U 22 sata počinje prvi polufinalni meč ovogodišnjeg US Opena. I Nadal i Del Potro igraju u izuzetno dobroj formi i trebao bi to biti vrlo kvalitetan okršaj.

Argentinac je trofej na Flushing Meadowsu osvojio 2009. godine, kad je u finalu pobijedio Federera.

“Volim gledati taj pehar u svom domu! Ne znam mogu li osvojiti još jedan, ali dajem sve od sebe”, rekao je Delpo koji je do polufinala izgubio samo jedan set, u posljednjem nastupu, protiv Isnera.

Djeluje zastrašujuće, ali i Nadal je od proljeća u fantastičnoj formi! Preživio je maksimalan izazov protiv Thiema u ČF, prošao kroz ušicu igle i sada će 13. put u karijeri pokušati pobijediti Argentinca. Pet puta je od njega poražen.

Dvaput su se u karijeri sastali na US Openu, oba puta u ovoj fazi natjecanja! Jednom je bio bolji Rafa (prošle godine), a u prvom pokušaja do slavlja je stigao Delpo – 2009. kada je i osvojio svoj jedini GS.

Vremenski (ne)uvjeti su tema koja prožima cijeli turnir. Užasno je. Nije samo temperatura ta koja radi poteškoće. Vlaga u zraku je ogromna i teško se diše. Novak je nekoliko puta spomenuo da je na terenu kao u nekom grotlu, a i ostali su isto ili slično komentirali situaciju na stadionu Arthur Ash. Prečesto su spominjali lonac i saunu. Svaki sudionik je imao svoj osvrt na golgotu koju je prolazio na terenu. Središnji stadion je po tome specifičan, ali ni na ostalima nije bilo mnogo bolje. Znam. Nije ovo vremenska prognoza. Treba pričati o tenisu, ali jednostavno ovakvo vrijeme isuviše utiče na igru, na igrače, tako da ih je nemoguće odvojiti.

Ako je za utjehu, u petak na dan polufinala ne bi trebalo biti toliko toplo. Vlažnost zraka ostaje velika, oko 85%. Blagi pad temperature će značiti dosta, međutim, mora se objasniti i zašto je baš Ash negostoljubiv za igrače. Krovom se očigledno dobilo mnogo ali, mnogo se i izgubilo. Može se raspravljati o dobrim i lošim stranama, suština je da protoka zraka nema. Postoje neki veliki ventilatori koji bi trebali pokrenuti i promiješti ustajali zrak, a kako kaže Đoković, to je beznačajno. Uz opravdan ironičan osmjeh je samo kratko prokomentarisao
“Ma kakvi ventilatori”.

Tribine su vrlo visoke i strme. Na njih se nastavlja mega velika konstrukcija čeličnih nosača koji drže krov. Između njih je razapeto ogromno bijelo platno i ono se ne pomiče. U suštini je više od jedne trećine krova fiksni dio. To veliko platno koje stoji poput jedra (velika površina je iskorištena da se nalijepi divovska reklama glavnog sponzora) ne dozvoljava bilo kakav prolazak zraka, a dolje, u rupi, igra se tenis.

Nemojte mi zamjeriti, ne pokušavam diskreditirati US Open ali osjećaj je kao u šatoru. Onom za svadbe i druge proslave. Bio sam nekoliko puta na takvim događajima. U ljetnim mjesecima ne može se udahnuti.

Kad smo riješili arhitektonsko-meteorološke nedoumice, možemo se pozabaviti i tenisom.

Od 22 po našem vremenu na teren će izaći Juan Martin Del Potro i Rafael Nadal. Osnovne informacije smo naveli, međutim kod Del Potra uvijek postoji druga strana priče.

Kao što rekosmo, kad je 2009. osvojio US Open pobijedio je baš Rafu u polufinalu. Nakon toga je ’’tukao’’ i Federera. Mora se priznati da igra koju je prikazao liči na tenis koji je prikazao prije devet sezona i Del Potro je, možda malo i ispod radara prošao daleko kroz turnir. Ako se probude duhovi prošlosti može biti svašta.

Nadal je do sada bio silovit. U naletu. Doduše, Dominic Thiem je ozbiljno zaprijetio, ali ishod je poznat. Ta pobjeda bi mogla uliti nevjerojatnu dozu samopuzdanja Nadalu, koji inače baš i nema problem sa samopouzdanjem. Dakle, ’’win-win’’ opcija. Pitanje je samo koliko će Nadal uspjeti oporavite se i koliko će Del Potro pogađati svoje forhende. Tu je Delpo nenadmašan ali, forhendi se ne pogađaju sami od sebe. Noge moraju biti brze. Igrač mora biti ’’na lopti’’.

Tu ide sljedeća činjenica. Rafa je majstor da protivniku ne dozvoli da se dobro namjesti za udarac. Servisi su možda bitniji kod Del Potra, trebat će mu jeftiniji poeni, postotak prvog je krucijalan. Nadal će ići na otvaranje izmjene i tu je njegova šansa. Više prebacivanja. Iako je Argentinac proveo manje vremena na terenu, čini se da Nadal bolje podnosi vrućinu. Pitanje je koliko je Del Potro kadar u kontinuitetu hvatati u penjanju svoje bekhende koje će sigurno nišaniti Nadal. Taktički, protiv Nadala nije teško igrati. Samo treba biti brži. Zvuči možda malo čudno, ključ je u brzini. To to može na tri seta?

Đoković i Nishikori bi trebali na teren izaći ne prije pola šest po lokalnom vremenu. Plus šest sati po našem. Pitanje je koliko je to realno imajući u vidu da su prije njega i Nshšikorija, Nadal i Del Potro.

Đoković ima uvjerljiv skor u međusobnim mečevima protiv keija, 14:2. Japanac je slavio u Baselu 2011. i baš u New Yorku 2014. Baš u polufinalu. To podsjeća na trenutak u sudaru Delpa i Nadala i doziva neka sjećanja. Međutim, nakon toga je Novak dobio Japanca 13 puta. Ove sezone su igrali tri meča. U četvrtfinalu Nishikori je dobio Čilića u pet setova. Tu može mnogo zahvaliti Marinu na samouništenju. S jedne strane pobjeda koja je dobra Nishikoriju iz mentalnog aspekta, s druge iscrpila ga je. Novak s tim nema problem, iako se u nekim trenucima osjećao loše na terenu.

Obojica vole loptu u tempu. Odgovara im ritam. Na bekhendu su slični. Hvataju udarac u penjanju. Đoković je jači u promjeni pravca i kod paralele. Nole se bolje kreće. To može biti njegova prednost. Retern je apsolutno na Đokovićevoj strani. Mrežu izbjegavaju i jedan i drugi. Servis je kod Novaka kvalitetniji, kod Keija konstantniji. Novakova lopta u meču protiv Millmana nije imala dovoljnu prodornost, nije bilo snage. Vrijeme je dosta utjecalo na takav razvoj događaja, a utjecat će i protiv Nishikorija.

Bit će ovo izuzetno kondicijski zahtjevan meč. Đoković je nadmoćniji u većini igračkih parametara, ali fizikalije su najvažnija stvar za ovaj duel.

Nema sumnje da će stadion Arthur Ash ponovo biti svjedok epskih borbi i ispisivanja povijesti tenisa.

Nadal u New Yorku ima tri naslova (2010., 2013., 2017.), Novak dvije (2011., 2015.), Del Potro jednu (2009.), dok je Nishikori jednom bio finalist (2014.).