F1 na SK: Alfa Romeo Racing

Formula 1 24. ožu 202110:55 > 11:01
Foto: sauber-group

Novu sezonu Formule 1 ekskluzivno od ove sezone možete pratiti na kanalima Sportkluba. Iz dana u dan uoči početka sezone predstavit ćemo vam momčadi i vozače u novoj sezoni.

Puno ime momčadi: Alfa Romeo Racing
Službena web stranica: www.sauber-group.com/motorsport/formula-1/
Sjedište: Hinwil, Švicarska
Šef momčadi i CEO: Frederic Vasseur
Tehnički direktor: Jan Monchaux
Glavni dizajner: Luca Furbatto
Šef aerodinamike: Alessandro Cinelli
Sportski direktor: Beat Zehnder
Šef razvoja šasije: Enrico Cardile
Vozači: Kimi Raikkonen, Antonio Giovanozzi
Testni i rezervni vozač: Robert Kubica
Šasija: C41
Pogonska jedinica: Ferrari 065/6
Gume: Pirelli
Naplaci: OZ Racing
Gorivo i maziva: Shell

STATISTIKA 

Prva sezona: 1950.
Broj utrka: 148
Vozački naslovi: 2. (1950. i 1951.)
Najbolji konstruktorski plasman na kraju sezone: 6. (1983.)
Pobjede: 10
Pole-positioni: 12
Najbrži krugovi: 14
Mjesta na pobjedničkom postolju: 26
Mjesta u prvom startnom redu: 35
Bodovi: 115

(Photo by HOCH ZWEI)
Biografija (Sauber i Alfa Romeo/Ferrari)

Peter Sauber započeo je s izgradnjom vlastitih trkaćih automobila 1970. kada je načinio Sauber C1 (C stoji iza imena njegove žene Christiane). Riječ je o automobilu s cjevastim okvirom i 1-litrenim Ford Cosworth motorom koji se natjecao u švicarskom brdskom prvenstvu, piše MAXF1.net.

Sauber se proslavio 1981. kada je predstavio posebnu inačicu BMW-a M1 kojeg su prodali Dieteru Questeru koji se s njim natjecao na 24h Le Mansa. Drugi je automobil osvojio 1000 kilometara Nurburgringa gdje su ga vozili Hans Stuck i Nelson Piquet. To je odjeknulo svijetom utrkivanja i Sauber se počelo shvaćati ozbiljno.

Sauber je 1982. nastupao s Cosworthovim DFL motorima, a kao i svi drugi koji su koristili taj motor, u Sauberu su bili šokirani količinom vibracija koje je proizvodio.

Sauber je 1983. u Grupi C vozio s BMW-ovim motorom koji se pokazao mnogo boljim, a zatim su se okrenuli automobilima s Mercedesovim turbo motorom. To je privuklo pažnju Mercedesa koji im je počeo nuditi svoju potporu.

Potpora je došla do te mjere da je Sauber 1988. postao tvornička Mercedesova momčad, a Sauber Mercedes C9 bio je drugi u Svjetskom prvenstvu prototipa, iza Jaguara XJR-9.

Team Sauber Mercedes je 1989. sa Sauberom C9 osvojio 24 sata Le Mansa i Svjetsko prvenstvo prototipa, a 1990. su s Mercedes-Benzom C11 osvojili Svjetsko prvenstvo prototipa.

Za njih su tih godina, među ostalim, vozili i Heinz-Harald Frentzen, Michael Schumacher, Karl Wendlinger, Jochen Mass, Jean-Louis Schlesser i Mauro Baldi.

U Mercedesu su već 1990. shvatili da bi se mogli prestati skrivati i početi nastupati s automobilima pod svojim imenom (Mercedes-Benz C11), iako je Sauber i dalje bio bitan čimbenik u momčadi.

Mercedes je također počeo razmišljati o ulasku u Formulu 1, a kada su ipak odlučili da neće, Sauber je odlučio ući sam. Imao je ljude, opremljenu tvornicu i ako je htio ostati u utrkivanju na visokoj razini nije bilo druge nego se okušati u Formuli 1. Kako Mercedes nije tvrtka koja će iznevjeriti svoje vjerne partnere, Sauberu su u prve dvije godine u Formuli 1 pružali značajnu financijsku i tehničku pomoć.

