Što ove legende rade u Japanu? Pitajte sponzora Barce!

Blog ostalo 18. ožu. 201910:00 > 16:22
Podijeli:
Izvor: Jasper Juinen/Getty Images

Prvo želim razjasniti jednu stvar - možda nije pošteno reći da je Kobe mali grad. Riječ je o velikoj luci s višestoljetnom tradicijom i danas je šesti po veličini grad u Japanu.

Izvor : Ivan Minić

PIŠE: IVAN MINIĆ (@burek)

U Kobeu su i središta Mitsubishija, Kawasakija, ali i tvrtke ASICS te više od 100 drugih međunarodnih tvrtki koje su ovaj grad izrabrale kao svoju centralu za Japan ili istočnu Aziju.

Među njima su i Nestle, Procter & Gamble, Toys ‘R’ Us i druge. A sigurno ste čuli i za Kobe beef, vrstu goveđeg mesa od posebne vrste japanskih krava, koja slovi za vrhunski specijalitet. Vjerujte mi, s razlogom.

Kobe je svega tridesetak kilometara udaljen od Osake, a od Kyota oko pedeset i oni čine regiju Keihanshin u kojoj živi skoro 20 milijuna stanovnika.

Ovu regiju je 1995. godine pogodio razoran potres u kojemu je stradalo više od 6.000 ljudi, ozlijeđeno je više od 40.000, a gotovo 300.000 je ostalo bez krova nad glavom. Gotovo 90% stradalih je bilo iz Kobea, koji je bio najbliži epicentru.

Te 1995. godine uprava grada dogovara s tvrtkom Kawasaki Steel da nekadašnji amaterski klub reaktivira, preseli u Kobe s ciljem da nastupa u novoformiranoj japanskoj profesionalnoj ligi – J League.

Klub je godinama bio u donjem dijelu ljestvice prve lige, a u dva navrata je i ispadao u drugu ligu, da bi se odmah sljedeće sezone vraćao u elitu. Počeo je na starom gradskom stadionu, a od 2003. igra na Noevir stadionu, igrađenom za potrebe Svjetskog prvenstva u Koreji i Japanu 2002. godine. Na ovom stadionu u rujnu igrat će se i Svjetsko prvenstvo u ragbiju čiji je Japan domaćin.

Odakle ovdje tri svjetska prvaka?

Izvor : Ivan Minić

Klub je 2006. kupila grupa Crimson, matična tvrtka Rakutena. Zvuči poznato? Rakuten je 2014. godine kupio Viber za oko 900 milijuna dolara. Također, taj isti Rakuten je tijekom prethodnih 15-ak godina kupio i razvio desetke online poslova, a od 2017. godine je sponzor FC Barcelone.

Predsjednik Rakutena je Hiroshi Mikitani, milijarder kojeg svrstavaju u top 5 po bogatstvu u Japanu, rođen je u Kobeu i trudi se uložiti u svoj grad i pomoći koliko može. To ćete primijetiti i po tome što je mnogo toga brendirano u Rakuten i njihove brendove.

U sklopu svega toga 2017. godine u nogometni klub Vissel Kobe stigao je Lukas Podolski, 2018. je ugovor potpisao Andres Iniesta, a prije par mjeseci, posle nekoliko vrlo uspješnih godina u MLS-u, stigao je i David Villa.

Osim toga, klub pokušava razviti i lokalnu bazu pa tako trenutno u ekipi igraju i dva seniorska reprezentativca Japana (Hotaru Yamaguchi te Daigo Nishi), kao i nekoliko igrača u mlađim selekcijama nacionalnog tima.

Nogomet u Japanu? Kako to zapravo izgleda?

Izvor : Ivan Minić

Izgleda divno. Stadion pun, navijanje svih 90 minuta i sa strane gostujućih i sa strane domaćih navijača. Šalovi, dresovi, transparenti, poruke. Sve ono lijepo, bez gomile ružnih stvari na koje smo navikli.

A na terenu… Na terenu Andres i dalje ima čaroliju u nogama, Lukas i dalje ima top u ljevici, a David, iako ima 37 godina, i dalje ima nepogrešiv osjećaj za gol.

Ali, nije samo stvar u tome. Sve je besprijekorno organizirano, uredno, uljudno. Svi se ponašaju pristojno i fair-play je na vrlo visokoj razini.

Kvalitativno liga možda i dalje nije tamo gdje bi trebala biti. Ako se sjetimo da je Piksi Stojković otišao u Nagoyu prije punih 25 godina, da mu je trener bio Wenger, a da je ubrzo nakon njega na klupu došao Queiroz, da je u Yokohami igrao Goicoechea, a da su u ligi bili i Litbarsky, Massaro, mlađi Rummenigge, Edmundo, Patrice M’Boma, Dunga, Jorginho…

Prije nekoliko par sezona u ligu je stigao i Fredi Ljungberg, a prošle su suigrači bili Hugo Vieira i Miloš Degenek. I Nejc Pečnik je odigrao svoju epizodu, odmah nakon Zvezde.

Ipak, ako pogledate sastave, vidjet ćete da 90% igrača svih ekipa čine Japanci. Osim toga, od stranaca tu su malo poznati Brazici, od kojih po neki ima neku epizodu u nižerazrednim klubovima u Europi, ima malo igrača s naših (ex-Yu) prostora i po neki igrač iz drugih država istočne Azije.

Posljednjih nekoliko godina japanski klubovi uspijevaju se domoći trofeja azijske Lige prvaka kojom su južnokorejski klubovi dominirali. Čini se da su na pravom putu.

Za desetak dana će procvjetati trešnje i sve će zaista izgledati kao u bajci. Na stadionu već izgleda, čeka se samo rezultat.

Za kraj, Kobe je zaista divan i miran gradić, koji mnogo toga može ponuditi. I provod i zen i more i planinu na par desetaka minuta vožnje besprijekorno organiziranim javnim prijevozom.