati da se zasad drži pojedinačne konkurencije. Parove može igrati kada bude stariji, bit će vremena i za to.”

Ako smo u petak bili oduševljeni ozračjem u dvorani, a jesmo, subota je bila još bolja, još ljepša, još spektakularnija. Igrači su na terenu bili spremni za početak meča, koji su odgodili Argentinski navijači s pjesmom koja se meni osobno najviše sviđa: ”Soy Argentino, es un sentimiento, no puedo parar”. Imaju oni i drugih lijepih navijačih ili domoljubnih pjesama, ali ova je nešto posebno. Kada krenu, jednostavno ne staju, pa su igrači čekali dobrih pet minuta na početak dvoboja. No, ako su argentinski navijači obilježili sam početak, hrvatski su se pobrinuli da se osjećamo ponosno na njih tijekom cijelog dvoboja, a posebno na kraju. Dvorana je u subotu bila krcata, ambijent jednostavno nezaboravan. Ganulo je to Dodiga na kraju meča, nije mogao suspregnuti suze: ”Ovo sam doživio prvi put u životu i vjerojatno više neću”. Kakve je samo ovacije doživio nakon toga što je rekao…

Uoči dvoboja su Ivan Ljubičić i Marin Čilić primili nagrade Međunarodne teniske federacije (ITF) za predanost, koje se dodijeljuju tenisačima koji su nastupili u barem 20 Davis Cup susreta. Ne pojedinačnih mečeva, nego susreta, da ne bi bilo zabune. Ljubo ih je tijekom karijere prikupio 22 za Hrvatsku, dok Marin Čilić ovog vikenda 20. put nastupa za našu reprezentaciju. Bilo je lijepo opet nakon nekog vremena čuti skandiranje ”Ljubo, Ljubo”, kao nekad dok je sjajno nastupao za Hrvatsku, kao danas Marin Čilić. Uz Ljubičića, na ovaj finale stigao je i Mario Ančić. Njih dvojica su nas vodili do prvog osvojenog Davis Cupa 2005. godine. Naravno, lijepo da su u Areni i prate kako se sada neki drugi dečki bore za drugi naslov…

Za delegaciju reprezentacije Argentine s hrvatske strane zadužena je Lana Ljubas. Zanimljivo da je Lana isti posao radila i prije deset godina, također na Davis Cup susretu Hrvatske i Argentine u Zagrebu, ali u Domu sportova. Očito je tada impresionirala Argentince pa su je se sjetili nakon 10 godina i zamolili je ako bi opet odradila istu zadaću. Znam Lanu dugo, godinama samo zajedno radili i surađivali na teniskim turnirima…

”Onaj tim u kojem su bili David Nalbandian, Agustin Calleri, Jose Acasuso i Juan Ignacio Chela je bio luđi, možda nisu tada bili pod takvom kontrolom. Ova ekipa je puno mirnija, jako su dragi i pristojni. Kakav je Del Potro? Isto tako, fin, pristojan, dosta suzdržan. Izbornik Daniel Orsanic je jako drag. Zna i nekoliko hrvatskih riječi, ali ne puno, dok njegov otac dobro govori hrvatski. Za izbornika su posebno kuhali sarmu i jako mu se sviđa. U njihovom timu je 25 ljudi”, priča mi Lana, te dodaje…

”Za Argentince postoji izreka da su Talijani koji govore španjolski. Ljudi iz ovog tima nisu zahtjevni, nemaju neke prohtjeve. Prije nekoliko dana sam vodila izbornika i Delbonisa na šišanje. U autima kojima ih voze u dvoranu stalno slušaju ”Duele El Corazon” od Enriquea Iglesiasa i ”La Bicikleta” od Shakire.”

Nadam se da će u nedjelju u Areni opet slušati pjesme hrvatskih navijača, pjesme kojima ćemo slaviti titulu pobjednika. Ali, treba nam još jedan bod. Čilić i Del Potro otvaraju nedjeljni program od 14 sati. Delpo, koji je samo pet dana stariji od Marina, ima 8-2 u pobjedama i dobio je zadnjih pet. Samo jedno je sigurno, bit će ludnica u dvorani…

”Obojica smo fizički u sličnoj situaciji, jer smo igrali oba dana. Meni će se ipak biti lakše pripremiti jer smo dobili parove i vodimo 2-1. Atmosfera je danas bila fenomenalna od početka do kraja. Ključ naše pobjede je bio tie-break drugog seta. Protiv Del Potra sutra očekujem drukčiji meč nego svaki dosad odigran, ali svakako težak. Kada smo, recimo, igrali u Argentini u Davis Cupu, ja sam prije toga igrao deset sati u prethodna dva dana i to nije za usporedbu s ovime što će biti sutra. Nije uopće važno koliko bodova ja donesem reprezentaciji. Mi smo momčad i važno je jedino osvojiti taj treći bod, a ne tko će ga donijeti”, kaže Marin.