Sauber Mercedes (1993. – 1994.)

Sauber se prvi puta natjecao u Formuli 1 1993. s bolidom C12 koji je imao Ilmorove V10 motore, a vozili su ih JJ Lehto i Karl Wendlinger. Već na prvoj utrci u Južnoj Africi Finac JJ Lehto osvaja peto mjesto i dva boda. Do kraja sezone bodove su osvajali još pet puta i završili sedmi s 12 bodova. Boljeg plasmana koštala sui h brojna odustajanja zbog kvarova i incidenata.

Momčad se 1994. zvala Sauber Mercedes i bila je i službeno Mercedesova tvornička momčad. Bolid se zvao Sauber C13 i koristio je 3,5-litrene Ilmorove V10 motore koji su preimenovani u Mercedesove. Nova momčad Pacific Grand Prix Ltd. kupovala je starije Ilmorove motore.

Forma s početka sezone bila je razočaravajuća jer rezultati nisu bili puno bolji nego 1993. Samo dva tjedna nakon što je osvojio četvrto mjesto na VN San Marina 1994. (na kojoj su poginuli Ratzenberger i Senna), Karl Wendlinger razbio se na treningu za VN Monaka. Nijemac je izgubio kontrolu nad bolidom na kočenju iza tunela i zadobio teške ozljede glave koje su ga tjednima držale u komi.

Nakon tragičnih događaja u San Marinu i Wendlingerove nesreće značajno je poboljšana zaštita vozačeve glave, s visokom bočnom zaštitom. Sauber je dobrovoljno isprobavao prve inačice kako bi zaštitio svoje vozače.

Sauber je 1994. završio s istim brojem bodova kao i 1993. (12), ali su završili na osmom mjestu u poretku konstruktora.

Nijemci su zato odlučili prihvatiti McLarenovu ponudu koji su tražili novu tvorničku momčad nakon što se Honda povukla krajem 1992. i tako je nastao Team McLaren Mercedes. Sauber je 1995. morao prijeći na Fordove motore.

Foto: Guliver Image
Sauber Ford (1995. – 1996.)

Sezona 1995. za Sauber je označila početak desetogodišnje suradnje s Red Bullom kao i sponzorstva malezijskog naftnog diva Petronasa. Dietrich Mateschitz kupio je većinski dio momčadi, a Fritz Kaiser postao je komercijalni direktor.

Sauber je za svoj C14 osigurao tvorničke Fordove ECA Zetec-R V8 motore, a vozači su bili Heinz-Harald Frentzen i Karl Wendlinger. Nažalost, Wendlinger nije bio na razini kao prije nesreće 1994. te ga je nakon dvije utrke zamijenio debitant Jean-Christophe Boullion.

Frentzen je imao vrlo dobru sezonu u Sauberu i ukupno je čak osam puta osvajao bodove. Završio je deveti u poretku vozača s 15 bodova, dok je Boullion bio 16. s tri boda. Momčad je skupila 18 bodova i završila sedma u poretku konstruktora, kao i prve sezone 1993.

Sauber je 1996. imao bodovno najgoru sezonu u Formuli 1. Iako su imali obećavajuću vozačku postavu Frentzen-Herbert, novi Sauber C15 i novi Cosworth ED V10 motor, osvojili su tek 11 bodova i završili sedmi. Sauber je objavio da će od 1997. imati Ferrarijeve motore i raditi s Petronasom na konstrukciji vlastitih motora.

Sauber Petronas/Ferrari (1997. – 2005.)

Momčad Saubera koristila je Ferrarijeve motore i mjenjače koje je izrađivao Sauber Petronas Engineering, tvrtka osnovana kako bi izrađivala upravo te motore koji su bili gotovo identični onima u Ferrarijevim bolidima. Sauber je kupio licencu svakog Ferrarijevog dijela čiju je licencu legalno mogao kupiti te je u momčadi imao nekoliko Ferrarijevih inženjera. Mnogi su ukazivali na sličnosti Sauberovih i Ferrarijevih bolide, ali nije bilo službenih pritužbi (FIA traži da svaka momčad dizajnira vlastitu šasiju).

