Boysi nisu navijali protiv Cibone, već za svoj Dinamo

Blog 22. pro. 20218:54 > 8:561 komentar
Podijeli:
Guliver Image

Predbožićno vrijeme donijelo nam je susret osmine finala Kupa Krešimira Ćosića između Dinama i Cibone. Završilo je u skladu s očekivanjima, rutinskom pobjedom Cibone 88:68. No, najveći pobjednik je zagrebačka košarka! Piše: Luka Matjačić

Nevjerojatan spektakl priredili su Bad Blue Boysi, orilo se s tribine tijekom cijele utakmice, pjevale su se navijačke pjesme. Prekrasan košarkaški ugođaj napravili su Boysi. Također, pogrešno je reći da su Dinamovi najvjerniji navijači navijali protiv Cibone, oni su samo navijali za svoj Dinamo. Nije bilo nikakvih ružnih uzvika ili prozivki. Doista očaravajuća atmosfera.

Bad Blue Boysi su bolna tema za mnoge navijače Cibone – bili su vjetar u leđa Cibosima u postizanju najvećih klupskih uspjeha, a ljubav je pukla prije 17 godina kada su se sukobili s čelništvom kluba.

Jedina zamjerka s utakmice bio je trenutak kada je na parket doletjela štaka, no srećom nitko nije pogođen. Pomalo čudan navijački rekvizit.

Možemo li ovaj susret okarakterizirati kao zagrebački derbi? I da i ne. Što se tiče igračke kvalitete, ne možemo – Cibona je ipak kudikamo jača momčad. No, sve osim kvalitativne razlike ukazuje da je riječ o pravom zagrebačkom derbiju. Posebice brojnost navijača jednih i drugih.

Prije nekoliko godina također smo imali zagrebački derbi Cibone i Cedevite, no tada se znalo kako Zagreb diše – gotovo svi su navijali za Cibonu. Sada je situacija kudikamo drugačija. Prije utakmice razmijenio sam riječi s nekolicinom navijača i stavovi su podijeljeni – jedan stariji gospodin smatra Cibonu jedinim košarkaškim autoritetom u gradu Zagrebu, dok su dvojica prijatelja složno rekla da vole samo Dinamo, kako nogometni tako i košarkaški.

Dodatna draž ove utakmice leži u činjenici da dvojica igrača KK Dinamo imaju neraskidivu vezu s Cibonom – riječ je o Ivanu Nakić-Vojnoviću i Davidu Ušiću. Proteklih se dana mnogo pisalo o tome, a kao što prezimena sugeriraju, riječ je o sinovima legendardnih Cibosa Mihovila Nakić-Vojnovića i Svena Ušića.

Podsjetimo, Mihovil Nakić-Vojnović je bio bitan član legendarne Cibonine postave iz osamdesetih godina kada je zagrebačka momčad u dva navrata osvojila Kup europskih prvaka te jedan Kup europskih pobjednika kupova. O njegovoj veličini svjedoči umirovljeni dres Cibone s brojem četiri (4) iznad parketa u Draženovom domu. Sven Ušić je također bio važna karika u sva tri velika Cibonina europska pohoda.

Okrenimo se utakmici. Mnoga poznata lica pojavila su se u Draženovom domu – od bivšeg hrvatskog nogometnog reprezentativca Nikole Pokrivača pa sve do bivšeg Cibosa Darka Planinića. Naravno, tu je i legendarna Teta Elza koja me u prolazu potapšala po ramenu. Doista ne znam što bi se moralo dogoditi da ona propusti utakmicu Cibone.

Utakmica je započela minutom šutnje za legendu Jugoplastike Gorana Sobina koji nas je prerano napustio. Početno podbacivanje pripalo je Nakić-Vojnoviću, a upravo on je postigao prvi koš za delirij na tribinama. Prva četvrtina bila je ravnopravna, a već u drugoj Cibosi su pobjegli na osam razlike. Prednost se lagano povećavala i u trećoj, a igrači Vladimira Jovanovića susret su prelomili sredinom posljednje četvrtine kada su otišli na plus 20.

