Isprika je uvijek spremna – krivi su nam suci! (anketa)

Martin Rose/Bongarts/Getty Images

Hrvatska neće igrati polufinale Svjetskog prventva, ako ćemo pitati neke u reprezentaciji - krivi su suci. Uz tekst, ponudili smo Vam anketu, smatrate li kako je došao kraj Lini Červaru na poziciji izbornika?

Photo by Martin Rose/Bongarts/Getty Images)

Jednom je jedan sportski psiholog kazao: “Mentalitet žrtve onemogućuje stav pobjednika.” Tešto da se takvo nešto ne može sugerirati kada je riječ o hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji.

Nikada nisam cijenio ‘pljuvače’, lako se ‘pos…i’ po nekome iz udobnosti fotelje dok ovaj drugi kojeg gledamo preko tv ekrana krvari na terenu kako bi ostvario pobjedu za taj nezahvalan narod. Jer, budimo iskreni, mi navijači često smo nezahvalni. Uvijek pametujemo ‘ma ovaj je trebao trčati lijevo, ma ne ipak onaj tamo desno i napadati po sredini’, kao da trener stručnjak u danom sportu to nije sam shvatio. Ipak, ono što nama kao navijačima ostaje, možda čak i u boljoj formi nego sudionicima sportskog događaja jest – perspektiva.

Ako ćemo tražiti perspektivu, mislim da ne postoji sportska nacija u svijetu koja smatra da su ih suci prevarili više nego Hrvati. Uvijek su ti suci krivi, često to znaju potencirati i naši mediji koji su bliski s pojedinim sportašima, pogotovo onima gdje je krug poznanstava prilično limitiran poput rukometa. Suci su krivi. Kakva sintagma! Ali u redu, ponudit ću ‘lulu mira’, rukomet je jedan od specifičnih sportova gdje je lako ‘varati’ ako ste sudac. Nikada nisam shvatio zašto je to jedini dvoranski sport gdje vrijeme napada nije ograničeno, a trebalo bi biti. Nekad će sudac podići ruku radi pasivnog napada prije, nekad ili nekome kasnije. Takve situacije uvijek su podobne manipulaciji.

Međutim, u slučaju Hrvatske protiv Njemačke to nije bio slučaj. Nije odlučila jedna lopta, kako je napisao kolega Mršnik, suci su do 57. minute svirali gotovo pa savršeno, poput najdraže im filharmonije. Ponekad jedna lopta odluči, nekad i dvije. Nakon utakmice redom su se javljali Lino Červar, Igor Vori i mnogi drugi tvrdeći “Nijemac mi se ispričao – sve je jasno“, “Ma to se inače nikad ne svira, uzeli su nam loptu“, “Ovo je krađa – krađa kada vam kažem!” Ne, nije to bila krađa.

Lino je znao reći “mi smo otkrili nešto novo – mi stvaramo nove trendove u rukometu”, odnosilo se to na tog čuvenog sedmog igrača u polju, dok je gol prazan. Ne znam, Lino je možda trebao postati trendeseter na kvadrat pa izbaciti čitavu obrambenu liniju i igrati samo s napadačima, možda bi uspjeli na jedan ‘prazan’ gol zabiti dva protivniku.

Indijski vlasnik Sacramento Kingsa, Vivek Ranadive prije dvije, tri godine zabavljao je američku javnost kada je smislio kako bi njegova momčad mogla postati nepobjediva…”Dečki imam ideju, ajmo igrati s četiri igrača u obrani, a jednog ćemo ostaviti u napadu da čeka loptu – bit će uvijek spreman za brz kontranapad“. Srećom, gospodin Vivek, inače vrlo inteligentan čovjek koji je stvorio tehnološko carstvo u Silicijskoj dolini imao je ljude oko sebe koji će ga spustiti na zemlju.

Nažalost, Červar te ljude nije imao. Igra sedam na šest, bez golmana spada u jednu od najvećih sportskih gluposti ikada, bez premca. Neka bude jasno, Červar tu ‘čudesnu trendsetersku taktiku’ nije smislio protiv Brazila, to je nešto što prakticira godinama, a nikad nije bila uspješna taktika. Tko zna, možda se toga sjetio koristiti kada je vidio nogometnog vratara kako u 95. minuti bježi pred suparnički gol u pokušaju da šokira svijet. No, rukomet nije nogomet isto kao što nogometni teren nije rukometni.

Možda je vrijeme da se riješimo tog mentaliteta žrtve gdje su nam suci krivi, dolaze nove generacije rukometaša, nogometaša, košarkaša, nije uopće bitno, vrijeme je da se energija preusmjeri u obrazovanje, kvalitetu, a ne vječne žalopojke kako su nas suci pokrali. Jer iskreno, nisu. Hrvatska je prvi krug prvenstva odigrala iznad svih očekivanja i onda je sve uništila jedna utakmica gdje je trener pogriješio i to na nevjerojatan način. Španjolska je te Brazilce ‘napenalila’ dvanaest razlike, izgleda da se oni nisu bavili trendseterskom taktikom igre bez golmana. Poraz od Njemačke nije neočekivan, teška, neizvjesna utakmica u kojoj smo imali prilike koje nismo iskoristili, nekad će sudac nešto svirati, nekad neće, ali ono što razlikuje pobjednika od gubitnika jest taj mentalitet.

Onog dana kada se napokon riješimo mentaliteta žrtve biti će dan kada smo napokon – pobijedili.