Njegovi su nastupi tijekom sezone ušutkali sve kritičare, a Raikkonen je u prvoj F1 utrci u karijeri osvojio šesto mjesto i prvi bod. Sauber C20 koristio je 3-litreni Petronasov ‘01A’ V10 motor, a sama šasija bila je prilično inovativna zbog jedinstvenog ‘twin keel’ vješanja prednjeg ovjesa.

Momčadi su dotad donja poprečna ramena pričvršćivali na jedinstvenu kobilicu koja se spuštala sa sredine monokoka, a Sauber je 2001. predstavio rješenje s dvije kobilice koje je omogućavalo neometan tok zračne struje ispod nosa koja dalje ide prema difuzoru. Negativne strane ovoga rješenja bile su manja čvrstoća i veća težina.

Momčad je sezonu završila na sjajnom četvrtom mjestu s 21 bodom. Nick Heidfeld završio je osmi s 12 bodova, a osim trećeg mjesta u Brazilu ukupno je još šest puta osvajao bodove. Debitant Kimi Raikkonen završio je deseti u poretku s devet bodova, četiri je puta osvajao bodove, a najbolji rezultati bili su mu dva četvrta mjesta u Austriji i Kanadi. Raikkonen je 2002. otišao u McLaren, a u Sauberu ga je zamijenio Felipe Massa.

Iako je novi Sauber C21 za 2002. na početku sezone bio konkurentan, kasnije se sve više mučio. Heidfeld je osvojio sjajno četvrto mjesto u Španjolskoj, ali je do kraja sezone osvojio još samo dva boda.

Felipe Massa završio je 13. u poretku s četiri boda. Brazilac je pokazao neka sjajna izdanja, ali i južnjački temperament koji ga je uvlačio u brojne incidente stoga ne čudi da ga je Sauber 2003. zamijenio Heinz-Haraldom Frentzenom. Momčad je 2002. završila na petom mjestu s 11 bodova.

Sauber je ponovno izgledao vrlo dobro na početku 2003. jer su osvojili osam bodova na prve tri utrke, ali na idućih 11 utrka osvajaju samo jedan bod. Situaciju je spasila kiša na VN SAD-a gdje su iskoristili superiorne Bridgestoneove kišne gume i osvojili deset bodova. Frentzen je bio treći, što je bilo prvo pobjedničko postolje za Sauber nakon Heidfeldovog trećeg mjesta na VN Brazila 2001., a Heidfeld peti. Slavlje nije dugo trajalo jer su samo dan kasnije objavili da će 2004. za njih voziti Fisichella i Massa.

Novi je Sauber C23 bio konzervativno dizajniran (Sauber je koristio riječ ‘pragmatično’) kako bi na testiranjima skupili što više kilometara i unaprijedili pouzdanost, a na aerodinamički razvoj usredotočit će se kad bude gotov novi zračni tunel. Osim što su na raspolaganju imali najnoviju specifikaciju Ferrarijeva motora, C23 imao je i Ferrarijev mjenjač.

Nakon što je u ožujku završen zračni tunel, momčad je ubrzo vidjela rezultate njegova rada. Iako su u poretku ponovno završili šesti, kao i 2003., osvojili su rekordan broj bodova (34). C23 briljirao je na pitanju pouzdanosti što je Sauberu omogućilo da na čak 12 od 18 utrka osvoji bodove.

Sauber je puno očekivao od 2005. i novog zračnog tunela, ali na njihovu žalost Sauber C24 zaostajao je upravo na aerodinamičkom planu. Jacques Villeneuve i Felipe Massa bodove su uspjeli osvojiti samo sedam puta pa Sauber nije mogao bolje od osmoga mjesta u poretku konstruktora.

Momčad je objavila da će ih 1. siječnja 2006. preuzeti BMW čije će motore koristiti idućih godina. BMW je kupio udio švicarske banke Credit Suisse u Sauberu i tako postao suvlasnik momčadi.

AP Photo/Michael Sohn
BMW Sauber (2006. – 2009.)