Ponukane odličnim navijanjem, dvije djevojčice cijelo su vrijeme vikale: “Hoćemo pobjedu”. Lijepo za čuti, no pitam se znaju li uopće čiju su pobjedu zazivale.

Na kraju susreta igrači Cibone zapljeskali su nevjerojatnim Bad Blue Boysima, a košarkaši Dinama su im se priključili na tribini. Zajedno su zapjevali navijačke pjesme, a kasnije je mikrofon preuzeo Andro Anzulović, sin bivšeg Cibosa i poznatog trenera Dražena, koji se zahvalio Boysima i pritom im obećao još bolje izvedbe u budućnosti.

Ivan Nakić-Vojnović je ostvario double-double učinak (15 poena, 10 skokova), a u razgovoru za Sport Klub je prokomentirao utakmicu.

“Jako lijepa utakmica. Mislim da je bila odlična i za gledanje, a pogotovo nama za igranje. Atmosfera je bila za poželjeti, a volio bih se zahvaliti navijačima na podršci. Na kraju ostaje žal jer smo se potajno nadali pobjedi. U svaku utakmicu ulazimo s nadom da ćemo pobijediti. Pružili smo odličan otpor, držali smo se do 31. minute i nikome ne mogu ništa zamjeriti”, rekao je Nakić-Vojnović, a zatim je prokomentirao svog oca, legendarnog Cibosa Mihovila.

“Haha, nije mi rekao za koga će navijati. Rekao je da će pogledati utakmicu, a savjetovao me da igram agresivno i bez pritiska i da će sve biti dobro”, zaključio je Nakić-Vojnović.

David Ušić je imao zdravstvenih tegoba prije utakmice, no to ga nije omelo da ‘utrpa’ Cibosima 13 poena.

“Borim se s nekom virozom već dva dana, imam povišenu temperaturu, ali ne brinite, nemam koronavirus”, rekao je na početku razgovora Ušić, a zatim se osvrnuo na atmosferu.

“Atmosfera je bila fantastična, već dugo u ovoj dvorani nije bilo nešto ovakvo. Drago mi je da se ovo dogodilo – dobro je to i za košarku i za cijeli Zagreb. Jako mi je drago. I sama utakmica je bila fantastična, borili smo se, ali Cibosi su puno iskusniji u jačim utakmicama. Na kraju ostaje žal, ali mi smo mlada momčad i treba nam puno ovakvih utakmica da bismo mogli parirati ovakvim momčadima“, rekao je za Sport Klub David Ušić.

Osvrnuo se i na svog oca, legendarnog Cibosa Svena Ušića.

“Teško mu je bilo izabrati za koga će navijati, ali mislim da je za mene, haha. Ipak je obitelj na prvom mjestu”, zaključio je Ušić.

Igrači Cibone također su bili fascinirani atmosferom koju su napravili Bad Blue Boysi.

“Nažalost, atmosfera nije bila u našu korist, već za protivničku momčad. Više bih volio da se ovako puno ljudi pojavljuje i na našim utakmicama i da se ovako ponašaju. Stvarno odlična atmosfera, uživao sam dok sam igrao, doista. Dobra utakmica, čestitke Dinamu na partiji. Želim im sve najbolje u nastavku sezone”, zaključio je novopečeni kapetan Cibone Danko Branković.

Nadamo se da je ovo samo jedan od mnogih dvoboja Cibone i Dinama. Već sljedeće sezone mogli bismo ih gledati u istom rangu natjecanja – Dinamovci su na trećem mjestu Prve lige (druga hrvatska) s tri boda manje od vodećeg Hermesa, ali i utakmicom manje.

Mogu li dvoboji Cibone i Dinama prerasti u pravo rivalstvo?

Komentari

Vaš komentar