Sauber je 2006. postao tvornička BMW-ova momčad u kojoj je Peter Sauber zadržao 20%-tni udio. Momčad je 2006. vratila Nicka Heidfelda iz Williamsa, a od prošle godine ostao je Villeneuve. Poljak Robert Kubica bio je treći i rezervni vozač. Momčad je nastavila koristiti Sauberove pogone, najviše za konstrukciju šasije i testiranja u zračnom tunelu, dok su BMW-ovo sjedište u Munchenu bilo odgovorno za nove V8 motore kodnog imena P86.

BMW Sauber napravio je značajan napredak 2007. kada su osvojili 101 bod, tri pobjednička postolja i drugo mjesto u poretku (nakon McLarenove diskvalifikacije). Heidfeld je završio peti, a Kubica šesti u poretku vozača.

Momčad BMW Saubera imala je svoju najbolju sezonu 2008. kada su skupili 135 bodova i ostvarili prvu pobjedu na VN Kanade gdje je Robert Kubica slavio ispred momčadskog kolege Nicka Heidfelda, na istom mjestu gdje je godinu dana ranije doživio strašnu nesreću. Završili su treći u poretku konstruktora, iza Ferrarija i McLarena.

Velika promjena pravila 2009. nije najbolje sjela BMW Sauberu te su sezonu završili na šestom mjestu s 36 bodova. Njemački proizvođač šokirao je Sauber kada je 29. srpnja 2009. objavio da se povlači iz sporta.

BMW je dogovorio da će momčad preuzeti izvorni vlasnik Peter Sauber, ali kako nisu na vrijeme tražili promjenu imena, Sauber će se 2010. zvati BMW Sauber, iako će voziti s Ferrarijevim motorima.

Sauber Ferrari (2010. – 2015.)

Krajem 2009. momčad je objavila da će njihovi vozači za 2010. biti Kamui Kobayashi i Pedro de la Rosa. Iako se na predsezonskim testiranjima činilo da je novi C29 brz, pokazalo se da su vozili s malo goriva. Bolidu je nedostajalo mehaničkog prianjanja te je bio vrlo loš s puno goriva (od 2010. je ukinuto nadolijevanje goriva prilikom zaustavljanja u boksu pa su bolidi u utrku startali s oko 150 kg goriva).

Momčad je u Valenciji, Silverstoneu i Hockenheimu donijela nove dijelove za C29 koji su odmah počeli donositi performanse i rezultate. Kobayashi je završio sedmi u Valenciji i šesti u Silverstoneu. Najviše bodova skupili su u Japanu gdje su završili sedmi i osmi. Momčad je završila osma u poretku konstruktora s 44 boda, daleko od sedme Force Indije i devetog Toro Rossa.

Sauber su tijekom 2010. povezivali s meksičkim milijarderom Carlosom Slim Heluom pa nije bilo iznenađenje kad su objavili da će 2011. za njih voziti dva nova meksička vozača, Sergio Perez koji će biti momčadski kolega Kobayashiju i testni vozač Esteban Guttierez, prvak GP3 serije 2010. Oba vozača imala su istoga sponzora, meksičku telekomunikacijsku tvrtku Telmex koja je u vlasništvu Carlosa Slim Helua.

Nove bodove nije trebalo dugo čekati jer je Sauber na idućih šest utrka imao bar jednog osvajača bodova. Plasman sezone ostvario je Kobayashi u Monaku gdje je bio peti, a Perezova najbolja utrka bila je VN Velike Britanije gdje je Meksikanac završio sedmi.

Sauber je 2011. završio sedmi u poretku s 44 boda, a bodove su osvajali 13 puta na 19 utrka. Momčad je već u srpnju potvrdila da će i 2012. zadržati istu vozačku postavu i istog testnog vozača.

Za razliku od 2011. Sauberi na prvoj utrci 2012. nisu diskvalificirani i oba su vozača osvojila bodove. Kobayashi je bio šesti, a Perez osmi.

Kako su se sve momčadi mučile razumjeti nove Pirellijeve gume, Perez je na kišnom Sepangu, drugoj utrci sezone, umalo došao do pobjede. Nalazio se na drugom mjestu, iza Alonsa, pritiskao ga, ali je na kraju izletio i došao do drugoga mjesta. Perez je bio na pobjedničkom postolju i u Kanadi i Italiji, a momčadski kolega Kobayashi je završio treći na domaćoj utrci u Japanu.

Kao i proteklih godina, Sauberova forma opadala je s brojem odvoženih utrka pa su u posljednjih pet nastupa osvojili samo deset bodova. Nakon utrke u Monzi gdje je završio sjajan drugi, Perez je potpisao višegodišnji ugovor s McLarenom, nakon čega njegovi nastupi više nisu bili tako sjajni. Nakon drugoga mjesta u Monzi Perez je imao ukupno 65 bodova, a na idućih sedam utrka osvojio je samo jedan bod. Kobayashi je u tom periodu skupio 25 bodova.

Foto: Alfa Romeo F1

Perez je sezonu završio na desetom mjestu, a momčadski kolega Kobayashi na dvanaestom. Sauber je imao bodovno najbolju sezonu u svojoj povijesti jer su osvojili 126 bodova i završili šesti u poretku. Da su pokazali malo više konstantnosti, mogli su završiti i peti, ispred Mercedesa.

Peter Sauber je 16. svibnja 2012. pripisao trećinu momčadi Monishi Kaltenborn, dugogodišnjoj šefici pravnoga odjela koja je član izvršnog odbora od 2001. i koja od 2010. obavlja funkciju izvršne direktorice Saubera. Peter Sauber se u listopadu 2012. povukao s prve linije i Monishi prepustio ulogu šefice momčadi.

Sauber je 23. studenog 2012. objavio da će za njih 2013. voziti Nico Hulkenberg i Esteban Guttierez, a testni vozač bit će Robin Frijns.

Hulkenberg je bio sjajan u Monzi gdje se kvalificirao treći, ispred dva Ferrarija i iza dva Red Bulla, a u utrci je završio peti. Nijemac je najbolji plasman sezone popravio u Koreji gdje je završio četvrti pri čemu se uspio obraniti od Alonsovih napada.

U Japanu prvi puta oba vozača osvajaju bodove. Nijemac je bio šesti, a Meksikanac sedmi. Hulkenberg je na posljednje dvije utrke sezone osvojio još 12 bodova i pomogao Sauberu da završi sedmi u poretku, 20 bodova ispred Force Indije.

Hulkenberg je 2014. otišao u Force Indiju, a Sauber je doveo Adriana Sutila. Bila je to najgora sezona u Sauberovoj povijesti jer cijelu sezonu nisu osvojili ni jedan jedini bod.

Momčad se nalazila u teškoj financijskoj situaciji, a bolid je mučila preteška i preslaba Ferrarijeva pogonska jedinica i problematični ‘brake-by-wire’ sustav. Šasija je također vrlo neuravnotežena zbog čega su vozači teško izvlačili maksimum iz bolida.

Sutil je bio uspješniji u kvalifikacijama s 10-9, a najbolji rezultati bili su im 11. i 12. mjesto na prvoj utrci sezone u Australiji. Nijemac je osvojio još jedno 11. mjesto u Mađarskoj.

Od svih bolida samo je Caterham imao lošiju pouzdanost. Sauberovi vozači završili su utrku 25 puta u 38 pokušaja (65.8%), a ukupno su odvozili samo 78.9% ukupnog broja krugova u sezoni.

Situacija je bila još gora jer ih je u Monaku prestigla Marussija nakon fantastičnog devetog mjesta Julesa Bianchija.

Na kraju sezone Sauber je završio 10. u poretku, a lošiji je bio samo Caterham. Oba vozača su prilično grubo potjerana iz momčadi, a iako je Sutil prijetio tužbom, tvrdeći da ima ugovor za 2015., šefica momčadi Monisha Kaltenborn (odvjetnica) odbacila je njegove tvrdnje.

Momčad je 1. studenog 2014. objavila da će Marcus Ericsson voziti za Sauber 2015., a momčadski kolega bit će mu Brazilac Felipe Nasr. Novi naslovni sponzor je brazilska banka Banco do Brasil zbog koje će Sauberovi bolidi od 2015. biti plavo žuti.

Nakon katastrofalne 2014. momčad je mogla biti samo bolja, posebno sa značajno poboljšanom Ferrarijevom pogonskom jedinicom za 2015. Novi Sauber C34 bio je pouzdan iako ne previše brz, ali to je bilo dovoljno da na prvoj utrci sezone Nasr završi peti, a Ericsson osmi što je Sauberu donijelo 14 bodova, 14 više nego 2014.

Sauberova konkurentnost opadala je kako je sezona odmicala zbog manjka novca za razvoj bolida i male momčadi, ali svejedno su uspjeli ostati ispred McLaren Honde i završiti sezonu na osmom mjestu.

Nasr i Ericsson ostaju Sauberovi vozači i 2016., a bolid bi s obzirom na relativno male promjene tehničkog pravilnika trebao biti evolucija prethodnika.

Sauber je 2016. započeo slično kao i 2014. budući da Ericsson i Nasr nisu imali šanse za osvajanje bodova u sporom C35. Bolid je bio pouzdan, ali nije imao nijednu drugu jaku stranu pa su često bili brži samo od Manora ili Renaulta na vrlo brzim stazama zahvaljujući snažnom Ferrarijevom motoru.

Sredinom sezone momčad je osigurala financijsku stabilnost i našla nove vlasnike, Longbow Finance S.A., švicarsku investicijsku tvrtku, nakon čega je krenulo ojačavanje momčadi.

Kad se činilo da će Sauber drugi put u tri godine sezonu završiti bez ijednog boda, Nasr je na kišnom Interlagosu završio deveti i donio momčadi jedina dva boda u 2016. – taman dovoljno da prestignu Manor u poretku konstruktora.

Momčad je za 2017. donijela dvojbenu odluku o korištenju stare specifikacije Ferrarijeva motora kako bi se ranije mogli usredotočiti na razvoj novog bolida, a Monisha Kaltenborn uvjerena je u ispravnost te odluke zbog velike promjene tehničkog pravilnika.

Marcus Ericsson potvrđen je za 2017., a Nasrova budućnost bila je upitna jer se njegov glavni sponzor, Banco do Brazil, odlučio povući iz Formule 1. Na kraju je momčad potvrdila da će se za njih 2017. utrkivati Ericsson i Wehrlein koji se ozlijedio na Race of Champions pa ga je na prvih nekoliko utrka morao mijenjati Antonio Giovinazzi.

Odluka o korištenju starih Ferrarijevih motora pokazala se vrlo skupom jer je Sauber već na početku sezone imao primjetno manje snage od bolida s novim motorima, a bolid je bio pretežak i s nestabilnom aerodinamikom.

Wehrlein je uspio osvojiti bodove u Španjolskoj zahvaljujući sjajnoj strategiji jednoga ulaska u boks, a bod je osvojio i u kaotičnoj utrci u Azerbajdžanu.

To su bili ujedno i jedini Sauberovi bodovi u 2017. u kojoj su uglavnom bili najsporiji s velikim zaostatkom za pretposljednjim najbržim iako se situacija donekle popravila pretkraj sezone zahvaljujući boljem razumijevanju Pirellijevih guma i nešto većoj snazi koju su Ferrarijevi inženjeri uspjeli izvući iz staroga motora.

Alfa Romeo Sauber (2018.)

Sauber je za 2018. najprije dogovorio Hondine motore, ali kad je momčad napustila dotadašnja šefica Monisha Kaltenborn i doveden Frederic Vasseur iz Renaulta, priča se okrenula i Sauber je osigurao najnovije specifikacije Ferrarijevih motora za 2018.

Nakon završetka sezone Sauber je potpisao višegodišnji ugovor s novim naslovnim sponzorom Alfa Romeom, a za vozača su potvrdili i aktualnog F2 prvaka i Ferrarijevog juniora Charlesa Leclerca koji će biti momčadski kolega Marcusu Ericssonu u njegovoj četvrtoj uzastopnoj sezoni u momčadi. Antonio Giovinazzi bit će testni i rezervni vozač koji će dobiti priliku na prvim slobodnim treninzima na šest utrka.

Alfa Romeo Sauber F1 sezonu 2018. započeo je na dnu poretka po brzini i po rezultatima, ali tijekom sezone su nadmašili sve momčadi u brzini razvoja te su na nekim utrkama pretkraj sezone zauzeli mjesto iza nedodirljive tri momčadi.

Leclerc se navikavao na Formulu 1 u prvih nekoliko utrka, ali prvi veliki rezultat stigao je već na četvrtoj utrci u Bakuu gdje je u kaotičnoj utrci završio šesti iako je Ericsson donio prve bodove za momčad na drugoj utrci u Bahrainu.

Baku je bio početak niza od šest utrka u kojima Leclerc samo jednom nije osvojio bodove, a u tom periodu osvojio je 13 bodova, za razliku od Ericssona koji je osvojio samo jedan bod u Austriji.

Od Silverstonea do Monze Leclerc u pet utrka nije osvojio ni bod (Ericsson je dvaput osvajao bodove), ali zato je na posljednjih sedam utrka sjajni Monegažanin čak pet puta osvajao bodove i u potpunosti iskoristio sve bolji Sauberov C37.

Momčad se vrlo rano usredotočila na razvoj F1 bolida za 2019., ali rast performansi tijekom sezone pripisuju boljem izvlačenju iz paketa kojega su imali na raspolaganju pa je Leclerc završio sedmi četiri puta na posljednjih šest utrka.

Iako su u poretku konstruktora završili na osmom mjestu, četiri boda iza Racing Pointa kojem su se računali samo bodovi od Belgije nadalje, momčad ima veliki razlog za optimizam zbog nevjerojatnog razvoja tijekom sezone i ranoga fokusa za nova pravila za F1 2019.

Foto: Alfa Romeo/Sauber
Alfa Romeo Racing (2019. – ?)

Leclerc je za F1 2019. potpisao za Ferrari, Ericsson je otišao u IndyCar nakon četiri godine u Formuli 1, a za Alfa Romeo Sauber će 2019. voziti Kimi Raikkonen i Antonio Giovinazzi.

Prvoga dana veljače 2019. potvrđeno je da će momčad biti preimenovana u Alfa Romeo Racing pa će ime Sauber, barem zasad, nestati iz Formule 1, ali momčad iz Hinwilla nastavlja živjeti uz potporu velikoga brenda iz FIAT grupacije s kojim će ispisati novo poglavlje svoje povijesti.

Raikkonen je karijeru u Alfi započeo s četiri osvajanja bodova na prve četiri utrke, uključujući sedmo mjesto na VN Bahraina, ali nakon toga tri utrke zaredom nije osvajao bodove.

Dobar niz Finac je imao na idućih pet utrka na kojima je četiri puta osvajao bodove i dvaput završio sedmi, ali nakon toga je uslijedio niz od čak šest utrka bez bodova.

Rezultat sezone Raikkonen je ostvario u Brazilu gdje je završio četvrti što mu je bilo dovoljno za 12. mjesto u poretku vozača s 43 boda, 29 bodova i pet mjesta ispred momčadskoga kolege Giovinazzija.

Giovinazzi je imao vrlo dobar kvalifikacijski omjer s Raikkonenom u kojem je Finac bio bolji 11:10, ali u utrkama je Giovinazzi samo četiri puta osvajao bodove dok je Raikkonenu to uspjelo devet puta.

Raikkonen je završio 12. u poretku vozača s 43 boda, a Giovinazzi je bio 17. s 14 bodova.

Alfa je zadržala istu vozačku postavu i za 2020., ali zahvaljujući padu snage Ferrarijeva motora Raikkonen i Giovinazzi tek su povremeno uspjeli proći u Q2 i osvojiti pokoji bod.

Bolid je po brzini bio oko Williamsa i Haasa s kojima se borio veći dio sezone, a Raikkonen i Giovinazzi osvojili su tek po četiri boda što je momčad svrstalo na osmo mjesto u poretku konstruktora.

Raikkonen je osvojio dva deveta mjesta na Mugellu i Imoli, a Giovinazzi je triput osvajao bodove – na prvoj utrci sezone u Austriji bio je deveti, a na Nurburgringu i Imoli završio je deseti.

Finac je srušio rekord po broju nastupa u Formuli 1 i sad ih ima 329, sedam više od Barrichella koji se iz Formule 1 povukao na kraju 2011.

Momčad će i 2021. zadržati istu vozačku postavu i nadaju se, kao i Haas, da će Ferrari ove godine imati konkurentniju pogonsku jedinicu koja je 2020. bila najslabija u Formuli 1.